Gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković govori o procesu integrisanja zemalja zapadnog Balkana, uz preporuku da BiH bude primljena u EU prije ispunjavanja postavljenih uslova.
Kao jedno od rješenja krize u Agrokoru vidi dokapitalizaciju odnosno pretvaranje 50 posto potraživanja banaka u kapital. Time bi se vlasništvo Ivice Todorića smanjilo – to je jedini legalni put, jer se njemu ne može firma oduzeti dekretom, kaže Janković
RSE: Slovenija i Hrvatska već su članice Evropske unije, druge zemlje regije su na različitim stepenima pridruživanja, a Bosna i Hercegovina još uvijek nema ni kandidatski status. Kako Vi procjenjujete da će se odvijati taj proces i šta bi bilo posebno značajno za BiH?
Janković: Moje mišljenje je isto kao što je bilo prije petnaest godina, kad sam bio u Merkatoru. Ja sam već tada rekao da Bosnu i Hercegovinu treba dekretom uvesti u Evropsku uniju. Ako pričamo o svim pokazateljima koji moraju biti ispunjeni, mislim da će proći puno, puno vremena dok BiH to ispuni. Ono što je po meni najvažnije – Bosna i Hercegovina ima konvertibilnu valutu već dvadeset i više godina. S druge strane, ima visokog predstavnika koji je mogao od sva tri člana Predsjedništva dobiti neku prihvatljivu odluku. Tako da Bosna i Hercegovina mora dekretom ući u Evropsku uniju, i to sa novim proširenjem, kad budu ušle države Zapadnog Balkana koje su već na putu ka EU.
RSE: Dakle, bez obzira na to dokle je BiH stigla sa procesom, treba je primiti u članstvo, a zatim da se provode reforme.
Janković: BiH treba primiti odmah. Tako će biti lakše da se prevaziđu postojeće podjele po nacionalnim osnovama, da se živi zajedno, da se poštuju sve razlike i da se poštuju ljudska prava . Što se reformi tiče, moram reći da Bosna i Hercegovina sada ima previše nivoa odlučivanja. Ja sam javno rekao, i ponoviću: nikada ne bih pristao da budem gradonačelnik Sarajeva, grada koji je meni posebno drag i gdje sam proživio puno lijepih dana. Nije mi teško kazati da volim Sarajevo. Ali, taj sistem odlučivanja... Koja prava ima gradonačelnik Sarajeva? Dobije određenu količinu novca i niko ga ne pita, šta može s time da napravi? Opštine imaju novac, zatim, odluke i novac su u Kantonu, tako da je teško biti gradonačelnik Sarajeva.
RSE: Možete li izdvojiti neke prednosti grada na čijem ste čelu, nakon što je Slovenija postala članica Evropske unije?
Janković: Mislim da je Ljubljana grad koji čak donosi više prepoznatljivosti Sloveniji nego obrnuto. Mi smo, praktično, pokupili sve moguće nagrade po svijetu. Ja sam najviše ponosan na nagradu za zelenu prestonicu Evrope 2016. – mi smo te godine bili šampioni Evrope. Evo i sada, između 550 gradova iz brojnih država svijeta a bilo je dvanaest finalista, od toga tri iz Evrope, na turističkom kongresu u Londonu, Ljubljana je u svojoj kategoriji, dobila prvu nagradu. I to kao jedini grad iz Evrope. To je ono što nam diže rejting, što pokazuje da smo na pravom putu. Mi smo spremni naša dobra iskustva dijeliti. Nemamo nikakve zapreke, nema ljubomore. Svaki grad mora biti autentičan. Gdje god dođeš kao gradonačelnik, gledaš šta bi od toga što je dobro prenio u svoj grad i na koji način. Ali nikada ne praviti kopiju. Samo napredne ideje prenijeti u svoj grad.
Mislim da je Ljubljana grad koji čak donosi više prepoznatljivosti Sloveniji nego obrnuto: Zoran Janković
RSE: Kad govorite o prednostima žvota u Ljubljani, koliko je ovaj grad otvoren i gostoljubiv za one koji nisu Slovenci?
Janković: Ja sam najbolji primjer, jer sam čistokrvni mješanac, tako da mislim, što se toga tiče, da smo najbolji grad za život, da pokazujemo kako se može živjeti zajedno i da poštujemo sve razlike među ljudima. Mi smo potpuno otvoreni grad. Evo par primjera: ja sam već deset godina predsjednik Parade ponosa, znači onaj koji ide na čelu Parade i prihvaća Paradu ponosa LGBT asocijacije. Jedina smo gradska kuća u Evropi koja je iznajmila svoje prostore LGBT asocijaciji za restoran i za knjižaru. Nakon pedeset godina, izgrađena je džamija, pod krovom je, zadnji dokument za džamiju koji smo prihvatili na gradskom savjetu donijet je jednoglasno, bez glasa protiv. I treća stvar koja možda najbolje pokazuje naš odnos – kad je bilo pitanje migranata u Ljubljani, mi smo tu temu imali na gradskom savjetu, bilo je 36 glasova za, i nijedan protiv. To je ono što govori da je Ljubljana otvoren grad, da se kod nas poštuje čovjek, bez obzira na kojoj funkciji se nalazi. Ja govorim: neka svako radi svoj dio posla, ono što je potrebno, i biće svima puno lakše.
RSE: Nezaobilazno pitanje je kriza u Agrokoru i njegova sudbina. Bili ste predsjednik uprave poslovnog sistema Merkator, od 1997. do 2005. i za taj period se vezuju najveći uspjesi i ulazak Merkatora u zemlje regiona. Da li ste očekivali da će Agrokor ( koji je kupio Merkator) doći u ovu situaciju?
