Sjednica Zastupničkog doma Parlamenta BiH, na kojoj će poslanici odlučivati o smjeni ministara sigurnosti i odbrane - Sadika Ahmetovića i Muhameda Ibrahimovića, te Fuada Kasumovića, zamjenika ministra finansija i trezora održava se u četvrtak, 5. jula. Svi su iz Stranke demokratske akcije koja više ne čini parlamentarnu većinu.
I dok traje ko zna koja po redu kriza u BiH, dok je ponovo u centru pažnje pitanje ko će na koje ministarsko mjesto, reforme u BiH su u novom zastoju. To znači i gubljenje koraka sa susjednim zemljama, koje su po mnogo čemu otišle mnogo dalje.
„Reforme se nisu provodile ni u ovom periodu kad je postojala određena stabilna vlast, a posebno sad nije povoljno za reformski proces s obzirom da će formiranje nove vlasti uzeti vrijeme, a znamo da godinu dana prije izbora otprilike nijedna vlast nije baš spremna da provodi neke radikalne reforme. Logika naše politike jeste da se izbori ne dobijaju otvaranjem radnih mjesta nego dodjelom penzija i davanjem socijalne zaštite. To je bila do sada, a mislim da i u ovom periodu dominira ista. Ekonomijom se bavi vrlo malo ljudi u strukturama vlasti, a naravno još manje je onih koji unapređuju poslovnu klimu kako bi privatni sektor rastao, kako bi rasla zaposlenost. Imamo potpuno obrnut proces, razmišljanja su totalno krivo. Kao rezultat toga imamo rast javne potrošnje“, navodi analitičar Zlatko Hurtić.
Vrijeme izgubljeno u političkim kombinatorikama teško je nadoknaditi i to je za sada najveća posljedica trenutne krize, smatra profesor Dževad Hodžić.
„Da li će ova kriza dobiti i druge političke dimenzije, dublje, da li će, recimo, doprinijeti ponovnom homogeniziranju na etničkom principu, da li će veći utjecaj u SDA dobiti one struje koje možda priželjkuju ovakav rasplet događaja kako bi izvršile nekakvu vrstu ponovnog vraćanja stranke više u desno? Ja se nadam da ipak takvih posljedica neće biti, ali ono što je već posledica, što objektivno imamo to je strašno nedgovorno, avanturističko trošenje ogromnog vremena, cijelog praktično mandata“, ocjenjuje profesor Hodžić.
Teško narodu
BiH ima gotovo dramatičan zastoj u procesu evropskih integracija, a posebno u ispunjavanju najdirektnije obaveze usklađivanja Ustava sa Evropskom konvencijom o ljudskim parvima. Profesor Ćazim Sadiković postojeću situaciju i mogućnosti za izlazak iz gotovo permanente krize vidi ovako:
Zbog novog zastoja u reformskom procesu BiH pogoršava vlastitu sliku u svijetu, smatra profesor Univerziteta u Banjoj Luci Goran Radivojac.
„Bezvizni režim je tu, svi smo u mogućnosti da putujemo i nerijetko se dešavaju situacije da u nekom gradu u Italiji, Francuskoj, Austriji postoje ljudi koji nikad nisu čuli za BiH, tako da sama ta situacija govori o našem relativnom značaju u bilo kom smislu – u političkom, finansijskom, ekonomskom, i mi smo prostor sa defintivno negativnim bekgraundom u tom smislu. O nama jako dugo nema nekih lijepih vijesti“, podsjeća profesor Radivojac.
Građani još uvijek „sa strane“ posmatraju rasplet situacije iako su oni najveće žrtve nove političke krize. Mnogi se pitaju da li je ona ipak paravan za teške ekonomske i socijalne probleme.
„Postoje grupe ljudi koje lagodno žive na račun nezaposlenih, na račun bijede, odnosno običnog čovjeka, običnog radnika. Danas imamo situaciju da radnike iskorištavaju, na crno se radi, siva ekonomija cvjeta, kriminal, korupcija, mito“, naglašava Muhamed Pivić, predsjednik udruženja „Opstanak u BiH“.
Ima li izgleda da uskoro BiH prevaziđe krizu? U našoj anketi građani uglavnom iznose probleme s kojima se svakodnevno suočavaju:
„Slabo. Nema izgleda nikakvih. Ovo je katastrofa za sve. Danas, bogami, ovo je sve bijeda. Naročito mi penzioneri.“
„Ne možeš jednostavno svoju djecu školovati. Nemaš pravo ni na život, ni na školovanje svoje porodice, ni na šta.“
„Političari odlučuju i o sebi i o narodu. Zato je to tako.“
„Ne može se tu naći izuzetak - svi su isti. I teško ovom narodu.“
I dok traje ko zna koja po redu kriza u BiH, dok je ponovo u centru pažnje pitanje ko će na koje ministarsko mjesto, reforme u BiH su u novom zastoju. To znači i gubljenje koraka sa susjednim zemljama, koje su po mnogo čemu otišle mnogo dalje.
