Evropski sud za ljudska prava donio je u četvrtak odluku u predmetu „Maktouf i Damjanović“, utvrdivši da je Sud BiH u njihovom slučaju pogrešno primijenio Krivični zakon iz 2003, umjesto iz 1976. godine. Podnosioci apelacije su se žalili na činjenicu da su im presude za ratni zločin izrečene prema zakonu koji je donesen 10 godina nakon što su izvršena krivična djela za koja su osuđeni. Da je primijenjen stari zakon, oni bi vjerovatno dobili blaže kazne, takođe se navodi u presudi objavljenoj u Strazburu.
Veliko Vijeće Evropskog suda za ljudska prava je zaključilo: Retroaktivna primjena Krivičnog zakona je u suprotnosti sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je došlo do kršenja dijela Konvencije kojim se predviđa da se nikome ne može izreći strožija kazna od one koja je bila propisana u vrijeme kada je krivično djelo izvršeno. To je bio i osnovni razlog zbog čega su Abuladhim Maktouf i Goran Damjanović tužili BiH.
Iračanin Abuladhim Maktouf, koji danas živi u Maleziji, izdržao je kaznu od pet godina zatvora, na koju je osuđen zbog učešća u zločinima nad civilima 1993. na području opštine Travnik. Goran Damjanović, državljanin BiH, je osuđen na 11 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u sarajevskom naselju Bojnik, i trenutno je na izdržavanju kazne u Foči.
Evropski sud navodi da su im mogle biti izrečene niže kazne da je u njihovim predmetima korišten Krivični zakon Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz 1976., a ne Krivični zakon BiH iz 2003. godine.
Ključno pitanje je da li će ova sudska odluka imati uticaj na sve dosadašnje presude Suda BiH u predmetima ratnih zločina koje su donesene retroaktivnom primjenom zakona. Zamjenica pravne zastupnica BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava Zikreta Ibrahimović, koja je prisustvovala objavi odluke, ističe da presuda neće dovesti do masovnog ponavljanja postupaka:
„Ne postoji nikakava mogućnost da budu ponovo otvoreni postupci koji su se vodili pred Sudom BiH. Ni u slučaju dvojice aplikanata neće se raditi ponavljanje postupka. Niti oni, niti ostali predmeti koji su presuđeni po Krivičnom zakonu BiH neće se ponovo otvarati, niti će biti ponovnih suđenja“, kaže Ibrahimović.
I Sud BiH se oglasio tokom poslijepodneva navodeći u saopštenju da odlukom Suda u Strazburu nisu ukinute pravosnažne odluke Suda BiH u predmetima Maktouf i Damjanović, te da nema uticaja na ostale donesene presude pred ovim sudom.
Međutim, advokati Abduladhima Maktoufa i Gorana Damjanovića izjavili su da namjeravaju podnijeti zahtjeve za reviziju postupaka. Senad Kreho, koji zastupa Gorana Damjanovića, kaže:
„Kao što i sami znate, utvrđena je povreda člana 7., primijenjen zakon koji nije važio u vrijeme izvršenja djela. To je suština i moj ured je podnio zahtjev za ponavljanje postupka Sudu BiH i za puštanje iz zatvora Damjanović Gorana, koji je već šest godina i dva mjeseca u zatvoru u Foči. Jedna od tački za ponavljanje je i povreda utvrđena olukom Suda za ljudska prava. Tu nema matematike.“
Izmjena sudske prakse
Travnički advokat Adil Lozo, koji je branio Maktoufa, ističe da bi njegov branjenik bio osuđen na manju kaznu zatvora da je primijenjen zakon koji je bio na snazi kad je krivično djelo učinjeno.
„Izgubio je Sud BiH ovaj proces, jer faktički je Sud BiH izrastao kao parasud u pokušaju da postane neki vid međunarodnog krivičnog suda, što nije uspio, i taj državni sud uopšte nije uvažavao praksu ostalih sudova sa područja bivše Jugoslavije, niti je uvažavao praksu Krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu koji se uvijek pozivao na obevazu razmatranja kaznene politike koja je postojala u ratnom periodu 1992.-1995. godina“, kaže Lozo.
