Prema podacima Udruženja građana Tender, BiH zbog netransparentnih javnih nabavki gubi godišnje od 350 do 500 miliona eura. U Agenciji za javne nabavke BiH kažu da je taj podatak prenapuhan, ali priznaju da se ni sadašnji Zakon o javnim nabavkama ne poštuje do kraja, a kad uredi za reviziju i utvrde da je bilo nepravilnosti prilikom raspisivanja tendera, niko u konačnici ne odgovara. Nevladine organizacije upozoravaju da je BiH po korupciji u javnim nabavkama, koja je prisutna i u drugim zemljama regiona, daleko u najgoroj poziciji.
Nevladin sektor, ali i uredi za reviziju godinama upozoravaju da su javne nabavke u BiH oblast u kojoj je stepen korupcije među najvećim, no nema političke volje da se ova oblast dovede u red i usvoji zakon koji bi spriječio malverzacije.
U Udruženju građana Tender kažu da su gubici stotine miliona eura koje završe u privatnim džepovima.
„Najveća korupcija i najveći problemi su u velikim ugovornim organima. To su npr. Elektroprivreda, zadravstvo, znači veliki klinički centri. Oni rukuju s ogromnim sredstvima. Mi smo u jednom kliničkom centru našli da je za godinu dana provedeno 385 direktnih sporazuma. To znači svaki dan je išao jedan i više sporazum. I tu su cijene bile i do 150 posto veće nego cijene te robe na tržištu", kaže Rajko Kecman iz ovog udruženja.
Kecman navodi da je najveći problem netransparentnost sklapanja ugovora o nabavci, što se radi u gotovo 80 posto slučajeva:
„Ako ugovorni organ provede otvoreni postupak i poništi ga iz razloga što ne može da obezbijedi tri kvalitetne ponude, on ga tad provodi konkurentskim zahtjevom bez objave. I kad mi uporedimo cijene koje su ponuđači dali u otvorenom postupku koji je poništen i u novome, konkurentskom koji nije javno objavljen, tu se cijene dižu kad idu tako na crno i do 60 posto, a negdje čak i do 200 posto, što će reći da od četiri milijarde, koliko se godišnje troši u javnim nabavkama BiH, najmanje milijarda završava u džepovima pojedinaca iz ugovornih organa i ponuđača koji su skloni korupciji. Nažalost, zakon i drugostepeni organ dozvoljavaju i omogućuju takav neodgovoran odnos", napominje Kecman.
No, u Agenciji za javne nabavke BiH, koja nagleda provedbu Zakona o javnim nabavkama i predlaže izmjene tog zakona, kažu da su podaci netačni. Direktorica Agencije Đinita Fočo objašnjava da po zakonu nabavka energenata ne ide preko tendera:
„Ja odgovorno tvrdim da je taj procenat paušalno određen. Kada govorimo o pregovaračkom postupku bez objave obavještenja, prema našim izvještajima on se kreće negdje oko 48 posto, ali se zaboravlja da u taj procenat ulazi i nabavka struje, vode, komunalnih usluga, dakle svega onoga što predstavlja monopol i što ne postoji mogućnost izbora., tako da prema procjenama Agencije za javne nabavke, procenat tih pregovaračkih bez objave obavještenja nije veći od 25 posto", kaže Fočo.
Fočo objašnjava da je princip rada Agencije da pregleda sklopljene ugovore i ukoliko utvrdi nepravilnosti, na njih ukaže. No, Agencija ima savjetodavnu ulogu i nema mehanizme da sankcioniše one koji se ogluše o savjete.
Dogovoreni uslovi
Siniša Vukelić, urednik portala Kapital.ba koji je objavio na desetine tekstova o korupciji u javnim nabavkama, navodi još neke primjere malverzacija:
„Oni kada raspisuju konkurse, to su uglavnom dogovoreni uslovi i maltene samo što ne objave fotografiju i adresu preduzeća koje će da pobijedi. Npr. kada se nabavljaju automobili, tačno se objavi specifikacija automobila, kubikaža, šta mora imati od dodatne opreme, tako da to sigurno ispunjava samo jedan proizvođač automobila. Onda su počele kontrole, pa su rekli: ’Ne možete objavljivati baš tako specifične tehničke detalje automobila koje nabavljate.’ A onda su sjetili da prilikom bodovanja ponuda 20 ili 30 bodova od ukupno stotinu nosi brzina isporuka, a prethodno se dogovore sa nekim od dobavljača automobila, naruče automobile, ovi ih imaju u skladištu i normalno da samo taj određeni proizvođač može u roku od tri dana da isporuči 10, 20 ili 30 automobila zato što ih već ima na lageru - i onda automatski pobjeđuje na tenderu iako su njegovi automobili skuplji od ostalih."
