Položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini je neravnopravan u odnosu na druga dva konstitutivna naroda. Od nekadašnjih 17 posto, koliko ih je živjelo do 1992., danas živi tek njih 7 posto, što je posljedica rata, ali i dugogodišnje politike koju je prema bh. Hrvatima vodila susjedna Hrvatska.
Istovremeno, već godinama HDZ sebe smatra jedinim legitimnim predstavnikom hrvatskog naroda u BiH, što je dodatno usložnilo njihovu neravnopravnost.
Zvonko Jurišić, predsjednik HSP, ističe da je zbog te činjenice vođena nepoštena politika prema jednom dijelu hrvatskog naroda, te da se nije vodilo računa o onim Hrvatima koji su živjeli na području Bosanske Posavine. Politika koja se godinama vodila nije dovela do povratka tog naroda u taj dio BiH, u kojem su do rata bili većina.
„Da imamo iskrenu politiku i da smo u ovih proteklih 10 godina radili na povratku tih ljudi, danas bismo sigurno iz RS imali drugačiji sastav zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, sigurno ne bismo imali
jednonacionalne zastupnike iz RS. Vjerodostojna politika Hrvata u BiH nema stvarno problema u RS kad su u pitanju Hrvati tamo – jer ih nema. I onda je problem u Federaciji BiH. Problem je i ova ’nelegalna’ Vlada Federacije, a nije problem dopredsjednik iz reda hrvatskog naroda u RS, još koji se pojavi na skupu potpore Ratku Mladiću u Banjaluci. A hrvatska država šuti o tome“, kaže Jurišić.
Osim politike nakon rata u kojoj su Hrvati dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na Bošnjake i Srbe, pojedini predstavnici tog naroda ocjenjuju kako je za njihovo postojeće stanje kriv i Dejtonski ustav.
Prema riječima Ive Komšića, profesora na sarajevskom Filozofskom fakultetu, najveći problem je to što u BiH funckonišu građanski i nacionalni princip.
Buduća ustavna rješenja, koja bi trebala osigurati ravnopravnost Hrvata, prema njegovim riječima, trebala bi osnažiti onakva ustavna rješenja prema kojima će se izbjeći etničko - geografska homogenizacija:
„Mi stalno tvrdimo da etničko - geografska homogenizacija nije rješenje ovoga pitanja, već naprotiv jačanje ovih institucija za zaštitu nacionalnih interesa, a to znači nije rješenje treći entitet za Hrvate“, navodi Komšić.
Država na tronošcu
Postojeći ustav, kako kaže Ante Čolak, zamjenik predsjednika koalicije HSS-NHI, mogao bi obezbijediti ravnopravnost hrvatskog naroda da se provodi. Aneksi koji garantuju povratak nikada nisu provedeni, a ni međunarodna zajednica na tome nije insistirala. Istovremeno, Čolak kaže i kako je postojeći politički sistem u BiH neodrživ.
„Nije ni legitiman zato što birači na izborni dan ni o čemu ne odlučju, glasaju za mačka u vreći i funkcionalno posljedično se pokaže da se radi o izbornoj prijevari. Čak i akteri koji su ostvarili određeni izborni kapacitet ne mogu drukčije formirati vlast – ne kako bi željeli, neo po zakonu matematike koja nije legitimna“, ocjenjuje Čolak.
Pored Hrvata koji se bore za ravnopravnost, za Sulejmana Tihića, predsjednika SDA, bitna karika u svemu su Bošnjaci koji moraju da čine ustupke kako bi BiH bila što efikasnija i funkcionalnija. Prvi čovjek SDA navodi da je zbog toga najvažnija institucionalna ravnopravnost koja će garantovati ravnopravnost naroda na nivou opštine, kantona, entiteta i države.
„Ja polazim od sebe kao Bošnjaka - odgovornost Bošnjaka je posebno ovdje velika kako bi BiH bila što efikasnija i funkcionalnija i kako bi u njoj bili svi narodi zadovoljni. Daleko lakše država može opstati na tronošcu nego na dvonošcu“, smatra Tihić.
Ono što je u posljednjih nekoliko godina vidjljivo je razjedinjenost Hrvata u političkom životu. Zbog toga Krešimir Zubak ističe da je za ravnopravnost Hrvata u BiH neophodan najprije dijalog hrvatskog korpusa. On navodi da je problem što taj konstitutivni narod još uvijek nije postigao konsenzus:
„Ja se zalažem za to da otvorimo unutarhrvatski dijalog u BiH, da prevladamo ove probleme i da pokušamo da nađemo rješenje. Jer nama ne može pomoći ni Inzko, niti gospodin Tihić, niti, kao što se nudi, gospodin Harčenko, ambasador ruski. Nitko nama ne može pomoći ako mi sami sebi ne definiramo što su naši ciljevi, što želimo i ako oko toga ne postignemo kompromis.“
Uprkos apelima da Hrvati u BiH moraju imati zajednički stav ukoliko žele da budu ravnopravni sa ostalim narodima, čini se da je to još uvijek na „dugom štapu“. Tim prije što dva HDZ-a i dalje samo sebe smatraju legitimnim predstavnicima hrvatskog naroda, bez želje da uspostave dijalog sa drugim strankama čiji su članovi većinom Hrvati.
Hrvatski korpus se podijelio i na nivou intelektualaca. Iako niko ne želi potvrditi, nezvanično saznajemo da će u utorak navečer biti formirana nova nevladina organizacija koja će okupljati intelektualce koji su do sada bili članovi Hrvatskog narodnog vijeća, također nevladine organizacije. Razlog je, kako se navodi, što se ne slažu sa sadašnjom politikom koju vodi HNV.
