Tek što su nedavno parlamentarci BiH donijeli Zakon o zaštiti domaće proizvodnje, Ustavni sud BiH stavio je van snage ovaj zakon. Objašnjeno je da se uvođenje carina na proizvode koji dolaze iz susjedstva kosi sa Sporazumom o slobodnoj trgovini CEFTA.
U međuvremenu, Hrvatska je uvela carine na sireve, što se odnosi i na BiH. Na takvu odluku hrvatske vlade niko nije reagovao.
No, problem bh. proizvođača nije što u Hrvatskoj neće moći prodati travnički ili livanjski sir nego što oni koji primaju plate iz državne kase nemaju sluha ili nemaju interes da zaštite proizvođače u BiH.
U sarajevskim prodavnicama možete pronaći i domaće i uvozno mlijeko u istom omjeru. Kada su u pitanju mliječni proizvodi, prednjače proizvođači iz Hrvatske i Slovenije.
Nasuprot tome, u Hrvatskoj teško je naći mlijeko ili mliječne proizvode iz BiH. Ukoliko ih ima, zbog uvedenih carina cijena je mnogo veća nego cijena hrvatskih proizvoda.
Mlijeko iz bh. mljekara u prosjeku košta 1,20 KM, a iz Hrvatske i Slovenije košta 20 pfeninga skuplje po litru. Iako većina kupaca kaže kako kupuje domaće, mnogi iz navike kupuju „Alpsko“ mlijeko iz Slovenije ili „Dukatovo“ iz Hrvatske.
„Kupujem uglavnom domaće. A od stranih, ako smatramo stranim, to je „Dukatovo“.
„Domaće, navika.“
„Domaće, ne znam. Možda više domaće.“
„Domaće samo kupujem mlijeko - zato što je samo mlijeko domaće. Kod nas samo ono valja.“
„Strani proizvodi su i skuplji, a razlike što se tiče kvaliteta nema.“
Friško ili tetrapak?
Mljekari u BiH su u nezavidnom položaju u odnosu na susjede iz regiona budući da BiH za poticaje domaćoj proizvodnji izdvaja 10 puta manje novca, a i to je neredovno.
Maćehinski odnos države prema mljekarima najbolje opisuje Omer Jajić, koji je dvije decenije rada u inostranstvu uložio u farmu, a sada vidi da se to ne isplati:
„To me najviše boli. Zar nije bolji moj litar mlijeka prve laktacije, sve junice koje su zdrave, koje su pod nadozorom veterinarskim? Zar nije bolji moj litar friškog mlijeka nego tetrapak mlijeko koje je došlo npr. iz Slovenije i Hrvatske?“
Mevludin Ikanović i Mato Lovrić, poljoprivrednci, ne kriju razočarenje malim podsticajima:
„Hrvatska ima milijardu i 600 miliona podsticaja za poljoprivredu, a mi imamo 50 - i ono 50 ne daju dvije godine.“
„BiH je zemlja koja nije iskorištena ni 80 posto što se tiče poljoprivrede. Mi uvozimo jabuku iz Slovenije, a Slovenija tri puta manja od Bosne.“
Dodatni problem poljoprivrednicima zbog kojeg njihovi proizvodi nemaju šansu na stranom tržištu su prvo ugovori o slobodnoj trgovini zemalja regiona, koji su kasnije preinačeni u regionalni sporazum CEFTA. Tržište je otvoreno, a bh. proizvodi su upravo zbog nedovoljnih podsticaja preskupi da bi konkurirali susjedima.
Novac od cigareta za podsticaj poljoprivrede
Kada su na inicijativu poslanika u državnom Parlamentu Jerka Ivankovića Lijanovića parlamentarci izglasali zakon o uvođenju carina na određene proizvode iz susjedstva, nakon oštrih reakcija iz Hrvatske, Ustavni sud BiH stavio je ovaj zakon van snage. Lijanović smatra nepravedno:
„Republika Hrvatska vrlo efikasno uvodi zaštitne mjere, pa između ostalog i iz BiH. U prošlom mjesecu je Vlada Hrvatske donijela odluku o uvođenju carina na sireve iz cijelog svijeta, pa između ostalog i iz BiH. To samo dodatno potvrđuje da i mi možemo uvoditi zaštitne mjere.“
Lijanović je predložio i izmjene Zakona o akcizama kojima bi se trošarine na cigarete povećale za jednu marku. Time bi država dobila dodatnih 500 miliona koje bi mogla utrošiti na poljoprivredne poticaje.
No, ministar finansija i trezora BiH Dragan Vrankić ne misli da je to rješenje:
„Puno je onih koji to predlažu s aspekta vlastitog kuta gledanja, kao što je Lijanovićev zakon o akcizama koji bi nas toliko urušio da bismo ostali prazna proračuna po njegovom prijedlogu. Nemam toliko vremena da njemu to objašnjavam jer on to promatra s aspekta kuta gledanja vlastite firme - i mislim da čak možemo raspravljati o sukobu interesa, da li čovjek može takve mjere predlagati koje koriste samo za njegov privatni biznis.“
U međuvremenu, oglasilo se i Udruženje poljoprivrednika u BiH koje traži od Ustavnog suda da povuče odluku o stavljanju van snage zakona o zaštiti domaće proizvodnje. Zasad nema izgleda da će se to desiti.
