Nakon što su Beograd i Priština postigli sporazum, Bosna i Hercegovina je ostala jedina zemlja u regiji koja ne priznaje kosovsku dokumentaciju. Zbog toga, još prije dva mjeseca, Kosovo je uvelo poreze od 10 posto za bosanskohercegovačke proizvode, čime su gubici za bh. privredu nemjerljivi. I dok ekonomski analitičari ocjenjuju da vlasti u BiH što hitnije trebaju priznati kosovski pečat, činjenica je da, zbog njihove nesposobnosti, tržište Kosova osvajaju firme iz Hrvatske, Albanije i Makedonije.
Bosna i Hercegovina je u protekla dva mjeseca, od kada je na snagu stupila odluka kosovske vlade da uvede carine od 10 posto na bosanskohercegovačke proizvode, izgubila više od pet miliona eura. Koliko je tržište Kosova značajno za izvoznike iz Bosne i Hercegovine pokazuje i podatak da godišnji izvoz na tamošnje tržište iznosi oko 80 miliona eura. Međutim, politička odluka o uvođenju poreza zbog toga što BiH ne priznaje kosovsku dokumentaciju prouzrokovala je najveću štetu bosanskohercegovačkim proizvođačima.
U Vanjskotrgovinskoj komori BiH ocjenjuju da takva praksa treba biti prekinuta, posebno nakon što su Beograd i Priština postigli dogovor o priznavanju kosovskih pečata.
„Moram naglasiti da su vlasti BiH na potezu i da moraju poduzeti odgovarajuće aktivnosti kako bi omogućili bh. izvoznicima da i dalje plasiraju robu na ovom tržištu“, kaže ekonomski stručnjak u Komori Duljko Hasić.
Nakon dogovora Srbije i Kosova, iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH već najavljuju kako će pitanje priznanja kosovskih pečata delegirati Vijeću ministara i Predsjedništvu BiH, koje vodi vanjsku politiku. No, činjenica je da u protekla dva mjeseca, koliko je na snazi odluka o povećanju carina za bh. proizvode, niko od nadležnih institucija nije ni prostom mrdnuo da se pomogne domaćim proizvođačima.
Nerazriješen kosovski čvor
Tako primjerice, Tvornica keksa i vafla „Zvečevo Lasta“ iz Čapljine nije mogla da realizuje poslove sa kosovskim kompanijama.
„U razgovoru konkretno sa firmom sa kojom ja radim mislim da imamo dobre pozicije da nastavimo daljnu suradnju“, kaže Stojan Krešić, komercijalni direktor.
A da nastavak privredne saradnje Bosne i Hercegovine i Kosova trenutno zavisi od odluka koje budu donijeli Vijeće ministara i bh. Predsjedništvo, svjedoči i Šemsudin Mehmedović, zamjenik predsjedavajućeg parlamentarne Komisije za vanjsku trgovinu i carine. No, treba imati u vidu i kako Bosna i Hercegovina već 11 mjeseci nema novu vladu, pa se postavlja pitanje ima li sadašnji saziv, koji radi u tehničkom mandatu, volje i želje da nešto promijeni.
„Očekujem da Vijeće ministara, bez obzira što je u tehničkom mandatu, učini dodatne napore da se postigne sporazum o priznavanju dokumenata Kosova, kako god ga mi nazvali, ali u svakom slučaju privreda ne može da trpi ovakav indolentan odnos Vijeća ministara“, smatra Mehmedović.
Koliko je za bosanskohercegovačke izvoznike Kosovo važno pokazuje i primjer da se radi o jednom od rijetkih tržišta sa kojim je BiH imala pozitivan vanjskotrgovinski bilans. Zbog toga, kako navodi ekonomski analitičar Žarko Papić, BiH bi morala da učini sve da to tržište vrati, uprkos političkim preprekama, odnosno tome da BiH nije priznala Kosovo.
„Očigledno je da nerazriješen kosovski čvor čak i u ekonomskom smislu riječi situaciju u regionu čini nestabilnom. To stalno pominjanje crvenih linija sa strane Srbije i najavljeno pomjeranje tih crvenih linija govori jednostavno o nekakvoj političkoj realnosti, govorim sad o Srbiji, u kojoj nisu mogući otvoreni, direktni - i konačna rješenja problema moraju biti u skladu s onim što je realna siatucija na terenu. Mi se možemo u vicu zafrkavati da Bosna ne zna koliko ima stanovnika, što je nažalost tačno, a da Srbija ne zna gdje su joj granice, što je opet tačno“, kazao je Papić.
Nepriznavanje kosovske dokumentacije, ali i odluka o uvođenju carina pokazuju da je ekonomija žrtva regionalnih političkih nesuglasica. Istovremeno, sve zemlje u regiji su i potpisnice CEFTE, čime su se obavezale na liberalizaciju trgovine, kaže Azra Hadžiahmetović, profesorica na sarajevskom Ekonomskom fakultetu.
„Ako se mi ponašamo u jednoj ovakvoj integraciji na način da kršimo pravila igre na koja smo pristali, na koja smo se obavezali i koja nam svima predstavljaju razvojnu šansu, onda šta možemo očekivati ili šta drugi mogu očekivati od nas sutra ukoliko računamo da se integrišemo u unutrašnje tržište EU?“ pita se ona.
Nesposobnost bh. vlasti da riješi pitanje ekonomske saradnje sa Kosovom, koje je direktno ugrozilo bosanskohercegovačke izvoznike, uveliko su iskoristile druge države. Tako je nakon posjete predsjednice Vlade Hrvatske Jadranke Kosor Prištini, izvoz roba iz te zemlje na Kosovu udvostručen, a nakon potpisivanja sporazuma Beograda i Prištine, i Srbija se na velika vrata vraća na kosovsko tržište.