Istovremeno, već godinama HDZ sebe smatra jedinim legitimnim predstavnikom hrvatskog naroda u BiH, što je dodatno usložnilo njihovu neravnopravnost.
Zvonko Jurišić, predsjednik HSP, ističe da je zbog te činjenice vođena nepoštena politika prema jednom dijelu hrvatskog naroda, te da se nije vodilo računa o onim Hrvatima koji su živjeli na području Bosanske Posavine. Politika koja se godinama vodila nije dovela do povratka tog naroda u taj dio BiH, u kojem su do rata bili većina.
„Da imamo iskrenu politiku i da smo u ovih proteklih 10 godina radili na povratku tih ljudi, danas bismo sigurno iz RS imali drugačiji sastav zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, sigurno ne bismo imali
jednonacionalne zastupnike iz RS. Vjerodostojna politika Hrvata u BiH nema stvarno problema u RS kad su u pitanju Hrvati tamo – jer ih nema. I onda je problem u Federaciji BiH. Problem je i ova ’nelegalna’ Vlada Federacije, a nije problem dopredsjednik iz reda hrvatskog naroda u RS, još koji se pojavi na skupu potpore Ratku Mladiću u Banjaluci. A hrvatska država šuti o tome“, kaže Jurišić.
Osim politike nakon rata u kojoj su Hrvati dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na Bošnjake i Srbe, pojedini predstavnici tog naroda ocjenjuju kako je za njihovo postojeće stanje kriv i Dejtonski ustav.
Prema riječima Ive Komšića, profesora na sarajevskom Filozofskom fakultetu, najveći problem je to što u BiH funckonišu građanski i nacionalni princip.
Buduća ustavna rješenja, koja bi trebala osigurati ravnopravnost Hrvata, prema njegovim riječima, trebala bi osnažiti onakva ustavna rješenja prema kojima će se izbjeći etničko - geografska homogenizacija:
„Mi stalno tvrdimo da etničko - geografska homogenizacija nije rješenje ovoga pitanja, već naprotiv jačanje ovih institucija za zaštitu nacionalnih interesa, a to znači nije rješenje treći entitet za Hrvate“, navodi Komšić.
Država na tronošcu
Postojeći ustav, kako kaže Ante Čolak, zamjenik predsjednika koalicije HSS-NHI, mogao bi obezbijediti ravnopravnost hrvatskog naroda da se provodi. Aneksi koji garantuju povratak nikada nisu provedeni, a ni međunarodna zajednica na tome nije insistirala. Istovremeno, Čolak kaže i kako je postojeći politički sistem u BiH neodrživ.
„Nije ni legitiman zato što birači na izborni dan ni o čemu ne odlučju, glasaju za mačka u vreći i funkcionalno posljedično se pokaže da se radi o izbornoj prijevari. Čak i akteri koji su ostvarili određeni izborni kapacitet ne mogu drukčije formirati vlast – ne kako bi željeli, neo po zakonu matematike koja nije legitimna“, ocjenjuje Čolak.
Pored Hrvata koji se bore za ravnopravnost, za Sulejmana Tihića, predsjednika SDA, bitna karika u svemu su Bošnjaci koji moraju da čine ustupke kako bi BiH bila što efikasnija i funkcionalnija. Prvi čovjek SDA navodi da je zbog toga najvažnija institucionalna ravnopravnost koja će garantovati ravnopravnost naroda na nivou opštine, kantona, entiteta i države.
„Ja polazim od sebe kao Bošnjaka - odgovornost Bošnjaka je posebno ovdje velika kako bi BiH bila što efikasnija i funkcionalnija i kako bi u njoj bili svi narodi zadovoljni. Daleko lakše država može opstati na tronošcu nego na dvonošcu“, smatra Tihić.
Ono što je u posljednjih nekoliko godina vidjljivo je razjedinjenost Hrvata u političkom životu. Zbog toga Krešimir Zubak ističe da je za ravnopravnost Hrvata u BiH neophodan najprije dijalog hrvatskog korpusa. On navodi da je problem što taj konstitutivni narod još uvijek nije postigao konsenzus:
„Ja se zalažem za to da otvorimo unutarhrvatski dijalog u BiH, da prevladamo ove probleme i da pokušamo da nađemo rješenje. Jer nama ne može pomoći ni Inzko, niti gospodin Tihić, niti, kao što se nudi, gospodin Harčenko, ambasador ruski. Nitko nama ne može pomoći ako mi sami sebi ne definiramo što su naši ciljevi, što želimo i ako oko toga ne postignemo kompromis.“
Uprkos apelima da Hrvati u BiH moraju imati zajednički stav ukoliko žele da budu ravnopravni sa ostalim narodima, čini se da je to još uvijek na „dugom štapu“. Tim prije što dva HDZ-a i dalje samo sebe smatraju legitimnim predstavnicima hrvatskog naroda, bez želje da uspostave dijalog sa drugim strankama čiji su članovi većinom Hrvati.
Hrvatski korpus se podijelio i na nivou intelektualaca. Iako niko ne želi potvrditi, nezvanično saznajemo da će u utorak navečer biti formirana nova nevladina organizacija koja će okupljati intelektualce koji su do sada bili članovi Hrvatskog narodnog vijeća, također nevladine organizacije. Razlog je, kako se navodi, što se ne slažu sa sadašnjom politikom koju vodi HNV.