Trećina stanovništva Bosne i Hercegovine živi ispod granice siromaštva, što u prevodu znači da jedva imaju obrok dnevno. Broj nezaposlenih u BiH jeste smanjen, ali ne zbog novih zapošljavanja nego zbog odlaska ljudi u inostranstvo, u posljednje vrijeme cijelih porodica.
No, uprkos nezainteresovanosti vladajućih struktura za probleme stanovnika ove zemlje, građani šute i trpe. Analitičari kažu da upravo zbog takvog odnosa spram onih koji im otvoreno oduzimaju osnovna ljudska prava, poput prava na rad, nisu bolje ni zaslužili.
Najnoviji primjer bahatosti vlasti je propao pokušaj da se zakonom zabrani upošljavanje najužih članova porodice zvaničnika u javni sektor.
Za članove Vlade Federacije BiH zakonska zabrana zapošljavanja članova njihovih porodica u javnim institucijama bila bi kršenje kako Ustava tako ljudskih prava po kojima svi građani imaju pravo da učestvuju u javnim poslovima i imaju jednak pristup javnim službama.
Međutim, činjenica je da su članovi porodica privilegovana kategorija, te da u poređenju s njima drugi nemaju nikakve šanse. To nam potvrđuje i Sarajlija Amir koji trenutno pohađa treći master studij, ali za njega posla nema.
"Više nema smisla u ovoj državi uopšte studirati. Bolje da sam neki zanat završio. U 12 škola sam konkurisao za radno mjesto, ali, na žalost, već se unaprijed znalo ko će dobiti posao. Naprave rang liste prema kandidatu kojem su obećali posao i to je tako. Mi ostali smo unaprijed eliminisani, samo džaba trošimo novac i vrijeme na takve konkurse", ističe Amir.
Kad se zbrine rodbina zvaničnika radna mjesta su u pravilu čuvana za stranačke kolege, navodi analitičarka Tanja Topić.
"Ne možete bukvalno dobiti ni mjesto čistačice/spremačice ukoliko nemate člansku kartu stranke, po mogućnosti one koja je na vlasti", konstatuje Topić.
Upravo na ovaj način propala je i radnička klasa u Bosni i Hercegovini ocjenjuje sociolog Esad Bajtal i dodaje da je nakon otimačine fabrika, privrednih giganata, prirodnih resursa nastupila i otimačina radnih mjesta.
"To je gruba otimačina svega onoga do čega može da se dođe. Mi smo čak nakon rata imali krilaticu - ko je jamio, jamio. Bila je to planirana otimačina kako u teritorijalnom tako i u materijalnom smislu. Političari su svojim ponašanjem davno zauzeli stav da neće polagati račune, niti se pravdati, oni su shvatili da je ovo sve njihovo, da je država njihova privatna svojina i oni se ponašaju kako odgovara njima i njihovim ličnim interesima. Javni društveni građanski i ljudski interes u ovoj zemlji ne postoji", riječi su Bajtala.
Esad Bajtal: Otimačina po sistemu "ko je jamio, jamio"
Žarko Papić, direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju (IBHI), smatra da je stanovnicima Bosne i Hercegovine već prekipjelo i da se u novoj godini mogu očekivati socijalni nemiri.
"Ogromne su socijalne razlike, jednostavno se formira kasta povlaštenih, obogaćenih u koju ulazi ne samo tajkunska nego i politička elita koja se potpuno odvojila od bh. realnosti, oni žive u drugom svijetu. To je stvarni problem Bosne i Hercegovine i ja se bojim da sa ovom društvenom strukturom je kriza sudbina i slutim da je moguće da dođe do ozbiljnih socijalnih potresa u BiH. Za stabilnost BiH, za međunarodno pravni suverenitet najveća opasnost je socijalna nestabilnost ove države", ocjenjuje Papić.
No, Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u Republici Srpskoj, smatra da ni građani u posljednje dvije decenije nisu dovoljno dizali svoj glas, ni protiv korupcije, ni protiv nepotizma, te da sada trpe posljedice.
"Može se vidjeti koliko smo čak postali bezdušno, bezosjećajno društvo koje ne reaguje ni na nepravdu, ni na ozbiljna kršenja ljudskih prava, ne postoji solidarnost u društvu i to dodatno ohrabruje i političare i one koji zloupotrebljavaju vlast da to rade još bahatije, još arogantnije sa jednom vrstom prijekora ili cinizma, da građani BiH zaslužuju da se to dešava zbog toga što sramno i podanički ćute pred brutalnim kršenjem i zakona, i ljudskih prava, i svih etičkih i moralnih normi. Sve do onog trenutka kad hiljade i hiljade građana ne izađu na trgove ili ulice naših gradova i kažu 'Dosta', sve do tada će političari to otvoreno nastaviti da rade", zaključuje Todorović.