U Tužilaštvu BiH trenutno se vode istrage za oko 30 žena za koje se sumnja da su počinile ratni zločin, ali još nije podignuta nijedna optužnica.
Jedna od njih je Rasema Handanović, zvana Zolja, ratna pripadnica jedinice Zulfikar Armije BiH, koja je godinama pod lažnim identitetom živjela u Sjedinjenim Američkim Državama.
Zolja, čije izručenje BiH uskoro očekuje, osumnjičena je za zločine nad hrvatskim civilima i pripadnicima HVO-a u selu Trusina kod Konjica, aprila 1993. godine.
U SAD prije nešto više od mjesec dana uhapšena je i Azra Bašić, osumnjičena za ratni zločin nad Srbima u Derventi, a istragu protiv nje vodilo je Okružno tužilaštvo u tom gradu.
Mile Kuzmanović, koji je bio u logoru u bivšem Domu JNA u Derventi, sjeća se da je Bašićeva došla u Derventu kao pripadnica 106. riječke brigade HV, a zatvorenike zlostavljala i tukla do besvijesti.
"Monstrum žena, eto. Konkretno meni šta je radila - htjela da siječe polni organ. Nije ona birala da li je Musliman, Srbin, Hrvat. Onaj koji je bio priveden, taj je udaran. Imam povrede od sječenja nožem na sebi. Invalid sam devedeset posto", kaže on.
Okružno tužilaštvo u Doboju sredinom 2007. godine podiglo je optužnicu protiv Indire Vrbanjac Kamerić, a predmet potom proslijedilo Tužilaštvu BiH.
U Udruženju logoraša u Bosanskom Brodu kažu da je Kamerićeva bila jedan od komandanata ženskog logora na stadionu Polet u ovom gradu.
U optužnici se navodi da je odvodila žene na prvu borbenu liniju gdje ih je po čitavu noć silovalo desetine vojnika. Indiru Vrbanjac Kamerić po zvjerstvima pamte i prve komšije, a jedna od njih je svjedokinja Tužilaštva koja je željela ostati anonimna, a 1993. godine bila zatvorena zajedno sa sedmogodišnjom kćerkom.
"Ja sam bila u logoru u Bosanskom Brodu u drugom stanju. Tučena svakojako. Krili su me od Međunarodnog crvenog krsta. Kad sam bila u kućnom pritvoru, pa silazila dolje u podrum, ona je meni rekla da ću ja biti njezina poslastica, kao – neću ja četnika roditi. Ona je mene elektrodom vrućom ubola u stomak, što se i sada vidi. Ubola me i nožem. Čovjeka je tjerala jednoj muslimanki da siječe grudi i siluje", kaže ona.
Žene monstrumi
Ova žena, nakon preživljenih tortura, rodila je dijete sa teškim fizičkim i psihičkim tegobama, a i sama je danas teški bolesnik.
Žena-monstrum u tijelu djevojčice, najčešće su riječi kojima su preživjeli logoraši logora Luka u Brčkom opisivali Moniku Simonović.
Komandant logora 1992. godine bio je osuđeni ratni zločinac Goran Jelisić – Adolf, a kojem je u ubistvima asistirala tada šesnaestogodišnja Monika.
"Radila je ono što niko ne bi radio u onim godinama. To je djevojčica koja je imala samo ime žensko. To nije žena, to je monstrum bio", svjedočenje je bivšeg zatvorenika Džafera Deronjića.
Haški tribunal 2001. godine osudio je Jelisića na 40 godina zatvora. Monika Simonović nikada nije procesuirana.
Među nikada procesuiranim su i žene-isljednici iz logora Omarska kod Prijedora. Hasiba Harambašić, koja je desetine puta vođena na ispitivanje, sjeća se žene po imenu Mirjana Janković, a koja je povremeno dolazila u Omarsku, a radila u MUP-u Republike Srpske.
"Nije bila konstantni ispitivač u Omarskoj. Ona je konstantni ispitivač bila ovdje, u SUP-u. Čim sam privedena, tad se nije znalo ni zašto sam, ni zbog čega sam došla, odmah me počela tući, maltretirati, vrijeđati. Mislim da mi je to bilo teže nego Omarska. U Omarskoj znate bar šta vas čeka", kaže ona.
Isljednice Mirjane Janković sjeća se i Nusreta Sivac, također jedna od zatvorenica iz Omarske, ali ni onda, kao ni danas, žene koje su učestvovale i činile ratne zločine, za nju nisu iznenađenje.
"Kakav je ambijent bio, i nije baš neočekivano, s obzirom da ih je bilo puno i u uniformama , pa su i one prihvatale sve što se to dešavalo. Pošto nijedan istražitelj ili isljednik nije odgovarao do sada – barem ovi koji su radili u prijedorskim logorima – onda nije ni ta žena. Ona ima neku poziciju u MUP-u Republike Srpske, koliko sam ja informisana", kaže Sivac.
Na stotine je svjedočenja žrtava koje su preživjele torture, a govore koliko su žene tokom rata u Bosni i Hercegovini bile surove i okrutne prema zatvaranim civilima ali i vojnicima, te se stoga ne smije umanjiti značaj njihovih zločina u odnosu na one koje su počinili muškarci.
Za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini jedino se sudilo Biljani Plavšić, bivšoj predsjednici Republike Srpske, koju je Haški tribunal, nakon priznanja krivice, 2003. godine osudio na jedanaest godina zatvora.
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.