Lozo vjeruje da će Evropski sud svojom odlukom konačno uvesti red u pravosudnu praksu u BiH. Naime, sudovi u dva entiteta i u Brčko Distriktu u predmetima ratnih zločina koriste Krivični zakon iz 1976., a Državni sud se uglavnom pridržava Krivičnog zakona BiH, koji je usvojen 2003. godine:
„Definitivno Evropski sud je jasno dao tumačenje primjene Krivičnog zakona iz 2003. godine, koji se može samo izuzetno primjenjivati u slučaju postojanja zločina u velikom obimu, zločina protiv čovječnosti, dok na ostale slučajeve svi sudovi u BiH ima da primjenjuju Krivični zakon SFRJ.“
I zastupnica BiH u ovom predmetu u sudu u Strazburu Zikreta Ibrahimović očekuje izmjenu sudske prakse u postupcima za ratne zločine.
„Znate da se već duže vremena vodi polemika oko primjene zakona. Ovom presudom je razriješena praksa ubuduće. Nema ništa bombastično, presuda je svakako dobro došla da razriješimo te dileme“, ističe Ibrahimović.
U RS presuda je dočekana kao potvrda pristrasnosti, nesposobnosti i neprofesionalnosti Suda BiH i nekih drugih institucija, odnosno svih kritika koje se stalno izriču iz ovog entiteta na rad pravosudnih državnih institucija. Tako je predsjednik Narodne skupštine RS Igor Radojičić, između ostalog, rekao da su zbog ove odluke najodgovornija lica u pravosuđu BiH, a da predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso treba podnijeti ostavku.
Savjetnik ministra pravde Republike Srpske Nikola Kovačević izjavio je da ova presuda ima izuzetan značaj za jednakost građana pred zakonom:
„Činjenica da je Sud retroaktivno primjenjivao krivični zakon zapravo je poražavajuća, jer je opšte pravilo da se u krivičnim stvarima uvijek primjenjuje krivični zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela, a novi zakon samo ako je blaži za učinioca krivičnog djela. To je činjenica o kojoj Sud BiH nije vodio računa. Gdje smo sad došli? Sad smo došli u situaciju da se postavlja pitanje sudbina svih presuda koje je donio taj sud po osnovu Krivičnog zakona BiH retrokativno. To je jedno pravno pitanje o kojem mora pravna struka zauzeti stav.“
Veliko Vijeće Evropskog suda za ljudska prava je zaključilo: Retroaktivna primjena Krivičnog zakona je u suprotnosti sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je došlo do kršenja dijela Konvencije kojim se predviđa da se nikome ne može izreći strožija kazna od one koja je bila propisana u vrijeme kada je krivično djelo izvršeno. To je bio i osnovni razlog zbog čega su Abuladhim Maktouf i Goran Damjanović tužili BiH.
Iračanin Abuladhim Maktouf, koji danas živi u Maleziji, izdržao je kaznu od pet godina zatvora, na koju je osuđen zbog učešća u zločinima nad civilima 1993. na području opštine Travnik. Goran Damjanović, državljanin BiH, je osuđen na 11 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u sarajevskom naselju Bojnik, i trenutno je na izdržavanju kazne u Foči.
Evropski sud navodi da su im mogle biti izrečene niže kazne da je u njihovim predmetima korišten Krivični zakon Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz 1976., a ne Krivični zakon BiH iz 2003. godine.
Ključno pitanje je da li će ova sudska odluka imati uticaj na sve dosadašnje presude Suda BiH u predmetima ratnih zločina koje su donesene retroaktivnom primjenom zakona. Zamjenica pravne zastupnica BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava Zikreta Ibrahimović, koja je prisustvovala objavi odluke, ističe da presuda neće dovesti do masovnog ponavljanja postupaka:
„Ne postoji nikakava mogućnost da budu ponovo otvoreni postupci koji su se vodili pred Sudom BiH. Ni u slučaju dvojice aplikanata neće se raditi ponavljanje postupka. Niti oni, niti ostali predmeti koji su presuđeni po Krivičnom zakonu BiH neće se ponovo otvarati, niti će biti ponovnih suđenja“, kaže Ibrahimović.
