Selim Bešlagić, istaknuti političar i predstavnik lijeve opcije, u intervjuu za RSE govori o krahu ljevice u BiH. Smatra da današnji lideri koji vode stranke građanske opcije nemaju dovoljno snage da ujedine ljevicu zbog osobnih interesa, neprincipijelnosti i elitističkog odnosa prema biračima.
RSE: Gospodine Bešlagiću, što se dogodilo s ljevicom u BiH?
Bešlagić: SDP je polako, izlaskom Durakovića i dolaskom Lagumdžije, počeo padati. Umjesto da budemo oni koji će osvješćivati ove nacionalne stranke i vraćati na nivo građanske, mi smo se polako pretvarali u elitističku partiju u kojoj je elita počela da vlada, koja je faktički počela sa istim kriterijima postavljanja kada dođemo na vlast. To je bilo ne po stručnosti nego po podobnosti. Jednostavno smo izgubili kompas u datom trenutku zbog nezadovoljstva politikom pojedinaca. Izašao je Duraković, pa je zatim izašla jedna ekipa koja formira SDU, koji se u vrlo kratkom vremenu podijelio u dvije stranke.
Zatim se u SDP-u dešava lom kada izlazi Željko Komšić i formira DF, a onda i iz te Demokratske fronte izlaze pojedinci i oni sada formiraju Građansku stranku. Zašto je došlo do ovog rascjepa? Prije svega zbog autokratskog ponašanja pojedinaca, zbog, ja bih rekao, politike postavljanja podobnih, a ne sposobnih, na određena radna mjesta i zbog toga što sam SDP nije bio principijelan.
Mi smo imali stavove da nećemo koalirati sa nacionalnim strankama, a vi se sjećate da smo doživjeli najveći lom upravo onog trenutka kad smo odlučili da koaliramo sa SDA, zatim sa HDZ-om pa s Radončićem. Faktički, kada su ljudi vidjeli da se takva politika mijenja iz sata u sat bez konzistentnosti, jednostavno su nam očitali lekciju. Tako je lijeva opcija doživjela svoj veliki lom i svoj veliki krah.
Kritikujete njih, a ponašate se isto
RSE: Je li onda takva ljevica zaslužna za jačanje desnice?
Bešlagić: Ljevica je zaslužna za jačanje desnice zbog tog odnosa koji se vodio u trenucima kada smo trebali da pokažemo da smo drugačiji. Zar nije bilo logično, kada je SDP došao na vlast,da postavi najkompetentnije ljude na mjesto direktora Elektroprivrede, Puteva i sl., nego postave ljude za koje se zna da su bili asistenti lideru? Prema tome, s takvom politikom vi nemate jednu konzistentnu razvojnu politiku. Kritikujete njih, a ponašate se isto. To je bio motiv građanima da kažu: 'Isti ste kao i oni'. Može se reći da smo svojim postupcima davali motiv desnici ili nacionalnim strankama da vode tu politiku koja, nažalost, ne vodi nigdje.
RSE: Ali može li s ovim liderima - Komšićem, Lagumdžijom, Nikšićem - ljevica nešto napraviti?
Bešlagić: Ne, ne. Ne može zato što oni danas polaze od pretpostavke da su oni i njihova stranka ti koji mogu objediniti ljevicu, a ne mogu. Ako imate da je iz jedne stranke izašlo pet lidera, onda je nemoguće tih pet lidera sada ponovno vratiti da tamo budu zajedno. Sve ove partije moraju shvatiti da počivaju na građanskoj opciji, a prije svega socijaldemokrati i socijaldemokratska opcija moraju shvatiti da su građanska prava osnovna prava i da ne smije nikakvo liderstvo ugroziti te principe.
RSE: Ne djeljujete baš optimistično. Ipak, što mislite, tko još vjeruje u lijevu opciju kao opciju spasa, odnosno tko može ljevicu vratiti njenoj suštini, rješavanju socijalnih problema?
Bešlagić: To mogu samo oni koji su ugroženi, a njih treba samo animirati. Sada je pitanje da li postoji određeni broj ljudi koje treba animirati kroz program. Ja vjerujem da ima još uvijek takve snage jer ima dosta slobodoumnih profesora koji izražavaju svoja mišljenja. S njima treba pokušati ostvariti program, a onda da se okupe lideri građanskih lijevih opcija. Ako se tada pedeset posto nas dogovori da je to program kakav želimo i koji može ujediniti ljevicu, onda je 50 posto ogromna snaga.
Tuzla pred velikim ispitom
RSE: Lokalni zbori su pred nama. Kada je ljevica u pitanju, što mislite kako će proći?
Bešlagić: Mi smo ulazili u demokratizaciju polako i postepeno. Ali dok se to ne dovede na nivo kakav treba mi ćemo još uvijek tavoriti. Zbog toga smatram da za ove izbore nema rješenja. Ovakvo stanje kakvo je sada ne može se popraviti. Mislim isključivo na oktobarske izbore.
Ali smatram da brzo i efikasno moramo raditi na pitanjima izrade programa zajedničkih tačaka ujedinjenja i zaštite ugroženih građana. Kroz tu platformu treba onda pokušati ići na razgovore sa svim demokratskim snagama. Kada uđete u takav program i njega se pridržavate, onda će se stvoriti i povjerenje kod građana da takva opcija može doprinijeti izlasku BiH iz krize. Imali biste daleko veći izlazak građana na izbore i samim time pojačavanje te građanske opcije u svim parlamentima.
RSE: Što je s Tuzlom kao utočištem lijeve opcije? Mnogi kažu da je Tuzla pred velikim ispitom upravo zbog te razjedinjenosti.
Bešlagić: Ja ću reći, u Tuzli se događaju neke stvari koje nisu dobre. Ako je Tuzla bila grad s najmanjim procentom izlaska na izbore onda to govori da građani ovdje nisu zadovojni s vlašću. Ali neće da idu da glasaju za nacionane stranke. Ono što sam ja tražio ovdje u SDP-u, a što nikada nisam dobio, je analiza. Jer kroz analizu vi možete da vidite kako stanje poboljšati. Međutim, ovdje se napadaju nacionalne stranke da žele uzeti vlast u Tuzli. To je degutantno. Jer te stranke su to jasno izrazile svojom namjerom i željom da u Tuzli moraju osvojiti vlast.
Znači, ove lijeve snage bi se morale pobrinuti i naći način kako da se to ne desi. Ali prvo dati razlog zašto se to desilo i zašto se to dešava u Tuzli. Međutim, oni to nisu učinili. S druge strane ovdje je došlo do sukoba pojedinca, odnosno do analize da li je preči pojedinac ili partija. Ja sam smatrao da je partija preča, drugi su smatrali da je preči pojedinac. I opredijelili su se za pojedinca. Samim time ja više ne mogu preuzeti odgovornost za stanje kakvo jeste. I vidjet ćemo kako će se sve završiti.
RSE: Vraćate li se Vi u politiku?
Bešlagić: Ne. Vraćanje u politiku u ovakvom stanju kakvo je sada za mene bi bilo ne samo gubljenje vremena nego i moje trošenje. Ja sam ipak čovjek u penziji. Mislim da sam zaslužio da se u ovom vremenu borim onoliko koliko mi to moje zdravstvene mogućnosti dozvoljavaju i koliko kao čovjek mogu izdržati tempo ovakve politike.