Udruženje građana Tender učestvovalo je u nizu javnih rasprava o važećem Zakonu o javnim nabavkama i sačinilo svoj prijedlog, ali nema političke volje za njegovo usvajanje, kaže Rajko Kecman:
„Međutim, Vijeće ministara na prijedlog dvije vodeće političke partije pribjeglo je tome da izvrši samo izmjene i dopune aktuelnog zakona, da poveća takse za podnošenje žalbi, došlo bi čak do 25.000 maraka po jednoj žalbi, što je apsurdno. Žele da se ljudi ne bore protiv korupcije jer treba 25.000 maraka platiti jednu žalbu! Ide se za tim da se poveća birokratska struktura i da se još jedno milijarda i 600 miliona godišnje sredstava poreskih obveznika nepotrebno troši u namjene pravne zaštite, što je isto apsurdna stvar.“
Srđan Blagovčanin iz Transparency Internationala BiH kaže da bi Zakon o javnim nabavkama svakako trebalo popraviti, no problem je što se ni sadašnji ne primjenjuje do kraja:
„Kada gledamo načine na koje se to radi, to je cjepkanje ugovora na manje iznose, prilagođavanje za unaprijed poznatog dobavljača. To su prakse koje se pojavljuju. I famozno postojanje aneksa, gdje se naknadnim aneksom kada se odabere dobavljač izmijeni potpuno suština ugovora, obično se poveća cijena, obično se prolongira rok za koji ugovor treba da se ispoštuje – i to predstavlja osnovne načine na koje se izbjegava primjena Zakona o javnim nabavkama. Bilo je i drastičnih situacija da Vlada RS obustavi primjenu Zakona o javnim nabavkama vlastitim zaključkom, što je praktično direktno rušenje pravnog sistema države, ali evo - i to je nešto što se dešava u praksi", navodi Blagovčanin.
Agencija za javne nabavke sačinila je prijedlog novog zakona o javnim nabavkama, ali je zakočen u parlamentarnoj proceduri, te treba proći određeni period da se zakon ponovo razmatra. Do tada vlast u BiH ima odriješene ruke da postojeće rupe u zakonu zloupotrebljava i pribavlja materijalnu korist od svakog raspisanog tendera, bez odgovornosti i bojazni od sankcija.
Nevladin sektor, ali i uredi za reviziju godinama upozoravaju da su javne nabavke u BiH oblast u kojoj je stepen korupcije među najvećim, no nema političke volje da se ova oblast dovede u red i usvoji zakon koji bi spriječio malverzacije.
U Udruženju građana Tender kažu da su gubici stotine miliona eura koje završe u privatnim džepovima.
„Najveća korupcija i najveći problemi su u velikim ugovornim organima. To su npr. Elektroprivreda, zadravstvo, znači veliki klinički centri. Oni rukuju s ogromnim sredstvima. Mi smo u jednom kliničkom centru našli da je za godinu dana provedeno 385 direktnih sporazuma. To znači svaki dan je išao jedan i više sporazum. I tu su cijene bile i do 150 posto veće nego cijene te robe na tržištu", kaže Rajko Kecman iz ovog udruženja.
Kecman navodi da je najveći problem netransparentnost sklapanja ugovora o nabavci, što se radi u gotovo 80 posto slučajeva:
„Ako ugovorni organ provede otvoreni postupak i poništi ga iz razloga što ne može da obezbijedi tri kvalitetne ponude, on ga tad provodi konkurentskim zahtjevom bez objave. I kad mi uporedimo cijene koje su ponuđači dali u otvorenom postupku koji je poništen i u novome, konkurentskom koji nije javno objavljen, tu se cijene dižu kad idu tako na crno i do 60 posto, a negdje čak i do 200 posto, što će reći da od četiri milijarde, koliko se godišnje troši u javnim nabavkama BiH, najmanje milijarda završava u džepovima pojedinaca iz ugovornih organa i ponuđača koji su skloni korupciji. Nažalost, zakon i drugostepeni organ dozvoljavaju i omogućuju takav neodgovoran odnos", napominje Kecman.
