Jedanaesti festival bosanskohecegovačke drame, čiji je organizator Bosansko narodno pozorište u Zenici, ušao je u samu završnicu, o čemu za RSE govori Hazim Begagić, direktor Bosanskog narodnog pozorišta.
Begagić: Mi svakodnevne, i redovne i poslovne i repertoarske aktivnosti, planiramo u takvom okruženju jer je ukupna društveno-politička i ekonomska situacija praktično uvijek takva, pa se samim tim ona direktno reflektira i na kulturnu politiku. Onda smo, nažalost, vrlo dobro utrenirani da u takvim okolnostima pripremamo i ovako prestižne manifestacije, kao što sigurno Festival bosanskohercegovačke drame u ovom trenutku jeste, bez želje da bude nekakva elitna manifestacija kulture, već sa prvenstvenom željom da bude suštinski važna i značajna za bosansko-hercegovački teatar i umjetnost, ali i za našu zeničku teatarsku publiku.
Mi konstantno, iz godine u godinu, imamo lagana umanjenja sredstava, a sa druge strane povećane troškove na tržištu, koji poskupljuju i dolazak ansambala i ukupnu organizaciju samog festivala. Međutim, bez obzira na to, zahvaljujući dodatnom angažmanu na osiguranju alternativnog iznalaženja sredstava, na povećanju sponzorskih i vlastitih prihoda, i u dobroj kooperaciji sa teatarskim ansablima iz BiH i regiona, koji su više nego fleksibilni kada je u pitanju sam dogovor oko njihovog učešća na festivalu, uspjevamo, i programski i organizaciono, jačati. Nakon jedne decenije, koja je iza nas, u ovu novu deceniju, u XI Festival bosansko-hercegovačke drame, ušli smo, mogu na samom kraju festivala reći, na način da smo zadovoljni i kako je festival organiziran i kako smo organizirali i koncipirali prateće sadržaje. Ono što je najvažnije, zadovoljni smo kako su prošli programi u samom glavnom takmičarskom dijelu festivala.
Begagić: Da. Odnos prema kulturi je takav da mi na kašičicu imamo određena sredstva, koja se nažalost automatski ubacuju u budžet, prepisuju se te stavke iz godine u godinu. Najčešće se zapravo ona i u dobroj mjeri umanjuju.
Međutim, ono što me boli, pa možda čak i zabrinjava, kao nekog ko se nalazi na čelu jedne relativno velike i značajne kulturne ustanove u BiH, jeste to da mi zapravo nemamo kontinuiranu kulturnu politiku i sistemski sprovođenu kulturnu politiku, pa čak ni u naznakama. Zbog toga je organizacija festivala i organizacija ukupne teatarske sezone na kraju nemoguća misija.
Najgore je što nemamo ozbiljne partnere u tom dijalogu sa nadležnim tijelima koja provode kulturnu politiku u BiH na raznim razinama. Zaista bih volio da u tom smislu imamo jedan ozbiljan, otvoren dijalog, da mi znamo šta država, koja nas je osnovala, iščekuje od nas, koja su očekivanja društvene zajednice, na koji način mi možemo i trebamo zadovoljavati kulturne potrebe građana ove zemlje. Ne mislim tim da nam se definira repertoarna politika, ali da su nam date određene smjernice, da postoje određeni instrumenti kontrole. Da li mi zaista provodimo ono zbog čega jesmo osnovani i na koji se način može stimulirati naša djelatnost, ukoliko se utvrdi da mi to što radimo i dobro radimo.
Begagić: Nagrade se dodjeljuju u ponedjeljak. U nedjelju je posljednji festivalski dan, kada ćemo ugostiti kazalište &TD iz Zagreba, sa svojom produkcijom za koju slobodno možemo tvrditi da se radi o regionalnoj hit produkciji bosansko-hercegovačkog autora Olivera Frljića, koji je radio jednu intimnu obiteljsku priču, kako ju je on nazvao, "Mrzim istinu". Ta predstava će biti posljednja predstava u glavnom takmičarskom programu.
