Evropska unija je veoma zabrinuta zbog visokog nivoa korupcije u Bosni i Hercegovini i traži uspostavljanje sistema za praćenje nivoa korupcije, što je jedan od ključnih zahtjeva za ulazak u Uniju. No, da li je to i koliko moguće, teško je reći, s obzirom na činjenicu da bh. elita taj problem ne rješava.
Prema analizi Transparency Internationala BiH, zbog korupcije država godišnje izgubi oko pola milijarde eura, a Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv te pojave problem ne može riješiti, jer ima samo direktora i dva zamjenika, ali ne i pravilnik o radu. Zbog toga analitičari upozoravaju kako će korupcije biti sve dotle dok država ne bude bliže Evropskoj uniji, jer je na isti način taj problem počela rješavati i susjedna Hrvatska.
„Da bi dijete dobilo posao, mora platiti, recimo, deset-petnaest hiljada maraka“, „Morao sam to uraditi. Takvo je društvo. Inače ne bih uspio nešto uraditi“, „Bilo je situacija kad su neki manji iznosi bili – da bih obezbijedio lakši pristup usluzi“ - ovo su samo neki od građana koji se svakodnevno susreću sa korupcijom u bosanskohercegovačkom društvu.
Gotovo da nema oblasti koja nije korumpirana pa ne iznenađuje podatak da je Bosna i Hercegovina pri samom vrhu liste najkorumpiranijih zemalja na svijetu. Zabrinjavajuće je da građani uopšte nemaju povjerenja u bh. institucije kada je o tom problemu riječ, a kako bi i imali kada se, kako navodi Azhar Kalamujić, urednik Centra za istraživačko novinarstvo u Sarajevu, u posljednjem izvještaju o korupciji u BiH navodi sljedeće:
„Istraživanje pokazuje da se u odnosu na 2001. godinu povećava pritisak javne administracije na građane da učestvuju u koruptivnim djelatnostima. To znači da službenici, svi oni koji su obuhvaćeni budžetom, vrše pritisak na građane da plate usluge za koje su inače plaćeni.“
Prema analizi Transparency Internationala BiH, zbog korupcije država godišnje izgubi oko pola milijarde eura, a poražavajuća je činjenica kako upravo bh. politička elita taj problem ne rješava.
„Pravosuđe očigledno ignoriše ili nema dovoljno kapaciteta, hrabrosti i spremnosti da procesuira slučajeve u koje su involvirani politički zvaničnici. Oni slučajevi koji su čak bili pokrenuti, završavali su se vrlo neslavno. U onim malobrojnim slučajevima koji uspijevaju biti završeni pravosnažnom sudskom presudom, imamo situaciju da je kaznena politika katastrofalna“, navodi Srđan Blagovčanin, izvršni direktor Transparency International BiH.
Repovi političkih lidera
Bosanskohercegovački političari kažu da su svjesni da i među njima ima korumpiranih, ali da je situacija takva da, kao i za sve drugo, nema političke volje da se bori protiv te pojave. Zbog toga, kako navodi Mladen Ivanić, predsjednik PDP-a, sve je u rukama javnosti.
„Jednostavno se moraju političke partije kažnjavati. Onog trenutka kada dođe do češće izmjenjivosti ljudi koji su na vlasti, potpuno sam uvjeren da će u takvim uslovima i oni značajno drugačije razmišljati o korupciji“, uvjeren je Ivanić.
Beriz Belkić, jedan od čelnih ljudi Stranke za BiH, kaže:
„Za nas bi kao kap vode žednom dobro došla situacija gdje bi se argumentima i dokazima, kroz jedan korektan proces dokazalo i osudilo nekog ko uživa javni ugled, a godinama je korumpiran i godinama krade.“
A da u BiH nema političke volje za suzbijanjem korupcije, govori i podatak kako je tek 2009. osnovana Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv te pojave i to samo zbog toga što je to bio jedan od uslova za ukidanje viznog režima. Tri godine kasnije, Agencija ima samo rukovodstvo - direktora i dva zamjenika, a Pravilnik o radu još uvijek nije usvojen, kaže njen direktor Sead Lisak.
„To samo po sebi govori koliko zapravo imamo političku volju i odlučnost da se prvo daju određeni alati Agenciji da djeluje, a zatim i opredijeljenost za borbu protiv korupcije“, navodi on.
To što je direktoru Agencije za prevenciju korupcije BiH čudno da nema političke volje da se problem korupcije riješi, nije neshvatljivo bh. analitičarima. Jedan od njih, Ibrahim Prohić, objašnjava i zašto.