I dok se čeka da Vijeće ministara, odnosno bh. Predsjedništvo donese odluku o priznanju kosovskih pečata, postoji mogućnost da kosovsko tržište za proizvođače iz BiH trajno bude izgubljeno.
Bosna i Hercegovina je u protekla dva mjeseca, od kada je na snagu stupila odluka kosovske vlade da uvede carine od 10 posto na bosanskohercegovačke proizvode, izgubila više od pet miliona eura. Koliko je tržište Kosova značajno za izvoznike iz Bosne i Hercegovine pokazuje i podatak da godišnji izvoz na tamošnje tržište iznosi oko 80 miliona eura. Međutim, politička odluka o uvođenju poreza zbog toga što BiH ne priznaje kosovsku dokumentaciju prouzrokovala je najveću štetu bosanskohercegovačkim proizvođačima.
U Vanjskotrgovinskoj komori BiH ocjenjuju da takva praksa treba biti prekinuta, posebno nakon što su Beograd i Priština postigli dogovor o priznavanju kosovskih pečata.
„Moram naglasiti da su vlasti BiH na potezu i da moraju poduzeti odgovarajuće aktivnosti kako bi omogućili bh. izvoznicima da i dalje plasiraju robu na ovom tržištu“, kaže ekonomski stručnjak u Komori Duljko Hasić.
Nakon dogovora Srbije i Kosova, iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH već najavljuju kako će pitanje priznanja kosovskih pečata delegirati Vijeću ministara i Predsjedništvu BiH, koje vodi vanjsku politiku. No, činjenica je da u protekla dva mjeseca, koliko je na snazi odluka o povećanju carina za bh. proizvode, niko od nadležnih institucija nije ni prostom mrdnuo da se pomogne domaćim proizvođačima.
Nerazriješen kosovski čvor
Tako primjerice, Tvornica keksa i vafla „Zvečevo Lasta“ iz Čapljine nije mogla da realizuje poslove sa kosovskim kompanijama.
„U razgovoru konkretno sa firmom sa kojom ja radim mislim da imamo dobre pozicije da nastavimo daljnu suradnju“, kaže Stojan Krešić, komercijalni direktor.
A da nastavak privredne saradnje Bosne i Hercegovine i Kosova trenutno zavisi od odluka koje budu donijeli Vijeće ministara i bh. Predsjedništvo, svjedoči i Šemsudin Mehmedović, zamjenik predsjedavajućeg parlamentarne Komisije za vanjsku trgovinu i carine. No, treba imati u vidu i kako Bosna i Hercegovina već 11 mjeseci nema novu vladu, pa se postavlja pitanje ima li sadašnji saziv, koji radi u tehničkom mandatu, volje i želje da nešto promijeni.
„Očekujem da Vijeće ministara, bez obzira što je u tehničkom mandatu, učini dodatne napore da se postigne sporazum o priznavanju dokumenata Kosova, kako god ga mi nazvali, ali u svakom slučaju privreda ne može da trpi ovakav indolentan odnos Vijeća ministara“, smatra Mehmedović.
Koliko je za bosanskohercegovačke izvoznike Kosovo važno pokazuje i primjer da se radi o jednom od rijetkih tržišta sa kojim je BiH imala pozitivan vanjskotrgovinski bilans. Zbog toga, kako navodi ekonomski analitičar Žarko Papić, BiH bi morala da učini sve da to tržište vrati, uprkos političkim preprekama, odnosno tome da BiH nije priznala Kosovo.
„Očigledno je da nerazriješen kosovski čvor čak i u ekonomskom smislu riječi situaciju u regionu čini nestabilnom. To stalno pominjanje crvenih linija sa strane Srbije i najavljeno pomjeranje tih crvenih linija govori jednostavno o nekakvoj političkoj realnosti, govorim sad o Srbiji, u kojoj nisu mogući otvoreni, direktni - i konačna rješenja problema moraju biti u skladu s onim što je realna siatucija na terenu. Mi se možemo u vicu zafrkavati da Bosna ne zna koliko ima stanovnika, što je nažalost tačno, a da Srbija ne zna gdje su joj granice, što je opet tačno“, kazao je Papić.
Nepriznavanje kosovske dokumentacije, ali i odluka o uvođenju carina pokazuju da je ekonomija žrtva regionalnih političkih nesuglasica. Istovremeno, sve zemlje u regiji su i potpisnice CEFTE, čime su se obavezale na liberalizaciju trgovine, kaže Azra Hadžiahmetović, profesorica na sarajevskom Ekonomskom fakultetu.
„Ako se mi ponašamo u jednoj ovakvoj integraciji na način da kršimo pravila igre na koja smo pristali, na koja smo se obavezali i koja nam svima predstavljaju razvojnu šansu, onda šta možemo očekivati ili šta drugi mogu očekivati od nas sutra ukoliko računamo da se integrišemo u unutrašnje tržište EU?“ pita se ona.
Nesposobnost bh. vlasti da riješi pitanje ekonomske saradnje sa Kosovom, koje je direktno ugrozilo bosanskohercegovačke izvoznike, uveliko su iskoristile druge države. Tako je nakon posjete predsjednice Vlade Hrvatske Jadranke Kosor Prištini, izvoz roba iz te zemlje na Kosovu udvostručen, a nakon potpisivanja sporazuma Beograda i Prištine, i Srbija se na velika vrata vraća na kosovsko tržište.
I dok se čeka da Vijeće ministara, odnosno bh. Predsjedništvo donese odluku o priznanju kosovskih pečata, postoji mogućnost da kosovsko tržište za proizvođače iz BiH trajno bude izgubljeno.