Poslanik Naše stranke u Parlamentu Federacije BiH, Dennis Gratz izradio je i u proceduru uputio Prijedlog zakona o zabrani zapošljavanja u javnim organima užih članova porodice predsjednika Vlade, ministara i njihovih zamjenika te predsjednika i dva potpredsjednika Federacije.
To bi bio jedan od koraka da se zaustavi rodbinsko zapošljavanje, prekinu „štele“ i veze, zbog kojih sve više mladih ali i osoba svih generacija napušta svoju zemlju, BiH.
RSE: Šta je bio ključni motiv da izradite i ponudite Zakon kojim se zabranjuje zapošljavanje članova porodica ključnih funkcionera u javnim službama?
Gratz: U posljednje vrijeme su otkriveni brojni primjeri zapošljavanja preko rodbinskih i drugih veza, u raznoraznim agencijama i uredima. To nije novina, to se dešava godinama ali sada je to prešlo granice izdržljivosti i postalo je epidemija. U kontekstu reformi koje prolazimo, morao sam reagirati i pripremio sam zakonski prijedlog kojim bi se bukvalno zabranilo zapošljavanje užih članova porodica ljudi koji obnašaju vlast, koji su u vrhu rukovodstva Federacije.
Ta zabrana bi trajala koliko traje i njihov mandat. Predviđene su kaznene odredbe za one koji daju posao, ali i za one koji posao dobiju. Međutim, ne bi postojala Agencija koja bi se time bavila, i to pratila. Jer, takve stvari se prije ili kasnije otkriju.
RSE: Može li se Vaš prijedlog protumačiti kao novi oblik diskriminacije?
Gratz: Govorimo o nečemu što je očajnički pokušaj da se stane u kraj diskriminaciji prema 500 hiljada nezaposlenih u ovoj zemlji koji nemaju rodbinske i stranačke veze, koji nisu povlašteni i privilegirani. Ako je to diskriminacija, neka je, treba da je ima.
U SAD- u postoji zakon još od 70-ih godina kojim se zabranjuje članovima Vlade da zapošljavaju u javnim organima članove porodica u vrijeme trajanja mandata. I ovdje želimo da se prekine zloupotreba položaja i uspostavi politička kultura, koje u BiH nema.
RSE: Šta očekujete, kakva bi mogla biti sudbina prijedloga Zakona koji ste uputili Vladi Federacije?
Gratz: Sve je do Vlade, hoće li ga ona uputiti na dnevni red Parlamenta. Ja sam ovlašteni pregovarač, nadležne službe su ga dobile i one će dati svoje mišljenje. Zakon je lako provesti, ne košta ništa, i ima samo nekoliko članova. Ako se ispoštuje moje pravo kao zastupnika građanki i građana ovog entieta da se zakon stavi na dnevni red, ja ću poduzeti sve da uvjerim svoje kolege i kolegice da podrže zakon.
RSE: Vi ste nedavno pokrenuli Inicijativu da se održi hitna sjednica Parlamenta posvećena sve masovnijem iseljavanju stanovnika BiH, odnosno njihovom odlasku u druge zemlje? Ali, to je odbijeno, nije bilo spremnosti ni da se stavi kao moguća tema rasprave. Kako to tumačite?
Gratz: Trenutnoj vlasti nije u interesu da se bavi i da govori o stvarnim problemima. Izmišljaju se i konstruišu problemi koji služe samo daljem razdoru i podjelama po etničkim, etno - nacionalnim i etno - vjerskim linijama. Ali problemi su drugi. Ljudi napuštaju zemlju jer im ona nije ponudila ništa da ostanu.
Školovali su se a sada su ostavljeni na cjedilu. Većina zastupnika iz Koalicije SDA – HDZ BiH taj prijedlog nije podržala ali ja ću se potruditi da prikupim dovoljan broj potpisa i nametnem ovu temu za javnu raspravu. Krajnje je vrijeme da prekinemo praksu da Parlament odnosno Zastupnički dom bude neko zatvoreno tijelo u kojem se završavaju stvari koje su naređene po kojekakvim restoranima i hotelima.
To treba da bude zakonodavno tijelo koje služi svrsi i potrebama građana, i da su građani informisani šta se tamo dešava, odnosno da počnemo razgovarati o njihovim pravim problemima.
RSE: U ovom momentu i nema većeg problema od toga da se iseljavaju cijele porodice...
Gratz: Ima nešto potpuno licemjerno, da ne kažem opako u djelovanju Vlade koja to prikazuje kao smanjenje nezaposlenosti. Morate posebno imati debelu kožu da tako nešto kažete. Oni svoja izborna obećanja tretiraju na način da umanjen broj ljudi na spiskovima u agencijama i biroima rada prikazuju kao ekonomski pomak. Ali, mi smo u posljednje tri godine izgubili više od 90.000 ljudi.
To je cijeli grad, kao naprimjer Prijedor. Ljudi masovno odlaze, odustaju od svoje zemlje. Posljedice će se pokazati za nekoliko godina, kada ne samo da nećemo imati kvalificiranu radnu snagu, nego nećemo imati nikakvu snagu da proizvodi i da plaća poreze. Bojim se da će se tada ovaj aparat urušiti sam od sebe, što ne smijemo dozvoliti. Jer tada, osim što država postaje nefunkcionalna, suočili bi se srazmjerama katastrofične anarhije.