Janković: Mislim da je bilo dosta jasno kuda će to ići. Ja sam čak očekivao da će se to desiti. Kamatna stopa je bila apsolutno previsoka i jednostavno ne mogu shvatiti zašto banke nisu s Agrokorom dogovorile nižu kamatu. Agrokor je suštinski dobro postavljen – on ima hranu, on ima vodu, ima svoju poljoprivrednu proizvodnju, ima trgovinu. Agrokor je napravio grešku u tom razvojnom ciklusu kojeg je pratio kreditima sa previsokom kamatom. A vjerovatno, svako toliko mora doći neko izvana i pokazati gdje su greške u samom sistemu vođenja. Što se mene tiče, ja sam to najavio prije tri, četiri mjeseca, da će biti stečaj Agrokora i da je jedini način sanacije Agrokora da svi koji su dali kredite Agrokoru, pedeset posto tih kredita pretvore u kapital. Time bi se vlasništvo gospodina Todorića smanjilo – to je jedini legalni put, ne možeš nekome uzeti dekretom firmu, bez obzira na to šta će biti na sudu. Znači, jedini način je da se dio kredita pretvori u kapital i to bi značilo da bi bilo osnove za daljnji rad. Jasno, uz sposobno vodstvo koje mora znati šta je trgovina, koje mora znati uključiti proizvodnju i trgovinu u jedan stvarno dobar holding, i čovjeka koji će biti prihvaćen od svih država na čijem teritoriju se nalazi proizvodnja ili trgovina Agrokora.
jedini način je da se dio kredita pretvori u kapital i to bi značilo da bi bilo osnove za daljnji rad: Zoran Janković
RSE: Merkator je nestao u Bosni i Hercegovini, sada se opet vratio... Šta mislite, da li je trebalo uopšte ukidati naziv Merkator?
Janković: To je bila greška i ja sam to govorio. Rekao sam čak i Todoriću da je Merkator jača robna marka od Konzuma, da ne treba mijenjati, ionako su svi znali da je Agrokor kupio Merkator. Moram priznati da me je dirnula jedna gospođa u radio programu u Sarajevu, koja je počela plakati u mikrofon i rekla da ona neće više ići u prodavnicu pošto to nije više njen Merkator. Mi smo stvorili jednu priču koja je proizlazila iz toga da smo sve saradnike poštovali na onom ljudskom nivou. Ja još uvijek vjerujem, a mislim da sam to čak i dokazao, da jedini kapital koji može voditi preduzeće i koji ga može razvijati je socijalni kapital. Direktor koji ne poštuje socijalni kapital,koji ne poštuje svoje ljude, nema nikakve šanse da uspije, bez obzira na ekonomski kapital kojeg ima. Kod nas, u Merkatoru BiH, nije bilo važno ko je Bošnjak, Hrvat ili Srbin. Držali smo se samo toga kako neko radi svoj posao. Ima tu puno lijepih priča, od otvaranja pa dalje Ja sam ponosan na moje saradnike iz BiH. Konačno, ako se vratimo unazad – na prvi decembar 2000. godine, kada smo otvorili Merkator u Sarajevu – to je tada bila najveća investicija u BiH, zajedno sa Coca-Colom, 42 miliona KM. Ja sam tad rekao: OK, nije Bosna i Hercegovina došla u Evropsku uniju, ali je došla Evropska unija u Bosnu i Hercegovinu, kroz Merkator. Taj Merkator je bio, u principu, novi, tehnološki jači od ovog u Ljubljani, pošto svake godine, kada nešto novo saznaš, ti dodaš. Moram priznati, još uvijek, meni je Sarajevo ljubav, ili kako je Kemal Monteno pjevao 'Sarajevo, ljubavi moja', pa tu je Halid Bešlić, koji je stvarno popularan u Sloveniji, u Ljubljani posebno, da ne pričam o Hariju, i o ostalim dragim ljudima.. Neću o košarci, koja je bila nekada strahovito dobra u Sarajevu. Samo da kažem - Boša Tanjević. Ali, to su sada uspomene.....
RSE: Na kraju razgovora, ja bih Vas zamolila da ocijenite saradnju među zemljama regiona. Mislite li da bi ona mogla biti bolja, prije svega u ekonomskoj oblasti?
Janković: Ima puno velikih razlika u toj saradnji na području ekonomije. Mislim da je saradnja Slovenije na izvrsnom nivou, i ekonomskom i ljudskom, sa Srbijom na prvom mjestu, mislim da tu ide vrlo dobro. Žao mi je nesuglasica s Hrvatskom u vezi granica. Čini mi se da političari jedni druge koriste kao komšije za dobijanje poena. Tako se stvara atmosfera - ako si protiv komšija, protiv Slovenije ili protiv Hrvatske, dobiješ više glasova na izborima. To je pogrešno, jer među ljudima, pa ni u ekonomijama, nema nikakvih razlika. Saradnja s BiH je dobra, ne vidim poteškoće. Mislim da treba još više ulagati u Bosnu i Hercegovinu. Ovo što je napravio gospodin Petrič, fabriku blizu Banjaluke, u Laktašima, ta fabrika je svjetska i takvih, kao i Argeta, mora biti više po BiH. Sa Crnom Gorom saradnja je isto dobra. Mislim da najviše saradnje, koliko ja vidim, nedostaje sa Makedonijom, ali se i to sada popravlja.
Jednostavno, potreban je bolji protok ljudi i kapitala. Mislim da je to ključno pitanje.