Beogradski koncert za beskućnike: Širenje solidarnosti

Sa humanitarnog koncerta "Pojačaj"

Dok u Srbiju polako stižu sve hladniji dani, koji posebno brinu one koji nemaju krov nad glavom, Crveni krst opštine Palilula organizuje 19. septembra u Kulturnom centru Grad humanitarni koncert „Pojačaj“ za pomoć beogradskim beskućnicima. U akciju prikupljanja sredstava uključili su se ovdašnji bendovi poznati i van granica Srbije.

U glavnom gradu Srbije zvanično je registrovano oko 1.500 ljudi koji žive na ulici, no pretpostavka je da se njihov broj kreće između tri i četiri hiljade, a Beograd trenutno nema dovoljno smeštajnih kapaciteta za zbrinjavanje ovih osoba.

Zbog toga volonteri Crvenog krsta opštine Palilula po peti put organizuju humanitarni koncert “Pojačaj” na kojem prikupljaju novčana i robna sredstva za beskućnike.

Kupovinom ulaznica po ceni od 200 dinara posetioci Kulturnog centra Grad pomažu da se obezbede najosnovnije potrepštine za sugrađane koji nemaju dom.

Osim novčane pomoći, posetioci koncerta mogu da donesu odeću, hranu i druge materijalne donacije.

Volontrerka Milica Vidić govori za naš program o tome u čemu beskućnici najviše oskudevaju.

“Njima je najpotrebnija hrana, to je nešto što im je potrebno svaki dan. Pošto kreću hladniji dani, naravno, potrebna im je i garderoba, naročito odeća i obuća koja ne propušta vodu. Mi smo prošle godine kupili sto vreća za spavanje i to je nešto što im znači, jer oni kad je jako hladno spavaju sa flašom tople vode koju zagrle. Za one koji žive po skvotovima je potrebno nešto za osvetljenje, prošle godine su nam rekli da im je bitno da imaju baterijske lampe ili nešto slično”, kaže Vidićeva.

Nakon beogradskog sastava Repetiror i brojnih di-džejeva, akciju “Pojačaj” ovog puta su, između ostalih, podržali regionalno atraktivni sastav S.A.R.S. i svestrani rege/dab muzičar Nemanja Kojić, poznatiji kao Kojot.

(VIDEO: Spot grupe S.A.R.S)


Ovakvi nastupi izuzetno su značajni za muzičara, klaže Kojot koji u svojim pesmama ukazuje na socijalnu nepravdu i poziva na ljubav i solidarnost.

“Prvo, loš je način na koji se gleda na ljude bez krova nad glavom. Pa, mi u ovom gradu nemamo osnovne stvari ni za invalide koji ne mogu da se kreću nesmetano kao po drugim evropskim gradovima. Treba pomoći ljudima na sve moguće načine. U ovom sistemu postoje strašne socijalne predrasude. Ljudi su odvratni prema onima koji su hendikepirani i nesrećni jer nemaju dovoljno novca za osnovne životne potrebe”, kaže Kojot.

I deca ulice vole školu i petice

Beogradski beskućnici trenutno mogu potražiti utočište samo u prihvatilištu za odrasla lica u Kumodraškoj ulici. Čak i tamo se, prema rečima Milice Vidić, odlučuju da odu tek ako nemaju drugog rešenja.

“Beskućnici izbegavaju da idu tamo, zato što je sve pretrpano, a na neki način se i plaše za to malo imovine koje imaju. Takođe, u Kumodraškoj, koliko smo informisani, ima mnogo ljudi koji su došli tu iz mentalnih institucija, a koje porodica nije prihvatila ili nema ko da se stara o njima. Tako da to prihvatilište ne može da odgovori svim potrebama”, ističe Milica Vidić.

Jedna od najranjivijih socijalnih kategorija na ulici su deca. Sa njima kroz program Svratišta već šest godina radi Centar za integraciju mladih. Iako ova deca po definiciji ne pripadaju grupi beskućnika, ona su, zbog loših uslova života, u opasnosti da to jednog dana postanu, kaže Milica Đorđević, izvršna direktorka Centra za integraciju mladih.

“Najčešća situacija je da dete nije uključeno u obrazovni sistem, da ravnopravno sa ostalim članovima porodice obezbeđuje zaradu kako bi porodica preživela, a postoje i situacije kada se radi o direktnoj prinudi i eksploataciji. Sve, zajedno sa institucijama koje nisu dovoljno fleksibilne, može da dovede do toga da ta deca završe na ulici”, objašnjava Đorđevićeva.

Nakon održana četiri koncerta “Pojačaj”, organizatori ne kriju zadovoljstvo što iz akcije u akciju dolazi sve više ljudi, te naglašavaju da je sala na aprilskom koncertu bila dupke puna. Da se odnos građana prema deci na ulici menja smatra i Milica Đorđević, koja podseća da su se komšije koje žive blizu Svratišta na početku bunile, dok je, kako kaže, danas situacija drugačija.

“Veliki broj građana sada razume da ta deca nisu besna i bezobrazna zato što im se tako hoće. Građani razumeju razloge i uslove u kojima ta deca žive, prepoznaju njihove potencijale i znaju da ta deca takođe vole da idu u školu, da dobiju peticu i da ne žele da prose na raskrsnicama”, smatra Milica Đorđević.

Iako se čini da među građanima raste svest o beskućništvu, nadležne institucije na primeru Beograda, gde postoji samo jedan prihvatni centar, ipak pokazuju da se sa ovim problemom nisu adekvatno uhvatile u koštac.