U Bosni i Hercegovini velik postotak građana nema povjerenje u bh. pravosudne institucije u procesuiranju predmeta ratnih zločina, a prisutna je i niska informiranost o radu tih institucija. U različitim gradovima u BiH do sada je održano niz okruglih stolova s ciljem približavanja rada Suda i Tužiteljstva BiH običnim građanima. Helsinški odbor za ljudska prava RS do sada je organizirao 16 okruglih stolova na kojima se rapravljalo o pravomoćnim presudama okončanih predmeta.
„Ova presuda je sramna i žao mi je što sam proveo pet godina prateći ovo suđenje“ - ovo je najčešća rekacija na bilo koju presudu u predmetima ratnih zločina u BiH.
Negiranje zločina, izjave da se sudi samo pripradnicima jedne etničke skupine - gotovo da su svakodnevnica u percepciji javnosti prema suđenjima za ratne zločine.
Helsinški odbor za ljudska prava RS od 2006. godine provodi različite projekte u lokalnim zajednicama kako bi se rad pravosudnih institucija približio građanima.
Aleksandra Letić, programska menadžerica Odbora, kaže da se građanima, najčešće predstavnicima udruženja žrtava, prezentira kompletan dokazni materijal određenog predmeta na osnovu kojeg je donesena pravomoćna presuda.
„Mnogo je drugačiji odnos zajednice ukoliko se ona u potpunosti upozna sa svim segmentima optužnice, pa na koncu i presude - da razumije ograničenja Suda i Tužalaštva kada su suđenja za ratne zločine u pitanju“, navodi Aleksandra Letić.
Iskustva svih do sada održanih sesija pokazala su da je povjerenje građana u rad pravosudnih institicija na niskom nivou. S druge strane postoji i jedno opće nepoznavanje o činjenicama koje ukazuju na ono što se događalo u vrijeme rata u pojedinoj lokalnoj zajednici. Etnička matrica u precepciji suđenja za ratne zločine je neizostavna, dodaje Letić:
„Nakon što čuju, nakon što pogledaju tu prezentaciju, nakon što dobiju informacije koje su utvrđene van razumne sumnje, gdje ne postoji ni minimalna mogućnost da se dovede u pitanje nešto što je pred sudom na takav način utvrđeno, onda se vidi drugačiji odnos ljudi, drugačiji odnos prema tim zločinima neovisno od toga da li je počinilac ili žrtva iz sopstvene etničke skupine. Mijenja se jednostavno stav prema onome što je sud uradio.“
„Građani mogu vidjeti na koji način funkcioniraju ove institucije, odnosno koliki broj ljudi radi u ovim institucijama. Građani saznaju, dakle, da u Odjelu za ratne zločine Tužiteljstva za ratne zločine uopće ne radi tako veliki broj ljudi kako se to zamišlja, pa da često u jednom timu koji pokriva 20 ili 30 općina radi desetak djelatnika, uključujući tužitelje, istražitelje, pravne suradnike da Tužiteljstvo BiH nema velike kapacitete, a veliki je broj predmeta i zbog toga sve to utiče i na dinamiku procersuiranja predmeta ratnih zločina.“
„Sud BiH i sam organizuje takve vrste posjeta na Sudu BiH, tako da mi već imamo uspostavljen sistem. Već dugo godina praktikujemo da sve zainteresovane skupine, da li su to neka udruženja građana, da li su to studentske ili neke druge organizacije, imaju priliku i mogućnost da kontaktiraju Odjeljenje za informisanje javnosti i da zatraže da posjete Sud BiH“, pojašnjava Muhamed Čučak, stručni suradnik za odnose s javnošću Suda BiH.
Sesije doprinose i tome da svi građani budu svjesni uloge Suda i Tužiteljstva BiH i toga što oni mogu dati ovom društvu, mišljenja je Goran Šimić, stručnjak za tranzicijsku pravdu:
„Obično žrtve zločina imaju ogromno očekivanje, da će biti nekakva pravda zadovoljena itd. Nažalost, mislim da ljudi u lokalnoj zajednici kroz ovakve projekte postaju svjesni da sudovi imaju ograničeni domet i da neće postići sve ono što nam je potrebno, već da sudovima trebamo dati da sude za ratne zločine, a mi kao zajednica trebamo uraditi još mnogo stvari kako bismo ono što se dogodilo 1992.-1995. godine ispravili i mogli nastaviti dalje normalno živjeti u ovoj zemlji.“
Jedna od zamjerki građana u radu pravosudnih institicija je sporost procesuiranja ratnih zločina. Godine prolaze, svjedoci umiru, tako da postoji bojazan da će se neki predmeti neće ikada okončati.
Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla, naglašava da je potrebno povećati kapacitete pravosudnih institucija kako bi one ubrzale rad na predmetima ratnih zločina:
„Željeli smo da se izvrši pritisak da se finansijski pomognu takve institucije i da se što prije zadovolji pravda radi žrtava – jer u svim tim procesima vrijeme nije saveznik. Žrtve neće doživjeti neku satisfakciju kroz pravosnažne odluke jer, nažalost, mnogi umiru. To je bio pokušaj civilnog sektora da da doprinos stvaranju jednog ambijenta gdje ćemo, bez bilo kakvog pritiska na pravosudne institucije i tužišlaštva, omogućiti da oni rade svoj posao na zakonit način, poštivajući zakone i Ustav ove države.“
Sud BiH godišnje donese oko 20-ak presuda, što je mali broj u odnosu na brojnost potencijalnih predmeta ratnih zločina. Ukoliko se nastavi tim tempom, procesuranje ratnih zločina u BiH neće biti okončano ni za 50 godina, ističu stručnjaci iz oblasti prava.