Jedna od njih je Rasema Handanović, zvana Zolja, ratna pripadnica jedinice Zulfikar Armije BiH, koja je godinama pod lažnim identitetom živjela u Sjedinjenim Američkim Državama.
Zolja, čije izručenje BiH uskoro očekuje, osumnjičena je za zločine nad hrvatskim civilima i pripadnicima HVO-a u selu Trusina kod Konjica, aprila 1993. godine.
U SAD prije nešto više od mjesec dana uhapšena je i Azra Bašić, osumnjičena za ratni zločin nad Srbima u Derventi, a istragu protiv nje vodilo je Okružno tužilaštvo u tom gradu.
Mile Kuzmanović, koji je bio u logoru u bivšem Domu JNA u Derventi, sjeća se da je Bašićeva došla u Derventu kao pripadnica 106. riječke brigade HV, a zatvorenike zlostavljala i tukla do besvijesti.
"Monstrum žena, eto. Konkretno meni šta je radila - htjela da siječe polni organ. Nije ona birala da li je Musliman, Srbin, Hrvat. Onaj koji je bio priveden, taj je udaran. Imam povrede od sječenja nožem na sebi. Invalid sam devedeset posto", kaže on.
U SAD prije nešto više od mjesec dana uhapšena je i Azra Bašić, osumnjičena za ratni zločin nad Srbima u Derventi, a istragu protiv nje vodilo je Okružno tužilaštvo u tom gradu.
Okružno tužilaštvo u Doboju sredinom 2007. godine podiglo je optužnicu protiv Indire Vrbanjac Kamerić, a predmet potom proslijedilo Tužilaštvu BiH.
U Udruženju logoraša u Bosanskom Brodu kažu da je Kamerićeva bila jedan od komandanata ženskog logora na stadionu Polet u ovom gradu.
U optužnici se navodi da je odvodila žene na prvu borbenu liniju gdje ih je po čitavu noć silovalo desetine vojnika. Indiru Vrbanjac Kamerić po zvjerstvima pamte i prve komšije, a jedna od njih je svjedokinja Tužilaštva koja je željela ostati anonimna, a 1993. godine bila zatvorena zajedno sa sedmogodišnjom kćerkom.
"Ja sam bila u logoru u Bosanskom Brodu u drugom stanju. Tučena svakojako. Krili su me od Međunarodnog crvenog krsta. Kad sam bila u kućnom pritvoru, pa silazila dolje u podrum, ona je meni rekla da ću ja biti njezina poslastica, kao – neću ja četnika roditi. Ona je mene elektrodom vrućom ubola u stomak, što se i sada vidi. Ubola me i nožem. Čovjeka je tjerala jednoj muslimanki da siječe grudi i siluje", kaže ona.
Žene monstrumi
Ova žena, nakon preživljenih tortura, rodila je dijete sa teškim fizičkim i psihičkim tegobama, a i sama je danas teški bolesnik.
Žena-monstrum u tijelu djevojčice, najčešće su riječi kojima su preživjeli logoraši logora Luka u Brčkom opisivali Moniku Simonović.
Komandant logora 1992. godine bio je osuđeni ratni zločinac Goran Jelisić – Adolf, a kojem je u ubistvima asistirala tada šesnaestogodišnja Monika.
"Radila je ono što niko ne bi radio u onim godinama. To je djevojčica koja je imala samo ime žensko. To nije žena, to je monstrum bio", svjedočenje je bivšeg zatvorenika Džafera Deronjića.
Haški tribunal 2001. godine osudio je Jelisića na 40 godina zatvora. Monika Simonović nikada nije procesuirana.
Među nikada procesuiranim su i žene-isljednici iz logora Omarska kod Prijedora. Hasiba Harambašić, koja je desetine puta vođena na ispitivanje, sjeća se žene po imenu Mirjana Janković, a koja je povremeno dolazila u Omarsku, a radila u MUP-u Republike Srpske.
"Nije bila konstantni ispitivač u Omarskoj. Ona je konstantni ispitivač bila ovdje, u SUP-u. Čim sam privedena, tad se nije znalo ni zašto sam, ni zbog čega sam došla, odmah me počela tući, maltretirati, vrijeđati. Mislim da mi je to bilo teže nego Omarska. U Omarskoj znate bar šta vas čeka", kaže ona.
Isljednice Mirjane Janković sjeća se i Nusreta Sivac, također jedna od zatvorenica iz Omarske, ali ni onda, kao ni danas, žene koje su učestvovale i činile ratne zločine, za nju nisu iznenađenje.
"Kakav je ambijent bio, i nije baš neočekivano, s obzirom da ih je bilo puno i u uniformama , pa su i one prihvatale sve što se to dešavalo. Pošto nijedan istražitelj ili isljednik nije odgovarao do sada – barem ovi koji su radili u prijedorskim logorima – onda nije ni ta žena. Ona ima neku poziciju u MUP-u Republike Srpske, koliko sam ja informisana", kaže Sivac.
Na stotine je svjedočenja žrtava koje su preživjele torture, a govore koliko su žene tokom rata u Bosni i Hercegovini bile surove i okrutne prema zatvaranim civilima ali i vojnicima, te se stoga ne smije umanjiti značaj njihovih zločina u odnosu na one koje su počinili muškarci.
Za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini jedino se sudilo Biljani Plavšić, bivšoj predsjednici Republike Srpske, koju je Haški tribunal, nakon priznanja krivice, 2003. godine osudio na jedanaest godina zatvora.
Pred licem pravde sa IWPR (april 2011)
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.