No, u Agenciji za javne nabavke BiH, koja nagleda provedbu Zakona o javnim nabavkama i predlaže izmjene tog zakona, kažu da su podaci netačni. Direktorica Agencije Đinita Fočo objašnjava da po zakonu nabavka energenata ne ide preko tendera:
„Ja odgovorno tvrdim da je taj procenat paušalno određen. Kada govorimo o pregovaračkom postupku bez objave obavještenja, prema našim izvještajima on se kreće negdje oko 48 posto, ali se zaboravlja da u taj procenat ulazi i nabavka struje, vode, komunalnih usluga, dakle svega onoga što predstavlja monopol i što ne postoji mogućnost izbora., tako da prema procjenama Agencije za javne nabavke, procenat tih pregovaračkih bez objave obavještenja nije veći od 25 posto", kaže Fočo.
Fočo objašnjava da je princip rada Agencije da pregleda sklopljene ugovore i ukoliko utvrdi nepravilnosti, na njih ukaže. No, Agencija ima savjetodavnu ulogu i nema mehanizme da sankcioniše one koji se ogluše o savjete.
Dogovoreni uslovi
Siniša Vukelić, urednik portala Kapital.ba koji je objavio na desetine tekstova o korupciji u javnim nabavkama, navodi još neke primjere malverzacija:
„Oni kada raspisuju konkurse, to su uglavnom dogovoreni uslovi i maltene samo što ne objave fotografiju i adresu preduzeća koje će da pobijedi. Npr. kada se nabavljaju automobili, tačno se objavi specifikacija automobila, kubikaža, šta mora imati od dodatne opreme, tako da to sigurno ispunjava samo jedan proizvođač automobila. Onda su počele kontrole, pa su rekli: ’Ne možete objavljivati baš tako specifične tehničke detalje automobila koje nabavljate.’ A onda su sjetili da prilikom bodovanja ponuda 20 ili 30 bodova od ukupno stotinu nosi brzina isporuka, a prethodno se dogovore sa nekim od dobavljača automobila, naruče automobile, ovi ih imaju u skladištu i normalno da samo taj određeni proizvođač može u roku od tri dana da isporuči 10, 20 ili 30 automobila zato što ih već ima na lageru - i onda automatski pobjeđuje na tenderu iako su njegovi automobili skuplji od ostalih."
Udruženje građana Tender učestvovalo je u nizu javnih rasprava o važećem Zakonu o javnim nabavkama i sačinilo svoj prijedlog, ali nema političke volje za njegovo usvajanje, kaže Rajko Kecman:
„Međutim, Vijeće ministara na prijedlog dvije vodeće političke partije pribjeglo je tome da izvrši samo izmjene i dopune aktuelnog zakona, da poveća takse za podnošenje žalbi, došlo bi čak do 25.000 maraka po jednoj žalbi, što je apsurdno. Žele da se ljudi ne bore protiv korupcije jer treba 25.000 maraka platiti jednu žalbu! Ide se za tim da se poveća birokratska struktura i da se još jedno milijarda i 600 miliona godišnje sredstava poreskih obveznika nepotrebno troši u namjene pravne zaštite, što je isto apsurdna stvar.“
Srđan Blagovčanin iz Transparency Internationala BiH kaže da bi Zakon o javnim nabavkama svakako trebalo popraviti, no problem je što se ni sadašnji ne primjenjuje do kraja:
„Kada gledamo načine na koje se to radi, to je cjepkanje ugovora na manje iznose, prilagođavanje za unaprijed poznatog dobavljača. To su prakse koje se pojavljuju. I famozno postojanje aneksa, gdje se naknadnim aneksom kada se odabere dobavljač izmijeni potpuno suština ugovora, obično se poveća cijena, obično se prolongira rok za koji ugovor treba da se ispoštuje – i to predstavlja osnovne načine na koje se izbjegava primjena Zakona o javnim nabavkama. Bilo je i drastičnih situacija da Vlada RS obustavi primjenu Zakona o javnim nabavkama vlastitim zaključkom, što je praktično direktno rušenje pravnog sistema države, ali evo - i to je nešto što se dešava u praksi", navodi Blagovčanin.
Agencija za javne nabavke sačinila je prijedlog novog zakona o javnim nabavkama, ali je zakočen u parlamentarnoj proceduri, te treba proći određeni period da se zakon ponovo razmatra. Do tada vlast u BiH ima odriješene ruke da postojeće rupe u zakonu zloupotrebljava i pribavlja materijalnu korist od svakog raspisanog tendera, bez odgovornosti i bojazni od sankcija.