"Ljudi pate. Užasno", kaže Mohamad, migrant iz Pakistana, koji zajedno sa oko još 800 ljudi boravi u migrantskom kampu na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine.
Prema podacima Operativnog centra za migracije Unsko-sanskog kantona u kampu Vučjak, kod Bihaća, trenutno je oko 800 ljudi. Sagovornik Radija Slobodna Evropa (RSE) ponavlja da on i drugi migranti dane provode u krajnje lošim uslovima.
"Nemamo vodu, nemamo kvalitetnu hranu, nemamo odjeću i ljudi imaju medicinskih problema. Dakle, ovdje je situacija užasna. Vlada ne radi ništa. Kada hoćemo da izađemo po vodu ili hranu policija to ne dozvoljava", kaže Mohamad.
Ovim nabrajanjem sugeriše i u kom pravcu bi trebalo utrošiti posljednju donaciju koja je za potrebe migranata iz Brisela upućena ka BiH.
Stiže li novac do korisnika?
Gdje će i kako biti utrošeno deset miliona eura koje je Evropska komisija namijenila Bosni i Hercegovini za upravljanje migrantskom krizom, odnosno rješavanje povećanog broja prisustva migranata i izbjeglica, još je nepoznanica.
Od ukupno 34 miliona eura pomoći do danas, krajnji korisnici i država iskoristili su najmanje, navode sagovornici RSE. Dodaju da novac, uglavnom, ide međunarodnim organizacijama.
Koordinaciono tijelo za pitanja migracija u BiH nije izvršno, već savjetodavno tijelo, te je problem - ko i kako može upravljati novcem za migrantsku krizu.
Iako se navodi da će dio novca ići na potrebe granične kontrole i sprječavanje ilegalnih migracija do sada je ta pomoć bila i više nego skromna, imajući u vidu potrebe na terenu. Još jedan od problema je i to gdje smjestiti migrante, ali i kako pomoći lokalnim zajednicama koje krizu trpe, a novca nemaju.
Pročitajte i ovo: Vlasti u BiH evidentiraće povrede migranataOko 7.500 migranata u BiH
Vlada Unsko-sanskog kantona planirala je ovu lokaciju kako bi migrante sklonila iz centra Bihaća, iz kampova "Bira" i "Miral".
U BiH trenutno ima oko 7.500 migranata, prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM), a 4.500 je zvaničnih smještajnih kapaciteta, što jasno ukazuje da je dodatni smještaj neophodan.
Ipak, previše novca slilo se za ovu namjenu, a bh. vlasti, uključujući i Unsko-sanski kanton, na kojem je najveći teret ovog problema, od toga je dobio najmanje sredstava.
Pročitajte i ovo: Migranti u Tuzli, na putu za BihaćIspostavilo se da su kampovi kojima upravljaju međunarodne organizacije loše riješeni, a da su vlasti lošom procjenom i odabirom lokacija sebe napravile medvjeđu uslugu.
Vučjak, koji je prvobitno navođen kao najbolja lokacija pokazao se promašajem, što jer je blizu granici EU, što jer je neuslovan. Šatori prokišnjavaju, uslovi su nepodnošljivi, a novca nema za lokalne organe koji su najčešće prvi pri ruci migrantima.
"Crveni Križ grada Bihaća ima jedno veliko opterećenje, kako da u narednom periodu opsluži migrante u svim tim segmentima ishrane, ali i sa odjećom, dekama i svim onim što je neophodno u takvoj vrsti kampa, koja evo iz dana u dan postaje sve neuslovnija iz razloga povećanog broja migranata", kaže Sekretar Crvenog Križa grada Bihaća, Selam Midžić.
Vaš browser nepodržava HTML5
Migranti na Vučjaku: Mi smo ljudi ne životinje
Auweraert: Sredstva za dodatne smještaje
Novih deset miliona eura, koje je EU namijenila kao pomoć za upravljanje migrantskom krizom baš kao i 24 miliona koja su stigla u posljednjih godinu i po dana, ponovno bi mogli otići u ruke međunarodnih organizacija, a ne lokalne zajednice i državnih organa.
