Od ukupno 85 letjelica, aviona ili helikoptera, koje su registrovane u Direkciji za civilno vazduhoplovstvo Bosne i Hercegovine, 27 ih je upisano na fizička lica. Njihova imena ne mogu biti javno objavljena jer Zakon o zaštiti ličnih podataka, ime i prezime klasifikuje kao lični podatak.
Ko su vlasnici privatnih letjelica, nemoguće je saznati, ali se zna da je većina u vlasništvu bh. aeroklubova, institucija Bosne i Hercegovine, te preduzeća.
Evidentno je da je u porastu broj osoba koje sebi mogu priuštiti letjelicu.
Modeli aviona koji su u privatnom vlasništvu su različiti. Najviše je aviona cessna.
"Skandalozno u najmanju ruku s obzirom na cjelokupnu situaciju u kojoj se društvo nalazi, ali ljudi imaju novac i mogu sebi kupiti avion", kaže Sarajlija Mirsad.
"Ljudi zaradili, šta ćeš im. Ja sebi ne bih nikada mogao kupiti avion jer mi nisu tolika primanja", objašnjava Enes, stanovnik Sarajeva.
Iako se na pomisao da neko ima avion stiče utisak da je riječ o stotinama hiljada ili milionima eura potrošeno, u većini slučajeva je riječ o manjim letjelicama, s tek nekoliko sjedišta, kojima se cijena kreće od 30.000 eura.
Sportski pilot Aerokluba "Izet Kurtalić" iz Visokog Armin Nesiren kaže da neki voze skuplje automobile.
"Privatni avioni koji se kupuju su avioni koji koštaju kao malo skuplje auto. Nisu to nikakve skupe letjelice", objašnjava Nesiren.
Put do vlasništva nad avionom jednostavan je za one koji imaju novca. Potrebno je otići van zemlje, a moguće je i avion kupiti putem interneta.
Procedura, dakle, nije složena, ali svaka medalja ima dvije strane. Pored letjelice, mora se platiti obuka, odnosno dozvola za letenje.
"Najjeftinije varijante su da jedan sat letenja košta od 100 do 150 eura. Kandidat mora da odleti 45 sati, pa izračunajte koliko je to na kraju", kaže Armin Nesiren.
Pored fizičkih lica, neka privatna preduzeća, ali i institucije u BiH, imaju svoje avione.
Unutrašnjost pilotske kabine aviona tipa cessna
Letjelice, kako je navedeno u registru Direkcije za civilno vazduhoplovstvo BiH, posjeduju i "BH Airlines", Vlada Republike Srpske, "Sky Srpska", Ministarstvo unutrašnjih poslova FBiH, te preduzeće "Avaz d.o.o.".
"Imamo i jednu mrežu firmi koje su usko vezane uz vladajuće političke partije u zemlji, koje su i kroz javne nabavke, ali i druge načine zgrnule pravo bogatstvo. Stoga ne čudi da u zemlji u kakvoj živimo imamo veliki broj aviona, jahti i drugih nekretnina", smatra novinar Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Ermin Zatega.
Za private avione, osobe iz BiH izdvojile su vlastiti novac, međutim avioni državnih institucija plaćeni su budžetskim novcem, a nerijetko služe za privatna putovanja zvaničnika.
Najočitiji primjer zloupotrebe stiže od predsjednika i premijerke Republike Srpske, koji su ovog ljeta putovali avionom cessna, plaćenim skoro pet miliona dolara, koji je u vlasništvu Vlade RS-a.
Putovano je širom Evrope. Cessna je tako iz Banjaluke letjela na najblistaviji biser Jonskog arhipelaga i jedno od najposjećenijih grčkih ostrva – Krf u Grčku, zatim u Atinu, Tivat, Dubrovnik, Beograd, Ljubljanu, Beč.
"Korištenje javnih sredstava, bez obzira da li je riječ o avionu, vozilima ili budžetskim sredstvima, u private svrhe je krivično djelo. Nažalost, živimo u zemlji u kojoj je pravosuđe ekstremno nefunkcionalno. Imamo jedan krug ljudi koji de facto imaju imunitet od krivičnog gonjenja", objašnjava Ermin Zatega.
Prema informacijama na internetu, avion cessna 172 s četiri sjedišta u Sjedinjenim Državama košta oko 200.000 dolara. Polovni avioni su, naravno, jeftiniji i njihova cijena zavisi od starosti i opreme.
Ponuda je prilično velika i cijene se kreću od desetak hiljada eura pa naviše.
Obuka u privatnim avio-školama u Bosni i Hercegovini kreće se od 2.000 do 5.000 eura, a godišnje održavanje aviona košta minimalno 2.500 eura.