Predsjednik Posavske stranke Nino Sušilović smatra da je za nezavidan položaj Hrvata, naročito u Republici Srpskoj, isključivo odgovorna politika Hrvatske demokratske stranke (HDZ) BiH i njen lider Dragan Čović, koji je zbog vlastitih interesa predsjednika RS Milorada Dodika stavio ispred Hrvata u Posavini kojih je 40 posto manje nego ranije, kao i u Sarajevskom, Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom kantonu.
RSE: Gospodine Sušiloviću kako se osjećaju Hrvati u Posavini kada vide kako politika prije svega HDZ-a otvoreno pokazuje da su Hrvati u četiri hercegovačka kantona sa hrvatskom većinom važniji od Hrvata u drugim dijelovima BiH?
Sušilović: Osjećaju se prevareno, prodano i izdano. Više od 30 godina nam pričaju jednu priču, a u praksi se dešava nešto sasvim drugo. To je apsurd te takozvane oficijelne, koja se predstavlja, a ja kažem to je samo takozvana hrvatska politika. Dakle, prostor koji je prije rata bio bogat, gdje su ljudi živjeli od svoga rada da danas moraju bježat i ljudi ne odlaze tražeći posla nego bježe. Bježe od bahate vlasti, od nepravde jer nepravda ljude najviše boli.
Situacija u Federaciji je, evo na primjer Posavski kanton ili županija koja je većinski hrvatska po službenim podacima Vlade županije u odnosu na 1991. godinu, ima 40 posto manje stanovnika. Dakle, gubi svoju i ekonomsku i političku moć koju nema, tu život odlazi, odlaze mladi ljudi, radno sposobni ljudi, a bez takvih naravno budućnosti nema.
RSE: Kako gledate na to da se lider HDZ-a oglušuje o upozorenja i apele banjalučkog biskupa Franje Komarice da su Hrvati u RS nezaštićeni, obespravljeni, siromašni, zbog čega se masovno iseljavaju?
Sušilović: Hrvati u Republici Srpskoj za HDZ su već završena priča. Brojčano su svedeni na minimum, pa samim tim i njihova politička i svaka druga moć i utjecaj svedeni su na minimum. Ako krenete od činjenice da je politika HDZ-a od samog početka imala za cilj koncentraciju svoje političke, gospodarske i svake druge moći Hrvata u desetak općina zapadne Hercegovine onda se sve karte slažu i sve je jasno. Njih Hrvati izvan toga naprosto ne interesiraju. Koristiće se njima dok mogu imati kakve političke ili finansijske koristi, ali stvarni ostanak tih ljudi na rodnoj grudi njih naprosto ne interesira.
RSE: Zbog čega je, po vama, Draganu Čoviću važniji Milorad Dodik od Hrvata koji žive u RS?
I Dragan Čović i Milorad Dodik smatraju da se treći entitet treba formirati samo u dijelu Federacije. Za njih su samim tim Hrvati u RS i dijelu Federacije remetilački faktor da se ta priča zaokruži do kraja.
Sušilović: To su dvije politike koje su našle zajednički interes. HDZ već godinama priča o, primjera radi, trećem entitetu i najveću podršku u toj priči ima upravo od Milorada Dodika koji u tome gleda svoju računicu.
Svatko će imati svoj teritorij, svatko će vući na svoju stranu kao što i sad vuku doduše i na taj će način lakše tražiti, a možda i ostvariti odcjepljenje Republike Srpske. Dakle, ono što je najluđe u cijeloj priči da i Dragan Čović i Milorad Dodik smatraju da se treći entitet treba formirati samo u dijelu Federacije. Za njih su samim tim Hrvati u RS i dijelu Federacije remetilački faktor da se ta priča zaokruži do kraja.
RSE: Kako gledate na to da HDZ sebe predstavlja kao jedinog legitimnog predstavnika hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini?
Sušilović: To je drskost, bezobrazluk, to je bahatost kad imate tako veliku vlast koju zasnivate samo na tome što ste stavili ruku na srce, ustali na Lijepu našu i rekli ja sam Hrvat, a šta ste uradili za taj narod i kakve su posljedice vašeg vođenja ili vladanja tim narodom to niko ne razmatra. Naravno ne mogu biti jedini, nažalost da dobivaju najveći broj glasova, a o tome kako ga dobivaju to je priča za sebe, koliko je tu kupovine, koliko pritisaka, koliko je svega drugog...Da, dobivaju, ali nisu i ne mogu biti jedini niti, i ono što je najgore ta njihova politika nije u interesu Hrvata u Bosni i Hercegovini.
RSE: Zbog čega po vama Hrvati koji se ne slažu sa politikom HDZ-a i politikom Dragana Čovića šute?
Sušilović: Mnogi ljudi koji su do sad pokazali nekakvog otpora, digli glavu, pustili glas su bili izloženi strašnim problemima od egzistencijalnih, od prijetnji... Ja znam puno ljudi koji su godinama pokušavali i borili se međutim umore se, svako jedanput odustane jer daleko je ovo od demokracije. Ovdje još uvijek vlada argument sile i pritiska, to je nažalost tako.