"Koliko sam shvatio dodatna sredstva EU poslužiće za dvije svrhe. S jedne strane da se omogući postojećim centrima u BIH da nastave pružati usluge migrantima, a drugo, uspostava dodatnih smještajnih centara koji su potrebni zbog povećanog broja migranata koji trenutno pristižu u BiH", kaže za RSE šef Misije IOM-a u BiH, Peter Van der Auweraert.
Tako, najviše novca odlazi na posljedice, a ne rješavanja uzroka problema. Iako je najavljeno da će dio sredstava iz posljednje tranše ići na potrebe granične kontrole i sprječavanje ilegalnih migracija, dosadašnja pomoć fondova EU bila je gotovo pa simbolična.
- Ne propustite pročitati - Salihović: Migrantima je potrebno da ih vidimo kao ljude
Novac koji su dobili, dolazio je uglavnom od pojedinačnih zemalja. Kako za RSE navodi glasnogovornica Granične policije Sanela Duljković, samo za obavljanje redovnih poslova nedostaje im 370 policajaca. Prema procjenama za obezbjeđenje istočne granice i sprječavanje ulaska migranata potrebno je preko hiljadu službenika. Uprkos apelima, koje upućuju već dvije godine, u ispomoć im je sada stiglo tek oko 130 policajaca iz drugih agencija.
"Kada je riječ o sredstvima EU IOM je prošle godine donirao minibus. U 2019 sredstva su namijenili za podršku policijskih službenika iz drugih policijskih agencija kojima se plaća smještaj, amortizacija i sl na istočnom i sjeveroistočnom dijelu granice. Od 1. avgusta planirana su sredstva kojim će se pokriti dio goriva koji se koristi za nadzor granice na istoku i sjeveroistoku BiH. dakle, puno je veći dio sredstava koji ide na humanitarno zbrinjavanje migranata, nego na operativno zbrinjavanje granice", navodi Duljković.
Ipak, nije sav problem u onima koji raspoređuju novac i njime upravljaju.
Mektić: Kolika je međunarodna provizija?
Naime, BiH ima Koordinaciono tijelo za pitanja migracija, ali to nije izvršno, već savjetodavno tijelo, koja nema kapacitete da upravlja sredstvima, sve da im ih EU i dodijeli.
"Nemamo kapaciteta za to. To se implementira preko nekih međunarodnih organizacija. Ne znamo ni koliko novca ni u šta se novac troši, ni koliko međunarodne organizacije uzimaju za proviziju", kazao je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić nakon sastanka u Briselu.
Zoran Ivančić iz Centra za zastupanje građanskih interesa nije iznenađen ovakvim razvojem događaja. Dosadašnji utrošak novca bio je netransparentan i neefikasan.
"Međunarodna zajednica, kao i za vrijeme rata i nakon rata voli dati novac sama sebi, tako da velike međunarodne organizacije troše taj novac. Poznato je da one imaju veoma mali omjer novca koji dođe do krajnjih korisnika u vidu usluga, roba, hrane ili smještaja", ističe Ivančić.
"Velike organizacije i UN-ove agencije, IOM", dodaje Ivančić, "neophodne su i one jedino imaju resurse, kadrovske i tehničke da odu negdje i da pomoć što prije krene".
"Ova naša kriza se polako razvijala i rasla i uopće nije bilo potrebe za tom vrstom angažmana. Lokalna zajednica, općine u Krajini, bolnice, domovi zdravlja, Crveni križ na terenu, oni bi trebali upravljati i raspoređivati tim budžetima, a ne međunarodne organizacije i viši nivoi vlasti koji su vrlo indolentni", poručuje Zoran Ivančić.
Iako kriza traje već više od dvije godine još nema sistemskog rješenja, a u njegovo iznalaženje se uplela i politika diktirajući na kojim područjima BiH mogu, a na kojim ne mogu biti smješteni migrantski kampovi, te koje strukture mogu a koje ne mogu štititi granicu.
Dok traju prepirke, prema službenim procjenama, u BiH je od januara 2018. godine ušlo gotovo 36.000 izbjeglica i migranata.