**************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
„Ova presuda je sramna i žao mi je što sam proveo pet godina prateći ovo suđenje“ - ovo je najčešća rekacija na bilo koju presudu u predmetima ratnih zločina u BiH.
Negiranje zločina, izjave da se sudi samo pripradnicima jedne etničke skupine - gotovo da su svakodnevnica u percepciji javnosti prema suđenjima za ratne zločine.
Helsinški odbor za ljudska prava RS od 2006. godine provodi različite projekte u lokalnim zajednicama kako bi se rad pravosudnih institucija približio građanima.
Aleksandra Letić, programska menadžerica Odbora, kaže da se građanima, najčešće predstavnicima udruženja žrtava, prezentira kompletan dokazni materijal određenog predmeta na osnovu kojeg je donesena pravomoćna presuda.
„Mnogo je drugačiji odnos zajednice ukoliko se ona u potpunosti upozna sa svim segmentima optužnice, pa na koncu i presude - da razumije ograničenja Suda i Tužalaštva kada su suđenja za ratne zločine u pitanju“, navodi Aleksandra Letić.
Iskustva svih do sada održanih sesija pokazala su da je povjerenje građana u rad pravosudnih institicija na niskom nivou. S druge strane postoji i jedno opće nepoznavanje o činjenicama koje ukazuju na ono što se događalo u vrijeme rata u pojedinoj lokalnoj zajednici. Etnička matrica u precepciji suđenja za ratne zločine je neizostavna, dodaje Letić:
„Nakon što čuju, nakon što pogledaju tu prezentaciju, nakon što dobiju informacije koje su utvrđene van razumne sumnje, gdje ne postoji ni minimalna mogućnost da se dovede u pitanje nešto što je pred sudom na takav način utvrđeno, onda se vidi drugačiji odnos ljudi, drugačiji odnos prema tim zločinima neovisno od toga da li je počinilac ili žrtva iz sopstvene etničke skupine. Mijenja se jednostavno stav prema onome što je sud uradio.“
Boris Grubešić
Važnost ovih sesija za promjenu percepcije javnosti u suđenjima za ratne zločine vide i u samom Sudu i Tužiteljstvu BiH. Glasnogovornik Tužiteteljstva BiH Boris Grubešić ističe da građani dobiju uvid koliko je jedan predmet za ratne zločine traje i koliko je zahtjevano raditi na njemu:„Građani mogu vidjeti na koji način funkcioniraju ove institucije, odnosno koliki broj ljudi radi u ovim institucijama. Građani saznaju, dakle, da u Odjelu za ratne zločine Tužiteljstva za ratne zločine uopće ne radi tako veliki broj ljudi kako se to zamišlja, pa da često u jednom timu koji pokriva 20 ili 30 općina radi desetak djelatnika, uključujući tužitelje, istražitelje, pravne suradnike da Tužiteljstvo BiH nema velike kapacitete, a veliki je broj predmeta i zbog toga sve to utiče i na dinamiku procersuiranja predmeta ratnih zločina.“
„Sud BiH i sam organizuje takve vrste posjeta na Sudu BiH, tako da mi već imamo uspostavljen sistem. Već dugo godina praktikujemo da sve zainteresovane skupine, da li su to neka udruženja građana, da li su to studentske ili neke druge organizacije, imaju priliku i mogućnost da kontaktiraju Odjeljenje za informisanje javnosti i da zatraže da posjete Sud BiH“, pojašnjava Muhamed Čučak, stručni suradnik za odnose s javnošću Suda BiH.
Sesije doprinose i tome da svi građani budu svjesni uloge Suda i Tužiteljstva BiH i toga što oni mogu dati ovom društvu, mišljenja je Goran Šimić, stručnjak za tranzicijsku pravdu:
„Obično žrtve zločina imaju ogromno očekivanje, da će biti nekakva pravda zadovoljena itd. Nažalost, mislim da ljudi u lokalnoj zajednici kroz ovakve projekte postaju svjesni da sudovi imaju ograničeni domet i da neće postići sve ono što nam je potrebno, već da sudovima trebamo dati da sude za ratne zločine, a mi kao zajednica trebamo uraditi još mnogo stvari kako bismo ono što se dogodilo 1992.-1995. godine ispravili i mogli nastaviti dalje normalno živjeti u ovoj zemlji.“
Jedna od zamjerki građana u radu pravosudnih institicija je sporost procesuiranja ratnih zločina. Godine prolaze, svjedoci umiru, tako da postoji bojazan da će se neki predmeti neće ikada okončati.
Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla, naglašava da je potrebno povećati kapacitete pravosudnih institucija kako bi one ubrzale rad na predmetima ratnih zločina:
„Željeli smo da se izvrši pritisak da se finansijski pomognu takve institucije i da se što prije zadovolji pravda radi žrtava – jer u svim tim procesima vrijeme nije saveznik. Žrtve neće doživjeti neku satisfakciju kroz pravosnažne odluke jer, nažalost, mnogi umiru. To je bio pokušaj civilnog sektora da da doprinos stvaranju jednog ambijenta gdje ćemo, bez bilo kakvog pritiska na pravosudne institucije i tužišlaštva, omogućiti da oni rade svoj posao na zakonit način, poštivajući zakone i Ustav ove države.“
Sud BiH godišnje donese oko 20-ak presuda, što je mali broj u odnosu na brojnost potencijalnih predmeta ratnih zločina. Ukoliko se nastavi tim tempom, procesuranje ratnih zločina u BiH neće biti okončano ni za 50 godina, ističu stručnjaci iz oblasti prava.
**************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.