Mnogi mladi u Tuzli ove godine odlučili su izaći na izbore i tako učiniti prvi korak za svoju lokalnu zajednicu. Među njima je Asmir Šestan, diplomirani pravnik, ambasador pomirenja i predsjednik Udruženja Pokret za europsku kulturnu suradnju BiH.
Već dugi niz godina aktivist je u brojnim nevladinim organizacijama. Iako niže brojne uspjehe, Asmir kaže da nije siguran je li rješenje ostati u Bosni i Hercegovini. Ipak, poručuje da mladi ljudi ne smiju olako odustajati od svojih snova i ciljeva.
RSE: Što sa više mladih ljudi razgovaram to se više čini da su prilično razočarani. Velik broj njih najradije bi napustio Bosnu i Hercegovinu. Slažeš li se s takvim promišljanjima svojih vršnjaka?
Šestan: Slažem se, jer mladi nisu dovoljno informisani. Iz tog razloga oni ne mogu da dođu do adekvatnih poteza, da pokrenu nešto u svom životu, a i drugi ih sputavaju u tome, naročito ako spominjemo političare, odnosno one koji su na vlasti. Definitivno, većina njih radi na tome da mladi ne mogu nešto da pokrenu, jer se boje da mladi ne budu na vlasti, da ih zamijene. Na taj način se vlast jednostavno bori za svoju funkciju, ne mare puno za mlade.
RSE: Na čelu si Pokreta za europsku kulturnu suradnju na razini Bosne i Hercegovine, a koji postoji i u Beogradu, gdje je prvo i osnovano. Što ste do sada sve postigli i napravili?
Šestan: Učestvovali smo kao partner u evropskom pokretu Freedom of Speech – Sloboda govora, koji je bio realizovan 2013. godine. U tom projektu mogli su da učestvuju svi mladi koji dolaze sa područja Bosne i Hercegovine, Belgije, Holandije, Rumunije, Makedonije i Srbije. Na tom projektu oni su razmjenjivali svoja mišljenja, kako i sam naziv projekta kaže – sloboda govora – govorili su o svemu onom što njih zajedno povezuje.
Ovo udruženje je poslije učestvovalo u još raznih projekata, i kao partneri, a imali smo i svoje projekte, kojima smo animirali mlade da se aktiviraju, naravno, u saradnji Pokretom za evropsku kulturnu saradnju iz Srbije. Mi sa njima i dan-danas imamo jako dobru saradnju i vjerujemo da ćemo u narednom periodu još više aktivnosti da poduzmemo.
RSE: Kako na BiH i njene mlade ljude gledaju u Zapadnoj Europi?
Šestan: Definitivno nas gledaju kao ljude koji smo jako vrijedni. Naravno, isto tako definitivno shvataju da ćemo se i šaliti na svoj račun s obzirom na jako tešku situaciju u našoj državi, koju oni ne mogu da shvate. Znaju da je u našoj zemlji nešto komplikovano, ali isto tako i da se kroz te muke i šalimo na svoj račun, ne bismo li lakše prolazili te trenutke. Ljudi iz regiona gledaju nas i kao jako pametne, ali i da smo definitivno u jako teškoj situaciji.
RSE: S obzirom na to da svaki dan komuniciraš s mladima, radiš s mladima, šta misliš, imaju li mladi u Bosni i Hercegovini perspektivu?
Šestan: Iskreno, onaj ko želi da radi i zaista želi da nešto uspije u svom životu, mislim da definitivno može to da postigne, koliko-toliko, pogotovo oni koji imaju veliku podršku, na žalost, određenih političkih opcija. Isto tako, postoje određene sfere gdje mladi mogu da uspiju bez ičije podrške, kada govorimo o političkim opcijama, međutim, malo je takvih mladih ljudi, i onda se nama čini da ovdje mladi nemaju perspektive. Znači, perspektive imaju, ali u tim rijetkim sferama gdje se većina mladih u stvari ne odlučuje da ulaze u takvu problematiku.
RSE: Jesi li ti razmišljao da odeš odavde?
Šestan: Ukoliko mi zaista ne budu otvorena vrata, ali baš nigdje u ovoj zemlji, onda ću se jednostavno morati odlučiti na taj korak. Naravno, prije nego što se odlučim na taj korak, pokušat ću da promijenim taj sistem, da se mladima otvaraju blindirana vrata. Ali, ako i u tome ne uspijem, onda mi ne preostaje ništa drugo.
RSE: Može li tvoja generacija – kao generacija neopterećena prošlošću – ovu zemlju napraviti boljom?
Šestan: Moram podsjetiti na činjenicu da među mladim ljudima koji ovdje žive postoji još nekolicina koja je opterećena prošlošću. Oni, naravno, moraju da prođu kroz određene edukacije, da uđu u tematiku prošlosti, da dođu do uzroka tih događaja koji su se zbivali u prošlosti i da do tih stvari više ne dođe. Ja znam da ima takvih mladih ljudi koji su to već prošli i oni sada pomažu onima koji još nisu, da se suoče sa prošlošću, da dođu do određenog zaključka, da im bude lakše, da u narednom periodu doprinesu promjenama.
Jedan od tih načina jeste, u stvari, izlazak na ove izbore. Ja očekujem – ja znam što se tiče moje lokalne zajednice – da će u Tuzli, odakle i dolazim, definitivno veći broj mladih ljudi izaći na izbore nego na prošle lokalne izbore. To je jedan od pokazatelja da mladi žele promjene. Znači, ima onih koji ne odustaju i koji ne idu odmah u Njemačku.