„Reforme se nisu provodile ni u ovom periodu kad je postojala određena stabilna vlast, a posebno sad nije povoljno za reformski proces s obzirom da će formiranje nove vlasti uzeti vrijeme, a znamo da godinu dana prije izbora otprilike nijedna vlast nije baš spremna da provodi neke radikalne reforme. Logika naše politike jeste da se izbori ne dobijaju otvaranjem radnih mjesta nego dodjelom penzija i davanjem socijalne zaštite. To je bila do sada, a mislim da i u ovom periodu dominira ista. Ekonomijom se bavi vrlo malo ljudi u strukturama vlasti, a naravno još manje je onih koji unapređuju poslovnu klimu kako bi privatni sektor rastao, kako bi rasla zaposlenost. Imamo potpuno obrnut proces, razmišljanja su totalno krivo. Kao rezultat toga imamo rast javne potrošnje“, navodi analitičar Zlatko Hurtić.
Vrijeme izgubljeno u političkim kombinatorikama teško je nadoknaditi i to je za sada najveća posljedica trenutne krize, smatra profesor Dževad Hodžić.
„Da li će ova kriza dobiti i druge političke dimenzije, dublje, da li će, recimo, doprinijeti ponovnom homogeniziranju na etničkom principu, da li će veći utjecaj u SDA dobiti one struje koje možda priželjkuju ovakav rasplet događaja kako bi izvršile nekakvu vrstu ponovnog vraćanja stranke više u desno? Ja se nadam da ipak takvih posljedica neće biti, ali ono što je već posledica, što objektivno imamo to je strašno nedgovorno, avanturističko trošenje ogromnog vremena, cijelog praktično mandata“, ocjenjuje profesor Hodžić.
Teško narodu
BiH ima gotovo dramatičan zastoj u procesu evropskih integracija, a posebno u ispunjavanju najdirektnije obaveze usklađivanja Ustava sa Evropskom konvencijom o ljudskim parvima. Profesor Ćazim Sadiković postojeću situaciju i mogućnosti za izlazak iz gotovo permanente krize vidi ovako:
Ćazim Sadiković
„Za nas je u ovakvoj situaciji EU jedna velika utopija, zapravo način da ništa ne uradimo, a da cijelo to vrijeme država propada, ekonomija propada, dolazi do moralnog rasula društva i svega drugog. Makar kasnimo 17 godina, trenutak je da napravimo novi ustav koji će osigurati punu efikasnost djelovanja vlasti, odgovornost centralnih organa, efikasnost centralnih organa, efikasnost političkog odlučivanja, bez ovih barijera, veta i svega drugog, i koja će nas izvesti na put napretka.“Zbog novog zastoja u reformskom procesu BiH pogoršava vlastitu sliku u svijetu, smatra profesor Univerziteta u Banjoj Luci Goran Radivojac.
„Bezvizni režim je tu, svi smo u mogućnosti da putujemo i nerijetko se dešavaju situacije da u nekom gradu u Italiji, Francuskoj, Austriji postoje ljudi koji nikad nisu čuli za BiH, tako da sama ta situacija govori o našem relativnom značaju u bilo kom smislu – u političkom, finansijskom, ekonomskom, i mi smo prostor sa defintivno negativnim bekgraundom u tom smislu. O nama jako dugo nema nekih lijepih vijesti“, podsjeća profesor Radivojac.
Građani još uvijek „sa strane“ posmatraju rasplet situacije iako su oni najveće žrtve nove političke krize. Mnogi se pitaju da li je ona ipak paravan za teške ekonomske i socijalne probleme.
„Postoje grupe ljudi koje lagodno žive na račun nezaposlenih, na račun bijede, odnosno običnog čovjeka, običnog radnika. Danas imamo situaciju da radnike iskorištavaju, na crno se radi, siva ekonomija cvjeta, kriminal, korupcija, mito“, naglašava Muhamed Pivić, predsjednik udruženja „Opstanak u BiH“.
Ima li izgleda da uskoro BiH prevaziđe krizu? U našoj anketi građani uglavnom iznose probleme s kojima se svakodnevno suočavaju:
„Slabo. Nema izgleda nikakvih. Ovo je katastrofa za sve. Danas, bogami, ovo je sve bijeda. Naročito mi penzioneri.“
„Ne možeš jednostavno svoju djecu školovati. Nemaš pravo ni na život, ni na školovanje svoje porodice, ni na šta.“
„Političari odlučuju i o sebi i o narodu. Zato je to tako.“
„Ne može se tu naći izuzetak - svi su isti. I teško ovom narodu.“