„Četiri lidera nove parlamentarne većine – Milorad Dodik, Dragan Čović, Fahrudin Radončić i Zlatko Lagumdžija – iza svakoga od njih vuku se repovi, kolokvijalno govoreći, odnosno vrlo ozbiljne sumnje u koruptivne radnje njih osobno ili ljudi iz njihovog najbližeg političkog ili nekog drugog interesnog okruženja. Samo da podsjetim da je u istom danu kada je objavljeno da je napokon postignut dogovor o formiranju Vijeća ministara objavljena i informacija da je Sud BiH donio oslobađajuću presudu u predmetu protiv Milorada Dodika, sa vrlo nemuštim objašnjenjem da nije nađeno dovoljno dokaza“, kaže Prohić.
Zabrinutost za korumpirano bh. društvo ne kriju ni u Evropskoj uniji. Šef sektora operacija Delegacije EU u BiH Holger Šreder (Shredder) ističe da korupcija podriva kompletno društvo i poručuje:
„Evropska unija je veoma zabrinuta zbog visokog nivoa korupcije u Bosni i Hercegovini. Uspostavljanje sistema za praćenje nivoa korupcije u BiH je jedan od ključnih zahtjeva za ulazak u Evropsku uniju.“
Na ovo psiholog Ibrahim Prohić kaže:
„'Zabrinutost' je vrlo blag termin za stanje koje imamo u BiH. Ako hoćete da uporedimo ovo stanje u BiH sa stanjem u okruženju, prije svega u Hrvatskoj, onda mi možemo – ako se zadržimo na površini – na neki način zavidjeti Republici Hrvatskoj i procesima koji se tamo dešavaju. Protiv bivšeg premijera Sanadera vodi se sudski postupak, a neki dan je ministrica Holi (Holy) dala ostavku. I sad se mi pitamo kad će BiH dostići taj stepen političke zrelosti. Da ne živimo u zabludi: Hrvatska ovo nije iznjedrila iznutra. Ona je ovo postigla tek onda kada je bilo jasno da će postati članica Evropske unije. Uostalom, uspješnost borbe protiv korupcije biće upravo poroporcionalna s brzinom kojom se BiH bude približavala Evropskoj uniji, odnosno upravo proporcionalna pritisku koji će se dešavati izvana.“
Prema analizi Transparency Internationala BiH, zbog korupcije država godišnje izgubi oko pola milijarde eura, a Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv te pojave problem ne može riješiti, jer ima samo direktora i dva zamjenika, ali ne i pravilnik o radu. Zbog toga analitičari upozoravaju kako će korupcije biti sve dotle dok država ne bude bliže Evropskoj uniji, jer je na isti način taj problem počela rješavati i susjedna Hrvatska.
„Da bi dijete dobilo posao, mora platiti, recimo, deset-petnaest hiljada maraka“, „Morao sam to uraditi. Takvo je društvo. Inače ne bih uspio nešto uraditi“, „Bilo je situacija kad su neki manji iznosi bili – da bih obezbijedio lakši pristup usluzi“ - ovo su samo neki od građana koji se svakodnevno susreću sa korupcijom u bosanskohercegovačkom društvu.
Gotovo da nema oblasti koja nije korumpirana pa ne iznenađuje podatak da je Bosna i Hercegovina pri samom vrhu liste najkorumpiranijih zemalja na svijetu. Zabrinjavajuće je da građani uopšte nemaju povjerenja u bh. institucije kada je o tom problemu riječ, a kako bi i imali kada se, kako navodi Azhar Kalamujić, urednik Centra za istraživačko novinarstvo u Sarajevu, u posljednjem izvještaju o korupciji u BiH navodi sljedeće:
„Istraživanje pokazuje da se u odnosu na 2001. godinu povećava pritisak javne administracije na građane da učestvuju u koruptivnim djelatnostima. To znači da službenici, svi oni koji su obuhvaćeni budžetom, vrše pritisak na građane da plate usluge za koje su inače plaćeni.“
Prema analizi Transparency Internationala BiH, zbog korupcije država godišnje izgubi oko pola milijarde eura, a poražavajuća je činjenica kako upravo bh. politička elita taj problem ne rješava.