I Sud BiH se oglasio tokom poslijepodneva navodeći u saopštenju da odlukom Suda u Strazburu nisu ukinute pravosnažne odluke Suda BiH u predmetima Maktouf i Damjanović, te da nema uticaja na ostale donesene presude pred ovim sudom.
Međutim, advokati Abduladhima Maktoufa i Gorana Damjanovića izjavili su da namjeravaju podnijeti zahtjeve za reviziju postupaka. Senad Kreho, koji zastupa Gorana Damjanovića, kaže:
„Kao što i sami znate, utvrđena je povreda člana 7., primijenjen zakon koji nije važio u vrijeme izvršenja djela. To je suština i moj ured je podnio zahtjev za ponavljanje postupka Sudu BiH i za puštanje iz zatvora Damjanović Gorana, koji je već šest godina i dva mjeseca u zatvoru u Foči. Jedna od tački za ponavljanje je i povreda utvrđena olukom Suda za ljudska prava. Tu nema matematike.“
Izmjena sudske prakse
Travnički advokat Adil Lozo, koji je branio Maktoufa, ističe da bi njegov branjenik bio osuđen na manju kaznu zatvora da je primijenjen zakon koji je bio na snazi kad je krivično djelo učinjeno.
„Izgubio je Sud BiH ovaj proces, jer faktički je Sud BiH izrastao kao parasud u pokušaju da postane neki vid međunarodnog krivičnog suda, što nije uspio, i taj državni sud uopšte nije uvažavao praksu ostalih sudova sa područja bivše Jugoslavije, niti je uvažavao praksu Krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu koji se uvijek pozivao na obevazu razmatranja kaznene politike koja je postojala u ratnom periodu 1992.-1995. godina“, kaže Lozo.
Lozo vjeruje da će Evropski sud svojom odlukom konačno uvesti red u pravosudnu praksu u BiH. Naime, sudovi u dva entiteta i u Brčko Distriktu u predmetima ratnih zločina koriste Krivični zakon iz 1976., a Državni sud se uglavnom pridržava Krivičnog zakona BiH, koji je usvojen 2003. godine:
„Definitivno Evropski sud je jasno dao tumačenje primjene Krivičnog zakona iz 2003. godine, koji se može samo izuzetno primjenjivati u slučaju postojanja zločina u velikom obimu, zločina protiv čovječnosti, dok na ostale slučajeve svi sudovi u BiH ima da primjenjuju Krivični zakon SFRJ.“
I zastupnica BiH u ovom predmetu u sudu u Strazburu Zikreta Ibrahimović očekuje izmjenu sudske prakse u postupcima za ratne zločine.
„Znate da se već duže vremena vodi polemika oko primjene zakona. Ovom presudom je razriješena praksa ubuduće. Nema ništa bombastično, presuda je svakako dobro došla da razriješimo te dileme“, ističe Ibrahimović.
U RS presuda je dočekana kao potvrda pristrasnosti, nesposobnosti i neprofesionalnosti Suda BiH i nekih drugih institucija, odnosno svih kritika koje se stalno izriču iz ovog entiteta na rad pravosudnih državnih institucija. Tako je predsjednik Narodne skupštine RS Igor Radojičić, između ostalog, rekao da su zbog ove odluke najodgovornija lica u pravosuđu BiH, a da predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso treba podnijeti ostavku.
Savjetnik ministra pravde Republike Srpske Nikola Kovačević izjavio je da ova presuda ima izuzetan značaj za jednakost građana pred zakonom:
„Činjenica da je Sud retroaktivno primjenjivao krivični zakon zapravo je poražavajuća, jer je opšte pravilo da se u krivičnim stvarima uvijek primjenjuje krivični zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela, a novi zakon samo ako je blaži za učinioca krivičnog djela. To je činjenica o kojoj Sud BiH nije vodio računa. Gdje smo sad došli? Sad smo došli u situaciju da se postavlja pitanje sudbina svih presuda koje je donio taj sud po osnovu Krivičnog zakona BiH retrokativno. To je jedno pravno pitanje o kojem mora pravna struka zauzeti stav.“