Osuđeni kriminalci sa svojim kriminalnim grupama normalno rukovode svojim “poslovima” iako su iza rešetaka. Još jednom je na to skrenula pažnju nedavna akcija Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) kada su u Tuzli hapsili osuđenike, ali i čuvare u zatvoru. Čuvare, jer su osuđenicima pomagali da kriminalni poslovi, koje su ostavili van zidina zatvora, ne stoje.
Stručnjaci smatraju da će situacija biti takva sve dok se u potpunosti ne provede reforma zakona koji regulišu ovu oblast. Sagovornici Radija Slobodna Evropa tvrde da kriminalci ne upravljaju samo svojim kriminalnim klanovima iz zatvora, već i samim zatvorima. U prilog im za takve mogućnosti ide upravo nefunkcionisanje države.
Osuđeni kriminalac Sedinet Karić, zvani Sido, uhićen je u ponedjeljak u Tuzli dok je bio na dopustu kao osuđenik koji zatvorsku kaznu služi u tuzlanskom zatvoru, a na čijem je čelu njegov rođak Muzafer Karić. Kaznu izdržava zbog organiziranog kriminala i utaje poreza.
Također, prije nešto manje od mjesec dana Državna agencija za istrage i zaštitu pretresala je tuzlanski zatvor jer je utvrđeno da narko skupinama van zidina zatvora upravljaju njihovi šefovi koji su iza rešetaka. Uz narko osuđenike, uhićeni su i zatvorski čuvari koji su im pomagali pri unošenju mobitela, a nerijetko se u zatvorskim prostorijama mogla se naći i droga.
Ibrahim Prohić, politički analitičar koji je godinama bio uposlenik tuzalsnkog zatvora, kaže da je to moguće jer kriminalcima leđa čuvaju političke elite, a koji i postavljaju direktore zatvora.
„To se u više navrata i na više mjeesta potvrdilo, posebno u tuzlanskom zatvoru gdje su osuđenici imali značajan utjecaj na izbor i postavljanje direktora. Naravno, to je teško dokazati, ali postoje indikatori, postoje neformalne spoznaje. Kad bi ljudi iz KPZ-a u Tuzli smjeli da govore, vi biste dobili potvrdu ovoga što ja sad govorim. Organizirani kriminal ne može ni postojati ukoliko nema kopču sa državnim strukturama, odnosno sa politikom. To je pravilo. Nije to nikakav specifikum BiH. Mislim da BiH samo slijedi neke opšte, odnosno univerzalne trendove“, ocjenjuje Prohić.
Nedavno se u Tuzli dogodio i diplomatski skandal prilikom boravka predsjednika Hrvatske Ive Josipovića, koji je sa delegacijom svoje zemlje i uglednim osobama iz TK bio na ručku u restoranu čiji je vlasnik na izdržavanju zatvorske kazne zbog utaje poreza i organiziranog kriminala. Gradski oci pravdaju se činjenicom da to nisu znali, što je čudno, jer su o tome brujali mediji širom zemlje.
Zakonski propusti i blage kazne
Mehmed Pargan, publicist i novinar, još prije deset godina pisao je o tome kako kriminalcima zatvor ne predstavlja nikakvu prepreku niti opomenu.
„Prije nekih pet, šest, sedam, osam godina pisao sam konkretno i o Sedinetu Kariću Sidi i svemu onome što je radio, a također i o zatvorskim čuvarima - u to doba u jednoj kontroli parlamentarna delegacija BiH, koja je dolazila u zatvor u Tuzli, otkrila je da se tu dešavaju nezakonita unošenja, kriminalna odnošenja i lakih i teških droga u voću itd. Kao novinar to sam objavio, pozvao se na izjave parlamentaraca, međutim nakon toga se ništa nije desilo u tom zatvoru“, navodi on.
Sve ove pogodnosti osuđenicima i kriminalcima nije samo omogućila politika, već i krovni ustav BiH. Zlatan Begić, stručnjak ustavnog prava, kaže nam da ustav garantira zatvorenicima zaštitu svih prava, koja su oni uskraćivali drugima dok su bili na slobodi.
