Presuda Zdravku Mamiću, najmoćnijem čovjeku fudbala u Hrvatskoj, još jednom je pokazala sve blagodeti dvojnog državljanstva. Kad nekoga dočeka neželjena presuda domicilnog suda, taj utočište pronađe u susjednoj zemlji i ondje nastavi sa životom na slobodi, pod uslovom da ima i onaj drugi pasoš. Zloupotrebom dvojnog državljanstva na stotine je pravomoćno osuđenih lica izbjeglo izdržavanje zatvorskih kazni.
Prema važećem Sporazumu o međusobnom izvršavanju sudskih odluka, kojeg su 2010. godine potpisali ministri pravde BiH i Hrvatske, Zdravka Mamića, ako se presuda pokaže pravomoćnom, ne čeka izručenje, ali ga čeka zatvorska kazna bez obzira što posjeduje i bosanskohercegovačko državljanstvo.
Do pravomoćnosti presude Mamić može biti miran. Što i najavljuje.
"Ja nemam izbor osim da ostanem ovdje u Bosni i Hercegovini. Znam da me ljudi ovdje vole. To je nevjerojatno koja je to količina ljubavi, pažnje i topline", izjavio je Mamić, koji je sazvao konferenciju za novinare u Međugorju nakon izricanja presude.
Bosna i Hercegovina, kao i brojne druge zemlje, ne isporučuje svoje državljane, potvrdio je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić.
"Ali to ne znači da je kraj njegove odgovornosti. Hrvatska dostavlja svoju presudu Bosni i Hercegovini i BiH može izvršiti tu presudu", objašnjava Mektić.
I Mamićev slučaj, kao brojni prije njega, pokazuju da ovaj dio evropskog kontinenta ostaje crna rupa u kojoj je izvrgavanje ruglu onoga što je pravda i zakon ne samo moguće već i poželjno – smatra analitičar Ranko Mavrak.
Među tim bjeguncima ima masa onih koji su se, prije bijega, kleli u domoljublje i neograničenu odanost državi čije su interese navodno zastupali.
"Mislim da je vrlo neobična ta praksa po kojoj je ministrima pravosuđa država ove regije dopušteno da temeljem svoje diskrecijske procjene, unatoč sudskim odlukama, odlučuju ko će biti izručen, a ko neće. To je jedna dimenzija, a druga, koja se meni čini vrlo zanimljivom, je da među tim bjeguncima ima masa onih koji su se, prije bijega, kleli u domoljublje i neku vrstu neograničene odanosti državi čije su interese navodno zastupali, borili se i uvijek ih branili. Mislim da je to samo pokazatelj koliko se hulje i ljudi koji ne bježe od toga da krše zakone, na sve moguće načine kriju iza domoljublja koje im služi kao zastava koju istaknu kada god trebaju skriti svoja nedjela", smatra Mavrak.
Mamić je posljednji u nizu.
Izdržavanje kazne u Hrvatskoj, bijegom u BiH, izbjeglo je na desetine osoba. Među njima su osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš, riječki kardiolog Ognjen Šimić, najpoznatiji hrvatski tajkun Miroslav Kutle.
Istovremeno, Hrvatska je utočište za građane BiH, koji imaju i hrvatsko državljanstvo. Među njima su nekadašnji predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Ante Jelavić, bivši policajac Oliver Knezović, optužen za ubistvo navijača Vedrana Puljića, Dominik Ilijašević zvani Como, koji je osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina nad civilima u Varešu i Kiseljaku.
Kako u Hrvatsku, tako građani BiH, koji imaju državljanstvo Srbije, takođe koriste uredbu prema kojoj se "svoji državljani ne isporučuju". Među njima je Novak Đukić, osuđen pred Sudom BiH na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina, ubistva 71 civila na tuzlanskoj Kapiji. Đukić se od juna 2014. godine nalazi u Beogradu.
Možda najslikovitiji primjer bijega od robije je banjalučki biznismen Mile Radišić. On je u Banjaluci osuđen na tri godine zatvora zbog mešetarenja na berzi, a potom je pobjegao u Beograd.