Zahvaljujući izborniku ovogodišnjeg festivala, to je Jasen Boko, teatrolog i dramaturg iz Splita, u festivalskoj konkurenciji se našlo sedam naslova recentne pozorišne produkcije iz BiH i regiona. Lično sam vrlo zadovoljan ovogodišnjim odabirom i predstavama koje su se našle u konkurenciji.
U žiriju se nalaze Emina Muftić, diplomirana glumica, dramaturg Zoran Mlinarević, Helena Petković, rediteljka iz Zagreba. Stručni žiri je tročlani. Pored njega, tu su i dva žirija - žiri publike i novinarski žiri, koji će dodijeliti nagrade na ovogodišnjem festivalu. Između ostalog i nagradu za najbolji dramski tekst bosansko-hercegovačkih autora, nagradu za najbolju dramsku predstavu u cjelini, nagradu za najboljeg glumca, glumicu, mladog glumca, scenografiju, i da ne nabrajam dalje.
Festival ćemo zatvoriti predstavom koja se igra u čast nagrađenih, a to je predstava Narodnog pozorišta u Tuzli, sa kojim imamo tradicionalno dobru saradnju. U pitanju je uvijek aktuelna komedija Branislava Nušića "Gospođa ministarka".
Pune dvorane
Oliver Frljić nastavlja da potvrđuje pridjev jednog od najtraženijih, najintrigatnijih i sigurno najzanimljivijih mladih pozorišnih reditelja u ovom trenutku u regionu. Činjenica da je on rođen i da je prvi dio svog života proveo u Travniku i da se, pored toga što je bh. državljanin, osjeća i dijelom bh. kulturnog prostora, nama za festival mnogo znači, budući da je on toliko aktivan i režira toliko zanimljivih predstava. Ovo je već drugi festival za redom u okviru kog imamo dvije Frljićeve režije.
Begagić: Festival dođe kao kruna naše sezone. On se dešava u drugom dijelu mjeseca maja i kao takav mi ga koristimo da lagano, svečano, festivalski, koristeći svu tu atmosferu koja je drugačija od one kada nisu festivalski dani, privodimo kraju našu teatarsku sezonu. Mi generalno zaista nemamo problem sa publikom, s tim da uvijek moramo misliti na to da, pored one publike na koju sigurno možemo računati, moramo se okrenuti i na onu potencijalnu, koja ima volju doći u teatar. Sa druge strane, mi moramo biti animacioni faktor i dodatno, preko raznih marketinških aktivnosti, ih zapravo uvući u sam teatar. Festival nam u tom smislu mnogo pomaže. Zenička publika voli da gleda predstave iz regiona i iz drugih bosanskohercegovačkih gradova. Ovih proteklih devet festivalskih dana smo zaista imali pune pozorišne dvorane u BNP-u u Zenici.
Begagić: Čini mi se da nije bilo sve to teško organizirati, koliko je bilo teško sve to finansijski zaokružiti. Međutim i u prvom i u drugom smo uspjeli.
Imam sreću da sam ujedno i predavač na Univerzitetu, na odsjeku za produkciju, i da sam na izvoru tog mladog kadra, koji je vrlo kvalitetno obučen da radi produkciju, da radi čitav niz menadžerskih i marketinških poslova u kulturi, umjetnosti i medijima. Mi tokom festivala, pored toga što se prvenstveno oslanjamo na naš kadar, na sve uposlenike i saradnike BNP-a, u tehničkim, produkcijskim i administrativnim timovima, imamo i desetak studenata, volontera, koji nam pomažu da sve to organiziramo. To su već ljudi koji su tu drugu, treću godinu, tako da sve to lijepo teče.
Lijepo je i da ti prateći programi, koji su sastavni dio festivala, imaju svoju publiku i da su izuzetno posjećeni.
Begagić: Mislim da smo uspjeli, u onoj mjeri u kojoj smo na jednom mjestu, u nekoliko dana, uspjeli prikazati ono što je zaista bilo značajno u tom smislu. Međutim, to je jedan zaista kontinuiran proces i nisam siguran da sam festival, time što okupi sve te predstave, može dodatno doprinjeti i afirmaciji što većeg broja tekstova, radio drama, mikro drama koje nastaju, a koje pišu bosansko-hercegovački autori.
