Okrupnjavanje i objedinjavanje ljevice u Bosni i Hercegovini nameće se kao ultimatum i imperativ, ako se želi ne samo spasiti BiH kao državu, nego i spriječiti potpuni ekonomski i socijalni krah, mišljenja su nekih od analitičara, ali i aktuelnih lidera stranaka lijeve orijentacije u BiH.
Lideri lijevih političkih opcija u BiH po prvi put otvoreno pozivaju i na suočavanje sa nacionalnim pitanjem u toj zemlji, te posebno skreću pažnju na to da ljevica mora podršku potražiti i na većinskim hrvatskim i srpskim područjima.
Upravo o pitanju treba li BiH ujedinjena ljevica, bilo je riječi na skupu u Mostaru, u organizaciji Centra za kritičko mišljenje i portala tacno.net.
Analitičari lijeve orijentacije tvrde da u BiH puno stvari ukazuje na važnost političke promjene, jer Bosna i Hercegovina, 20 godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, nije država sa riješenim statusom, država socijalne pravde, te građanske i nacionalne jednakosti.
Prof. dr. Nerzuk Ćurak, sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, ukazuje na krivce:
Nerzuk Ćurak, foto: Mirsad Behram
„A u tih 20 godina dominirajući faktori političke vlasti u Bosni i Hercegovini bili su nacionalne i nacionalističke stranke. I u svakim izborima, i općenito u načinu reprodukcije političkih i društvenih odnosa, dejtonska država je saveznik nacionalnih stranaka i protivnik ljevice“.
Čak i kada pobijede na izborima, smatra prof. Ćurak, zbog prirode šizofrenog političkog koncepta, lijeve stranke "kliznu" u šta ne bi trebale.
„Gotovo da se kao ultimatum postavlja uvjerenje da je konačno došlo vrijeme da se njihovi vodeći ljudi pogledaju 'oči u oči' na način da ti razgovori dovedu do jednog ozbiljnijeg konsenzusa o zajedničkom djelovanju“, ocjenjuje Ćurak.
A tako nešto nije nemoguće, smatra prof. Ćurak i kao primjer navodi susjednu Hrvatsku:
„U Hrvatskoj nije problem da se konstituiraju predizborne koalicije zato što Milanović zna da sam ne može pobijediti HDZ. A u ovoj zemlji, koja je, dakle, podijeljena po nacionalnim šavovima, mi nismo pokazali sposobnost da se lijeve stranke ujedine prije izbora i da jedan naprave širi front.“
Sa skupa u Mostaru, foto: Mirsad Behram
Upravo širi front ljevice donio bi i više glasova, a time – vjeruju mnogi – i prevagu nad desnicom, koja je - kazuju statistički podaci – na opštim izborima u oktobru osvojila oko dva puta više glasova od razjedinjene ljevice uzete zajedno.
Štaviše, predsjednik Demokratske fronte i nekada visoko pozicionirani član SDP-a Željko Komšić kaže da bi okrupnjavanje ljevice privuklo i dobar dio onih koji uopšte nisu izašli na izbore.
„Nek od tih 45 posto ljudi, samo još 15 posto ljudi izađe na izbore, znate li vi koja Bosna i Hercegovina pobjeđuje? Pobjeđuje ta ljevičarska BiH, ne etnička isključivo BiH“, konstatira Komšić.
Stoga je važno pitanje zašto okupljanja ljevice i do sada nije bilo. Dennis Gratz, predsjednik relativno male Naše stranke, koju je osnovao oskarovac Danis Tanović, nudi odgovor:
„Politika u BiH, po mom mišljenju, se pretvorila prije svega u politiku interesa, a manje u politiku ideologija ili politiku vrijednosti. Prečesto smo bili u situacijama da su političke stranke, koje su učestvovale i činile vlast, svodile svoje idološke profile na partikularne interese, da tako kažem, njenih lidera“, kaže Gratz.
Nova formula
Ipak, ključno pitanje u BiH je ono nacionalno. Dennis Gratz podsjeća da se:
„Stvorila jedna atmosfera da ljevica je antietnička - antibošnjačka, antihrvatska, antisrpska. Vrlo često se to veže za činjenicu da je u starom sistemu bio progon vjerskih institucija: Crkve, Islamske zajednice itd.“
Međutim, naglašava Gratz, te strahove treba razbijati.
„Ljevica u BiH ni na koji način ne znači da će se sistem multietničke BiH promijeniti u smislu ugrožavanja kolektiva“, naglašava Gratz.
Štaviše, dodaje Gratz, u BiH su kolektiviteti puno bolje zaštićeni nego pojedinci.
Nermin Nikšić, foto: Mirsad Behram
I ne samo to, predsjednik SDP-a Nermin Nikšić ukazuje kako se konačno treba suočiti sa činjenicom da ljevica u BiH podršku uglavnom ima u dijelovima BiH gdje su Bošnjaci većina.
„Platforma ujedinjavanja ljevice mora pokušati otvoriti njeno širenje i na područje gdje su većinski nastanjeni Hrvati, te na području Republike Srpske. Mi moramo pokušati dati odgovor na nacionalno pitanje“, naglašava Nikšić.
Zato predsjednik SDP-a predlaže da se ponudi nova formula, utemeljena na onome što je ustanovio ZAVNOBIH, a što se pokazalo da može funkcionisati na ovim prostorima.
„Strahove koji postoje, koji nisu po meni utemeljeni, ali su prisutni, više ne možemo negirati, oni su tu. Stranke koje se vole predstavljati kao ekskluzivni predstavnici naroda, sa tim strahovima sjajno manipuliraju i na njima grade svoje kampanje“, navodi Nikšić.
Lider DF-a Željko Komšić podsjeća da za okupljanje ljevice u BiH ne treba zaboraviti i na stanje lijevo orijentisanih partija u regiji, posebno u Srbiji, koja se smatra kolijevkom ljevice na ovim prostorima.
„Istočno od onoga što se zove Evropska unija, još uvijek ljevicu imate samo ovdje. Preko Drine, slabo to funkcioniše. U Makedoniji to pada. Da ne govorim o zemljama koje su ušle u EU, Bugarskoj i Rumunjskoj, izuzev Grčke, u kojoj je ljevica sad nastala kao jedna vrsta protesta prema onome što se dešava u EU“, komentira Komšić.
Zbog svega rečenog, Komšić naglašava:
„Ne postoji druga alternativa, ne nama personalno, nego ovoj zemlji. Dok smo god mi podijeljeni, na ovoj lijevoj strani, oni će vladati. Tačno.“