Državni parlamentarci tek su razmatrali revizorski izvještaj iz 2011. godine, koji će vjerovatno, kao i mnogi prethodni, ostati bez reakcije. Za neplansko rasipanje novca iz državnog budžeta, koje traje već godinama, niko nije dobio ni prekršajnu prijavu.
Za neplansko rasipanje novca iz državnog budžeta, koje traje već godinama, niko nije dobio ni prekršajnu prijavu. Iako je riječ o protraćenim milionima maraka, parlamentarna komisija je krajem prošle godne prvi put izrekla dvanaest sankcija državnim institucijama.
Za sada su i one, baš kao i revizorski izvještaji koji godinama opominju da se državni budžet troši kako kome padne na pamet, ostale tek slovo na papiru. Nema smijenjenih direktora javnih preduzeća, o ministrima čija ministarstva godinama dobijaju negativno revizorsko mišljenje da i ne govorimo.
Loš zakonski okvir i politizacija svega dva su osnovna razloga za to. Revizori nemaju dovoljno ovlaštenja, a parlamentarcima kojima podnose izvještaj nije u interesu da smjenjuju svoje ministre i njihove saradnike.
„Nema adekvatne reakcije, odnosno nema adekvatne sankcije. Dio problema leži u nedovršenom zakonodavnom okviru, odnosno u činjenici da se još uvijek ne mjeri učinak institucija i da se ne propisuju adekvatne sankcije. Dakle, još uvijek se samo evidentira negativno poslovanje. Još uvijek se samo evidentiraju nesavjestan rad u službi, zloupotreba položaja, prekomjerno trošenje, a da revizori sami nemaju nikakav kapacitet da izriču sankcije“, kaže Adis Arapović iz CCI-a.
Jedan od, možda, najslikovitijih primjera iz izvještaja revizora je onaj o vrijednosti, korištenju i broju automobila. Prosta matematika kaže da fudbalski stadion ne bi bio dovoljan da se smjesti više od tri i po hiljade automobila vrijednosti 25 miliona maraka, koje državni službenici koriste i mimo radnog vremena. Kad rade, očito najviše troše na reprezentaciju jer su samo u prošloj godini ti troškovi u državnim institucijama bili veći od tri miliona maraka.
Ništa bolje nije ni na ostalim nivoima vlasti. Na sve ovo godinama se upozorava i nikom ništa, podsjeća i Emir Đikić iz Transparency Internationala BiH:
„Frapantno je da se izvještaji ponavljaju iz godine u godinu, što znači da institucije rijetko prihvataju preporuke revizora i da nema adekvatnih akcija. Problem je što ti izvještaji dolaze u parlamentarne komisije koje to koriste samo kada treba smijeniti nekoga zato što je nepodoban, ili je iz druge političke partije, ili je otkazao poslušnost itd.“
Povod za razmirice
Ovome u prilog ide i činjenica da su državni parlamentarci tek u četvrtak razmatrali revizorski izvještaj iz 2011. godine. Neki od ljudi koji su direktno odgovorni više nisu na funkcijama, a izvještaj je tek dobro poslužio za razmirice među pozicijom i opozicijom.
„Sjetićete se da je kod usvajanja budžeta za 2013. godinu također bilo prijedloga da se određenim ministarstvima i institucijama BiH umanje stavke za reprezentaciju i druge gdje je došlo do prekoračenja. Međutim, to se nije desilo. Na kraju su i oni kod kojih je utvrđeno da su imali propuste i da su odgovorno za njih, zapravo amnestirani od odgovornosti tako što će moći u nedogled da konzumiraju svoje pravo i svoju rastrošnost manifestiraju ne odgovarajući za počinjena djela“, smatra novinar Almir Terzić.
„Uvijek ćete vidjeti da će partije koje imaju tog trenutka vlast čuvati svoje i neće davati značaj. Znači da sadašnoj većini odgovara da priča o tome jer je to bilo nešto prije kada veliki dio njih nije bio na vlasti. Uvijek se to tako koristi. To je, nažalost, posljedica demokratske nezrelosti bh. društva“, ocjenjuje delegat u Domu naroda državnog parlamenta Mladen Ivanić.
Rajko Kecman, iz udruženja Tender, smatra da bi jedno od rješenja moglo biti da se revizorima daju veća ovlaštenja:
„Da, kao što to postoji u drugim državama, službe revizija javnog sektora mogu ne samo da vrše istragu nego i da pokreću postupke. Bar da pokreću postupke, bilo bi dovoljno.“
Građani, suočeni sa činjenicom da se deset godina ništa ne mijenja, danas kažu neka troše - šta mi možemo:
Vaš browser nepodržava HTML5
Građani o trošenju budžetskog novca
Revizorski izvještaji, koji parlamentarcima služe tek kao štivo za čitanje, a ne korektiv institucija, ne služe nikome, smatraju stručnjaci. Takav način tek je pouka da korupcija u BiH ima izuzetno plodno tlo.
„Korupcija je posljedica upravo ovakvog zakonodavnog ambijenta koji tretira reviziju poslovanja. Da ima sankcija, korupcija bi bila izrazito manja. Da ima sankcija, mnogi bi se zapitali da li da urade ono što inače rade zato što postoji visoka vjerovatnoća da će za to biti sankcionirani. Praktično, ovakav zakonodavni okvir za reviziju poslovanja pogoduje korupciji. On je napravljen na način da omogućava nesavjestan rad u službi, prekoračenje finansijskih planova, omogućavanje finansiranja neformalnih centara moći - sve javnim sredstvima. Budžet umjesto da je naklonjen državi i njenom narodu, on je naklonjen političkoj eliti“, zaključuje Adis Arapović.
