Američki predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) sazvao je oko 110 svjetskih lidera, te predstavnike civilnog društva i privatnog sektora na virtuelni "Samit za demokratiju" 9. i 10. decembra, s ciljem da se zemlje učesnice obavežu na inicijative osmišljene za jačanje demokratije. Međutim, kontroverze oko samita rasplamsale su se još prošlog mjeseca kada je Bijela kuća objavila popis gostiju, pišu svjetski mediji.
Vaš browser nepodržava HTML5
Čitamo vam: Vašingtonski samit za demokratiju naspram autokratskih režima
Ranjiva demokratija
Bajdenov samit za demokratiju nije mogao biti bolje tempiran, ukazuje Politiko (Politico) uz ocjenu kako dvodnevno virtuelno okupljanje predstavnika preko 100 vlada može biti obećavajuće ali i rizično jer, između ostalog, dolazi u vrijeme kada se sam koncept demokratije čini neobično ranjivim.
Samo prošle godine u svijetu je zabilježeno više od pet državnih udara, od Mjanmara do Sudana. Čak se i demokratija Sjedinjenih Država suočava s prijetnjama, od stranačkih borbi koje potkopavaju donošenje zakona do pobunjenika koji su napali Kapitol. Također, dodaje Politiko, samit se održava u trenutku kada su zapadni čelnici sve oprezniji prema taktikama i namjerama kineske Komunističke partije i sve zabrinutiji oko obnove ruske agresije na Ukrajinu.
Studije i ankete pokazuju da je globalno nezadovoljstvo demokratijom poraslo posljednjih godina i da malo ljudi širom svijeta vidi američku demokratiju kao dobar model. Te negativnosti su, međutim, samo razlog više za održavanje samita, insistiraju zagovornici. Bajdenova administracija tvrdi da će događaj "pokazati jednu od jedinstvenih prednosti demokratije: sposobnost priznavanja njenih nesavršenosti i suočavanja s njima na otvoren i transparentan način".
Odluka da se održi samit i pozove više od 100 vlada uznemirila je neke izostavljene - među kojima su Kina i Rusija - što, prema ocjeni Politika, svjedoči o globalnom uticaju koji Sjedinjene Države i dalje imaju. U nedavnom zajedničkom tekstu, ruski i kineski ambasadori u SAD osudili su samit kao proizvod američkog "hladnoratovskog mentaliteta" i upozorili da će "podstaći ideološku konfrontaciju i razdor u svijetu, stvarajući nove 'linije podjele'."
Tri moguće krize
U Vašingtonu je Bajden sazvao samit svjetskih demokratija, ali prava drama za demokratski svijet se odvija na drugim mjestima širom planete, ukazuje Volstrit džurnal (The Wall Street Journal).
Tri moguće krize se odvijaju istovremeno: moguća ruska invazija na Ukrajinu, nastavak kineskog pritiska na Tajvan i mogući kolaps iranskih nuklearnih pregovora. Svaki od ovih sukoba, kako ističe list, ima potencijal da uzdrma svjetski poredak i proizvede širi sukob, dok skupa signaliziraju da su SAD i njihovi saveznici u opasnom trenutku. Izazov za Bajdena i demokratske lidere s kojima će se konsultovati na samitu ove nedjelje je da pronađu način da pokažu čvrstinu na svakom frontu bez izazivanja krize.
Impuls iza demokratskog samita, koji će okupiti lidere više od 100 nacija za virtuelne razgovore, suptilniji je, ističe Volstrit džurnal dodajući da Bajden tvrdi da se svijet nalazi usred istorijske borbe između demokratija i autoritarnih režima da se odredi koji će model prevladati.
Prije tri decenije, nakon pada Berlinskog zida i kolapsa komunizma u Sovjetskom Savezu, pitanje koji model preovlađuje ne bi ni izgledalo relevantno, napisao je Volstrit džurnal. Činilo se da je uspon demokratije neizbježan. Međutim, u godinama nakon toga, autoritarni model je ponovo oživio na čelu s Kinom koja otvoreno predstavlja svoju ekonomsku moć kao znak da je nemilosrdna efikasnost autokratije superiornija od haotičnosti demokratije.
Istovremeno, dodaje njujorški list, u SAD i drugim demokratskim zemljama, političke podjele su postale gotovo paralizirajuće. Države su se više okretale ka sebi, sa slabijom željom da se angažuju u svjetskim žarišnim tačkama. To je posebno tačno za SAD posljednjih godina, što je autokratama dalo dovoljno razloga da sumnjaju u američku odlučnost.
Nemoguće je znati da li je i šta od toga ohrabrilo Rusiju, Kinu i Iran na njihove trenutne konfrontacijske pozicije. U svakom slučaju, ukazuje Volstrit džurnal, izazovi su sada u toku, a ulozi su visoki.
Na udaru kritike
Iako bi u ovim mračnim vremenima za demokratiju - u kojima su, između ostalog, 73 zemlje svjedočile eroziji slobode u 2020., što je najviše u posljednjih 15 godina – Bajdenov samit za demokratiju izgledao kao spas potreban slobodnom svijetu, on je u opasnosti da propadne na samom početku, napisao je u analizi Vašington post (The Washington Post).