„Pa tako mi, kada je riječ o Ustavu BiH, imamo odredbu koja garantuje pravo svim licima da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni, zatim zabranu prisilnog ili obaveznog rada, pravo na pravično saslušanje. Ustav FBiH npr. govori o pravičnom krivičnom postupku. To podrazumijeva da na osnovu ove jedne rečenice zakonodavac mora izvesti čitav niz odredbi sa kojima će garantovati prava.“
Osim brojnih zakonskih propusta ili pogodnosti koje stoje na raspolaganju zatvorenicima, vjetar u leđa najviše im daje blaga kaznena politika. A čak ni ona se u BiH ne može pooštriti bez politiziranja, kaže nam stručnjak za kazneno pravo profesor Dževad Mahmutović, sa Pravnog fakulteta UNTZ:
„Mi imamo zatvorski sistem Federacije i RS, imamo i te nedostatke prenatrpanosti zatvora, imamo ustanove koje su građene nekada davno, neke i prije stotina godina kada je svrha kažnjavanja, odnosno nečijeg boravka u zatvoru bila značajno drugačija od ove sada. Smatram da sve te izmjene trebaju biti rezultat naučnog sagledavanja i istraživanja za kvalitetna rješenja koja se moraju objektivizirati“, ističe Mahmutović.
Najgore je, smatra sociolog Srđan Vukadinović, što nitko još ne pokazuje zabrinutost zbog činjenice da je bh. društvo postalo rizično društvo.
„I politika se doživljava kao, kako jedan aforizma kaže, vještina da se bogatima uzme novac, a siromašnima da se uzmu glasovi. A onda se uvjere i jedni i drugi da se štite njihovi interesi i to je onda katastrofa. Tada se otvara prostor za sve manipulacije, za korpuciju, za kriminal, za nepotizam, za upliv u stručni, profesionalni, znanstveni i svaki drugi prostor onih koji su podobni, koji su poslušni i koje su odabrale stranačke poglavice“, zaključuje Vukadinović.
U isto vrijeme svakodnevnim kriminalnim radnjama nema kraja, jer su se i radna mjesta, recimo, u MUP-u TK i tuzlanskom zatvoru plaćala, pa su policajci i stražari već prvi dan naučeni na kriminal.
Stručnjaci smatraju da će situacija biti takva sve dok se u potpunosti ne provede reforma zakona koji regulišu ovu oblast. Sagovornici Radija Slobodna Evropa tvrde da kriminalci ne upravljaju samo svojim kriminalnim klanovima iz zatvora, već i samim zatvorima. U prilog im za takve mogućnosti ide upravo nefunkcionisanje države.
Osuđeni kriminalac Sedinet Karić, zvani Sido, uhićen je u ponedjeljak u Tuzli dok je bio na dopustu kao osuđenik koji zatvorsku kaznu služi u tuzlanskom zatvoru, a na čijem je čelu njegov rođak Muzafer Karić. Kaznu izdržava zbog organiziranog kriminala i utaje poreza.
Također, prije nešto manje od mjesec dana Državna agencija za istrage i zaštitu pretresala je tuzlanski zatvor jer je utvrđeno da narko skupinama van zidina zatvora upravljaju njihovi šefovi koji su iza rešetaka. Uz narko osuđenike, uhićeni su i zatvorski čuvari koji su im pomagali pri unošenju mobitela, a nerijetko se u zatvorskim prostorijama mogla se naći i droga.
Ibrahim Prohić
Ibrahim Prohić, politički analitičar koji je godinama bio uposlenik tuzalsnkog zatvora, kaže da je to moguće jer kriminalcima leđa čuvaju političke elite, a koji i postavljaju direktore zatvora.
„To se u više navrata i na više mjeesta potvrdilo, posebno u tuzlanskom zatvoru gdje su osuđenici imali značajan utjecaj na izbor i postavljanje direktora. Naravno, to je teško dokazati, ali postoje indikatori, postoje neformalne spoznaje. Kad bi ljudi iz KPZ-a u Tuzli smjeli da govore, vi biste dobili potvrdu ovoga što ja sad govorim. Organizirani kriminal ne može ni postojati ukoliko nema kopču sa državnim strukturama, odnosno sa politikom. To je pravilo. Nije to nikakav specifikum BiH. Mislim da BiH samo slijedi neke opšte, odnosno univerzalne trendove“, ocjenjuje Prohić.