Proizvođači tvrde da su trgovački lobiji mnogo jači od udruženja koja nastoje zaštititi proizvodnju. To potvrđuje i podatak da je u prošloj godini vanjskotrgovinski deficit premašio cifru od 10 milijardi KM.
U međuvremenu, Hrvatska je uvela carine na sireve, što se odnosi i na BiH. Na takvu odluku hrvatske vlade niko nije reagovao.
No, problem bh. proizvođača nije što u Hrvatskoj neće moći prodati travnički ili livanjski sir nego što oni koji primaju plate iz državne kase nemaju sluha ili nemaju interes da zaštite proizvođače u BiH.
U sarajevskim prodavnicama možete pronaći i domaće i uvozno mlijeko u istom omjeru. Kada su u pitanju mliječni proizvodi, prednjače proizvođači iz Hrvatske i Slovenije.
Nasuprot tome, u Hrvatskoj teško je naći mlijeko ili mliječne proizvode iz BiH. Ukoliko ih ima, zbog uvedenih carina cijena je mnogo veća nego cijena hrvatskih proizvoda.
Mlijeko iz bh. mljekara u prosjeku košta 1,20 KM, a iz Hrvatske i Slovenije košta 20 pfeninga skuplje po litru. Iako većina kupaca kaže kako kupuje domaće, mnogi iz navike kupuju „Alpsko“ mlijeko iz Slovenije ili „Dukatovo“ iz Hrvatske.
„Kupujem uglavnom domaće. A od stranih, ako smatramo stranim, to je „Dukatovo“.
„Domaće, navika.“
„Domaće, ne znam. Možda više domaće.“
„Domaće samo kupujem mlijeko - zato što je samo mlijeko domaće. Kod nas samo ono valja.“
„Strani proizvodi su i skuplji, a razlike što se tiče kvaliteta nema.“
Friško ili tetrapak?
Mljekari u BiH su u nezavidnom položaju u odnosu na susjede iz regiona budući da BiH za poticaje domaćoj proizvodnji izdvaja 10 puta manje novca, a i to je neredovno.
Maćehinski odnos države prema mljekarima najbolje opisuje Omer Jajić, koji je dvije decenije rada u inostranstvu uložio u farmu, a sada vidi da se to ne isplati:
„To me najviše boli. Zar nije bolji moj litar mlijeka prve laktacije, sve junice koje su zdrave, koje su pod nadozorom veterinarskim? Zar nije bolji moj litar friškog mlijeka nego tetrapak mlijeko koje je došlo npr. iz Slovenije i Hrvatske?“
Mevludin Ikanović i Mato Lovrić, poljoprivrednci, ne kriju razočarenje malim podsticajima:
„Hrvatska ima milijardu i 600 miliona podsticaja za poljoprivredu, a mi imamo 50 - i ono 50 ne daju dvije godine.“
„BiH je zemlja koja nije iskorištena ni 80 posto što se tiče poljoprivrede. Mi uvozimo jabuku iz Slovenije, a Slovenija tri puta manja od Bosne.“
Dodatni problem poljoprivrednicima zbog kojeg njihovi proizvodi nemaju šansu na stranom tržištu su prvo ugovori o slobodnoj trgovini zemalja regiona, koji su kasnije preinačeni u regionalni sporazum CEFTA. Tržište je otvoreno, a bh. proizvodi su upravo zbog nedovoljnih podsticaja preskupi da bi konkurirali susjedima.
Novac od cigareta za podsticaj poljoprivrede
Kada su na inicijativu poslanika u državnom Parlamentu Jerka Ivankovića Lijanovića parlamentarci izglasali zakon o uvođenju carina na određene proizvode iz susjedstva, nakon oštrih reakcija iz Hrvatske, Ustavni sud BiH stavio je ovaj zakon van snage. Lijanović smatra nepravedno:
„Republika Hrvatska vrlo efikasno uvodi zaštitne mjere, pa između ostalog i iz BiH. U prošlom mjesecu je Vlada Hrvatske donijela odluku o uvođenju carina na sireve iz cijelog svijeta, pa između ostalog i iz BiH. To samo dodatno potvrđuje da i mi možemo uvoditi zaštitne mjere.“
Lijanović je predložio i izmjene Zakona o akcizama kojima bi se trošarine na cigarete povećale za jednu marku. Time bi država dobila dodatnih 500 miliona koje bi mogla utrošiti na poljoprivredne poticaje.
No, ministar finansija i trezora BiH Dragan Vrankić ne misli da je to rješenje:
„Puno je onih koji to predlažu s aspekta vlastitog kuta gledanja, kao što je Lijanovićev zakon o akcizama koji bi nas toliko urušio da bismo ostali prazna proračuna po njegovom prijedlogu. Nemam toliko vremena da njemu to objašnjavam jer on to promatra s aspekta kuta gledanja vlastite firme - i mislim da čak možemo raspravljati o sukobu interesa, da li čovjek može takve mjere predlagati koje koriste samo za njegov privatni biznis.“
U međuvremenu, oglasilo se i Udruženje poljoprivrednika u BiH koje traži od Ustavnog suda da povuče odluku o stavljanju van snage zakona o zaštiti domaće proizvodnje. Zasad nema izgleda da će se to desiti.
Proizvođači tvrde da su trgovački lobiji mnogo jači od udruženja koja nastoje zaštititi proizvodnju. To potvrđuje i podatak da je u prošloj godini vanjskotrgovinski deficit premašio cifru od 10 milijardi KM.