„Pravosuđe očigledno ignoriše ili nema dovoljno kapaciteta, hrabrosti i spremnosti da procesuira slučajeve u koje su involvirani politički zvaničnici. Oni slučajevi koji su čak bili pokrenuti, završavali su se vrlo neslavno. U onim malobrojnim slučajevima koji uspijevaju biti završeni pravosnažnom sudskom presudom, imamo situaciju da je kaznena politika katastrofalna“, navodi Srđan Blagovčanin, izvršni direktor Transparency International BiH.
Repovi političkih lidera
Bosanskohercegovački političari kažu da su svjesni da i među njima ima korumpiranih, ali da je situacija takva da, kao i za sve drugo, nema političke volje da se bori protiv te pojave. Zbog toga, kako navodi Mladen Ivanić, predsjednik PDP-a, sve je u rukama javnosti.
„Jednostavno se moraju političke partije kažnjavati. Onog trenutka kada dođe do češće izmjenjivosti ljudi koji su na vlasti, potpuno sam uvjeren da će u takvim uslovima i oni značajno drugačije razmišljati o korupciji“, uvjeren je Ivanić.
Beriz Belkić, jedan od čelnih ljudi Stranke za BiH, kaže:
„Za nas bi kao kap vode žednom dobro došla situacija gdje bi se argumentima i dokazima, kroz jedan korektan proces dokazalo i osudilo nekog ko uživa javni ugled, a godinama je korumpiran i godinama krade.“
Ibrahim Prohić
A da u BiH nema političke volje za suzbijanjem korupcije, govori i podatak kako je tek 2009. osnovana Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv te pojave i to samo zbog toga što je to bio jedan od uslova za ukidanje viznog režima. Tri godine kasnije, Agencija ima samo rukovodstvo - direktora i dva zamjenika, a Pravilnik o radu još uvijek nije usvojen, kaže njen direktor Sead Lisak.
„To samo po sebi govori koliko zapravo imamo političku volju i odlučnost da se prvo daju određeni alati Agenciji da djeluje, a zatim i opredijeljenost za borbu protiv korupcije“, navodi on.
To što je direktoru Agencije za prevenciju korupcije BiH čudno da nema političke volje da se problem korupcije riješi, nije neshvatljivo bh. analitičarima. Jedan od njih, Ibrahim Prohić, objašnjava i zašto.
„Četiri lidera nove parlamentarne većine – Milorad Dodik, Dragan Čović, Fahrudin Radončić i Zlatko Lagumdžija – iza svakoga od njih vuku se repovi, kolokvijalno govoreći, odnosno vrlo ozbiljne sumnje u koruptivne radnje njih osobno ili ljudi iz njihovog najbližeg političkog ili nekog drugog interesnog okruženja. Samo da podsjetim da je u istom danu kada je objavljeno da je napokon postignut dogovor o formiranju Vijeća ministara objavljena i informacija da je Sud BiH donio oslobađajuću presudu u predmetu protiv Milorada Dodika, sa vrlo nemuštim objašnjenjem da nije nađeno dovoljno dokaza“, kaže Prohić.
Zabrinutost za korumpirano bh. društvo ne kriju ni u Evropskoj uniji. Šef sektora operacija Delegacije EU u BiH Holger Šreder (Shredder) ističe da korupcija podriva kompletno društvo i poručuje:
„Evropska unija je veoma zabrinuta zbog visokog nivoa korupcije u Bosni i Hercegovini. Uspostavljanje sistema za praćenje nivoa korupcije u BiH je jedan od ključnih zahtjeva za ulazak u Evropsku uniju.“
Na ovo psiholog Ibrahim Prohić kaže:
„'Zabrinutost' je vrlo blag termin za stanje koje imamo u BiH. Ako hoćete da uporedimo ovo stanje u BiH sa stanjem u okruženju, prije svega u Hrvatskoj, onda mi možemo – ako se zadržimo na površini – na neki način zavidjeti Republici Hrvatskoj i procesima koji se tamo dešavaju. Protiv bivšeg premijera Sanadera vodi se sudski postupak, a neki dan je ministrica Holi (Holy) dala ostavku. I sad se mi pitamo kad će BiH dostići taj stepen političke zrelosti. Da ne živimo u zabludi: Hrvatska ovo nije iznjedrila iznutra. Ona je ovo postigla tek onda kada je bilo jasno da će postati članica Evropske unije. Uostalom, uspješnost borbe protiv korupcije biće upravo poroporcionalna s brzinom kojom se BiH bude približavala Evropskoj uniji, odnosno upravo proporcionalna pritisku koji će se dešavati izvana.“