Nedavno se u Tuzli dogodio i diplomatski skandal prilikom boravka predsjednika Hrvatske Ive Josipovića, koji je sa delegacijom svoje zemlje i uglednim osobama iz TK bio na ručku u restoranu čiji je vlasnik na izdržavanju zatvorske kazne zbog utaje poreza i organiziranog kriminala. Gradski oci pravdaju se činjenicom da to nisu znali, što je čudno, jer su o tome brujali mediji širom zemlje.
Zakonski propusti i blage kazne
Mehmed Pargan, publicist i novinar, još prije deset godina pisao je o tome kako kriminalcima zatvor ne predstavlja nikakvu prepreku niti opomenu.
„Prije nekih pet, šest, sedam, osam godina pisao sam konkretno i o Sedinetu Kariću Sidi i svemu onome što je radio, a također i o zatvorskim čuvarima - u to doba u jednoj kontroli parlamentarna delegacija BiH, koja je dolazila u zatvor u Tuzli, otkrila je da se tu dešavaju nezakonita unošenja, kriminalna odnošenja i lakih i teških droga u voću itd. Kao novinar to sam objavio, pozvao se na izjave parlamentaraca, međutim nakon toga se ništa nije desilo u tom zatvoru“, navodi on.
Sve ove pogodnosti osuđenicima i kriminalcima nije samo omogućila politika, već i krovni ustav BiH. Zlatan Begić, stručnjak ustavnog prava, kaže nam da ustav garantira zatvorenicima zaštitu svih prava, koja su oni uskraćivali drugima dok su bili na slobodi.
„Pa tako mi, kada je riječ o Ustavu BiH, imamo odredbu koja garantuje pravo svim licima da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni, zatim zabranu prisilnog ili obaveznog rada, pravo na pravično saslušanje. Ustav FBiH npr. govori o pravičnom krivičnom postupku. To podrazumijeva da na osnovu ove jedne rečenice zakonodavac mora izvesti čitav niz odredbi sa kojima će garantovati prava.“
Osim brojnih zakonskih propusta ili pogodnosti koje stoje na raspolaganju zatvorenicima, vjetar u leđa najviše im daje blaga kaznena politika. A čak ni ona se u BiH ne može pooštriti bez politiziranja, kaže nam stručnjak za kazneno pravo profesor Dževad Mahmutović, sa Pravnog fakulteta UNTZ:
„Mi imamo zatvorski sistem Federacije i RS, imamo i te nedostatke prenatrpanosti zatvora, imamo ustanove koje su građene nekada davno, neke i prije stotina godina kada je svrha kažnjavanja, odnosno nečijeg boravka u zatvoru bila značajno drugačija od ove sada. Smatram da sve te izmjene trebaju biti rezultat naučnog sagledavanja i istraživanja za kvalitetna rješenja koja se moraju objektivizirati“, ističe Mahmutović.
Najgore je, smatra sociolog Srđan Vukadinović, što nitko još ne pokazuje zabrinutost zbog činjenice da je bh. društvo postalo rizično društvo.
„I politika se doživljava kao, kako jedan aforizma kaže, vještina da se bogatima uzme novac, a siromašnima da se uzmu glasovi. A onda se uvjere i jedni i drugi da se štite njihovi interesi i to je onda katastrofa. Tada se otvara prostor za sve manipulacije, za korpuciju, za kriminal, za nepotizam, za upliv u stručni, profesionalni, znanstveni i svaki drugi prostor onih koji su podobni, koji su poslušni i koje su odabrale stranačke poglavice“, zaključuje Vukadinović.
U isto vrijeme svakodnevnim kriminalnim radnjama nema kraja, jer su se i radna mjesta, recimo, u MUP-u TK i tuzlanskom zatvoru plaćala, pa su policajci i stražari već prvi dan naučeni na kriminal.