Ekonomska kriza u Bosni i Hercegovini veća je nego Grčka upozoravaju ekonomisti. BiH je već neko vrijeme na finansijskoj infuziji. Umjesto da odlučno krenu u reforme političari u BiH iniciraju nove nacionalne tenzije i prizivaju rat, ocjenjuju ekonomski analitičari.
BiH grca u dugovima, politička kriza i priča o podjelama države je skrivanje finansijske dubioze ocjenjuju ekonomski analitičari.
Javni dug BiH premašio je 12 milijardi, polovina svih budžeta ide na otplatu kredita, a još nisu dospjele sve rate. Zaduženost po stanovniku kontinuirano raste, trenutno prosječno iznosi 3.370 KM, pri čemu je zaduženost u RS-u veća za 80 posto u odnosu na Federaciju BiH (FBiH).
Ekonomista Aleksa Milojević kaže da je crveni alarm odavno upaljen:
"Prije 15 godina u BiH se otprilike zarađivalo tri marke, a marka se davala za dug, danas se zarađuje jedna marka, a šest maraka ide za dug. Privreda je potpuno uništena, narod osiromašen, omladina bježi iz zemlje. Dakle oni koji bi trebalo da ponesu razvoj njih više nema, industrija je uništena, kupujemo ovdje tuđe robe i to na bazi doznaka iz inostranstva (onoga što nam pošalje rodbina iz dijaspore) ili od kedita, tako da smo u potpunom kolapsu. Čak su nam i naučne institucije koje bi objektivno utvrdile ovo stanje uništili. A istorijska je pouka da velike krize završe masovnim socijalnim pokretima, a kod nas to može da bude i drastično."
Javni dug BiH premašio je 12 milijardi
Nevladina organizacija Centri civilnih inicijativa nedavno je iznijela podatke objavljene u studiji 'Stanje nacije' da su entitetske vlade samo od komercijalnih banaka posudile više od dvije milijarde KM i to po visokim kamatnim stopama.
Taj novac je kao i krediti od MMF-a otišao u krpljenje budžeta. BiH za četiri godine nije realizovala niti jednu ozbiljnu investiciju. Nije izgrađen ni kilometar autoputa, ali su parlamentarci kao i članovi vlada proveli više dana na putovanjima nego u svojim kancelarijama.
Ova vlast zna samo da troši, ocjenjuje ekonomistica Svetlana Cenić.
"To je vlast koja zna samo da troši, koja ne zna da zarađuje. Oni bi najsretniji bili da postoji još jedna vlast koja će za njih zarađivati kako bi oni mogli nastaviti sa lagodnim životom. U RS je situacija još gora nego u Federaciji jer nemaju više telekom, nema više fabrika ni rudnika, ostalo je još ono malo vode i gole zemlje za prodaju i to je to", kaže Cenić i dodaje:
"U ponašanju vladajuće elite male su razlike. Svima je ta priča kako si dobar Srbin ili Bošnjak ili Hrvat ako ćutiš o njihovim lopovlucima, ako ne postavljaš pitanja o pustošenju javnih dobara, ako ne zadireš u njihove poslove... I onda narod kaže nemoj njega on je naš, pa eto vam vaš oglodao vas je i šta ćete sada. I ono što ja nikad ovoj vlasti neću oprostiti je grijeh nad vlastitim narodom svih konfesija, što su napravili takvu klimu neradničku, stvorili su generaciju inertnih tupoglavih ljudi koji će rađe živjeti na socijalnoj pomoći, u gradu blizu kakvog kontejnera nego da su na svom imanju i da su gazde."
Ekonomista Aleksa Milojević kaže kako je bh. kriza veća od Grčke krize.
"Za razliku od BiH, Grčka je organizovana država. Mi smo rascjepkani i teritorijano i interesno i svakako. Postoji strah da će ekonomska kriza još više razgraditi državu, suprotstaviće se različiti interesi koji će se vrlo teško usaglašavati, a to znači i državno i socijalno rastrojstvo koje može biti velika prijetnja", kaže Milojević.
Direktor Fonda za bolju i humaniju inkluziju Žarko Papić slaže se da je socijalna nestabilnost najveća prijetnja za Bosnu i Hercegovinu.
"Unutrašnji problemi – siromaštvo, nezaposlenost, diskriminacija, socijalna isključenost mogu eksplodirati. Naravno kako je to običaj na Balkanu njih uvijek najbolje manipulišu desničarske a u našem slučaju nacionalističke stranke. U tom pogledu usporena ekonomija, rast siromaštva i socijalnih nejednakosti generisaće stalnu krizu, zato što naša politička elita otuđena od realnosti bez ikakve ideje da trebaju odgovarati građanima, činjenice gura pod tepih zatežući nacionalne tenzije", zaključuje Papić.
Ekonomisti kažu da će vrlo brzo doći vrijeme kada entitetske vlade neće imati sredstava ni za isplatu penzija.