Uprkos svim izrečenim dobrim namjerama, skup je na udaru žestoke kritike onih koji samu koncepciju nazivaju naivnom, propovjedničkom, čak i rizičnom, dijelom zbog samog formata poziva na učešće. Na listi gostiju Bijele kuće, ističe američki list, izostavljene su nacije poput Bolivije i Sijera Leonea, dok su pozvani drugi poput Iraka i Pakistana sa daleko lošijim rezultatima. Poljska je, na primjer, pozvana, uprkos demokratskom nazadovanju te nacije, anti-LBGT stavu i eroziji vladavine prava.
To je, naglašava Vašington post, izložilo Bajdenovu administraciju kritikama kako je ulazak na samit zasnovan više na strateškim interesima SAD nego na posvećenosti demokratskim principima. Zbunjujuće poruke iz Vašingtona nisu pomogle, ocjenjuje list dodajući kako odluka Bijele kuće da neke zemlje ne budu na listi gostiju nije bila lična, čak i kada je potez da se izostave Rusija, Kina, Turska i Mađarska upravo tako izgledao.
Nije iznenađujuće što su najveći protivnici samita Kina i Rusija. Kineski zvaničnici nazvali su samit "šalom" i ljuti su zbog vašingtonskog poziva Tajvanu. Iako bi uključivanje Tajvana moglo biti upravo ona vrsta geste koja je Bajdenu potrebna da dokaže da je Vašington ozbiljan po pitanju promocije globalne demokratije, neki tvrde da je to rizično u vrijeme pogoršanja odnosa Pekinga i Vašingtona.
Suočene s prezirom na samitu, i Kina i Rusija "guraju donkihotovski narativ da su njihove zemlje jednostavno različite vrste demokratija", napisao je vašingtonski list. Samo nekoliko dana prije Bajdenovog samita, Kina je održala rivalski "samit demokratije", otkrivši Bijelu knjigu koja Kinu opisuje kao "demokratiju koja funkcioniše". Prethodno je, u zajedničkom pismu kineskog i ruskog ambasadora, Rusija opisana kao "demokratska federativna pravna država".
Ti pokušaji da se autoritarizam obuče u kostime demokratije je vrhunska lekcija o vrsti dezinformacija i zamagljivanja s kojima se Bajdenov samit treba pozabaviti, ističe Vašington post uz ocjenu da lista gostiju podriva poruku samita, ostavljajući Vašington otvorenim za stare kritike o ugađanju kompromitovanim liderima kada to odgovara svrsi.
‘Zamke’ samita
U centru Bajdenove vanjske politike, za koju se nada da će ponovo pokrenuti američke saveze je tvrdnja da je svijet u borbi između demokratije i autokratija. Međutim, postoji opasnost da bi to moglo zbližiti autokratije, ocjenjuje Fajnenšl tajms (The Financial Times) ističući kako se svaki diskretni izbor pozvanih lidera na Bajdenov samit može objasniti u geopolitičkom smislu što je američkog predsjednika izložilo kritici.
Kontroverze oko korisnosti samita o demokratiji rasplamsale su se prošlog mjeseca kada je Bijela kuća objavila popis gostiju koji, između ostalih, uključuje 29 zemalja koje Fridom haus (Freedom House) definiše kao "djelimično slobodne", kao što su Kolumbija, Indonezija i Kenija, te tri koje klasificira kao "neslobodne" - Irak, Angola i Demokratska Republika Kongo. To je, naglašava londonski list, Bajdena izložilo kritici krijumčarenja realpolitike na samitu koji je trebao biti o vrijednostima.
Kao najvažniji potencijalni bedem protiv Kine, na primjer, Indija, koju je švedski istraživački institut koji mjeri nivoe demokratije V-Dem nedavno spustio na "izbornu autokratiju", nije mogla ostati van popisa gostiju. Međutim, nakon što je Indija ubačena, na spisak se morao dodati i njen najveći suparnik Pakistan, iako je to država u kojoj dominira vojska i blizak je saveznik Kine. Izrael nije mogao biti jedina zemlja na Bliskom istoku koja će biti pozvana, zbog čega je uključen "neslobodni" Irak.
Evropski kritičari pitali su zašto je pozvana neliberalna Poljska kada je neliberalna Mađarska opravdano isključena. Isto tako, dodaje Fajnenšl tajms, pitanje je šta ima Brazil Žaira Bolsonara (Jair Bolsonaro), koji je na listi, nad Turskom Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan), koja je odsutna. Slične zastave su podignute oko pozivanja Ukrajine - koja je prema nekim mjerilima jednako oligarhijska i korumpirana kao i Rusija.
Ali, zamke samita privlače još više pažnje uključujući rizik da će prikazivanje današnje globalne krivice na osnovu postavke "demokratija protiv autoritarnosti" zbližiti autokratije. Proglašavanje demokratije kao krajnjeg američkog mjerila bi, prema ocjeni londonskog lista, moglo otežati saradnju zemalja po pitanju globalnog zagrijavanja, pandemije, terorizma i drugih uobičajenih problema.
Za mnoge stručnjake za vanjsku politiku, postizanje opipljivijih ciljeva, kao što je hitna vakcinacija širom svijeta, moglo bi podići vrijednost demokratije i ojačati američki uticaj bez potrebe da se demokratija uopšte naglašava. Bajden, kako ističe Fajnenšl tajms, često kaže da demokratija daje bolje rezultate od alternativa dok se i kritičari i pristalice slažu da bi se to moglo najbolje dokazati primjerom.