Ukoliko uspijemo ostvariti projekat koji planiramo pokrenuti naredne godine, a to je veliki konkurs iza kog će, moguće je, stati i neko od ministarstava kulture u BiH, doprinjeti ćemo da se na taj konkurs prijavi što veći broj dramskih tekstova pisanih od strane bosansko-hercegovačkih autora. Možda će to biti još jedan dodatni stimulans bosansko-hercegovačkim dramskim piscima da što više pišu. Naravno, ništa ne znači da to pišu, ukoliko to teatri u BiH ne prepoznaju i ne urade scenska uprizorenja tih novo-napisanih drama.
RSE: Do kraja XI Festivala bosansko-hercegovačke drame još su dva dana. Na početku festivala ste rekli da je ovogodišnji program organizovan u krajnje nestabilnoj ekonomskoj situaciji u zemlji. Da li je to ugrozilo ovogodišnji festival?
Begagić: Mi svakodnevne, i redovne i poslovne i repertoarske aktivnosti, planiramo u takvom okruženju jer je ukupna društveno-politička i ekonomska situacija praktično uvijek takva, pa se samim tim ona direktno reflektira i na kulturnu politiku. Onda smo, nažalost, vrlo dobro utrenirani da u takvim okolnostima pripremamo i ovako prestižne manifestacije, kao što sigurno Festival bosanskohercegovačke drame u ovom trenutku jeste, bez želje da bude nekakva elitna manifestacija kulture, već sa prvenstvenom željom da bude suštinski važna i značajna za bosansko-hercegovački teatar i umjetnost, ali i za našu zeničku teatarsku publiku.
Mi konstantno, iz godine u godinu, imamo lagana umanjenja sredstava, a sa druge strane povećane troškove na tržištu, koji poskupljuju i dolazak ansambala i ukupnu organizaciju samog festivala. Međutim, bez obzira na to, zahvaljujući dodatnom angažmanu na osiguranju alternativnog iznalaženja sredstava, na povećanju sponzorskih i vlastitih prihoda, i u dobroj kooperaciji sa teatarskim ansablima iz BiH i regiona, koji su više nego fleksibilni kada je u pitanju sam dogovor oko njihovog učešća na festivalu, uspjevamo, i programski i organizaciono, jačati. Nakon jedne decenije, koja je iza nas, u ovu novu deceniju, u XI Festival bosansko-hercegovačke drame, ušli smo, mogu na samom kraju festivala reći, na način da smo zadovoljni i kako je festival organiziran i kako smo organizirali i koncipirali prateće sadržaje. Ono što je najvažnije, zadovoljni smo kako su prošli programi u samom glavnom takmičarskom dijelu festivala.
RSE: Da li vam sada na samom kraju festivala sve djeluje kao nemoguća misija? Pomenuli ste ekonomsku situaciju u zemlji, ali i odnos prema kulturi u BiH.
Begagić: Da. Odnos prema kulturi je takav da mi na kašičicu imamo određena sredstva, koja se nažalost automatski ubacuju u budžet, prepisuju se te stavke iz godine u godinu. Najčešće se zapravo ona i u dobroj mjeri umanjuju.
Međutim, ono što me boli, pa možda čak i zabrinjava, kao nekog ko se nalazi na čelu jedne relativno velike i značajne kulturne ustanove u BiH, jeste to da mi zapravo nemamo kontinuiranu kulturnu politiku i sistemski sprovođenu kulturnu politiku, pa čak ni u naznakama. Zbog toga je organizacija festivala i organizacija ukupne teatarske sezone na kraju nemoguća misija.
Najgore je što nemamo ozbiljne partnere u tom dijalogu sa nadležnim tijelima koja provode kulturnu politiku u BiH na raznim razinama.
RSE: Takmičarski dio festivala je obuhvatio sedam predstava iz BiH, Hrvatske i Srbije. Kada će biti dodijeljene nagrade?
Begagić: Nagrade se dodjeljuju u ponedjeljak. U nedjelju je posljednji festivalski dan, kada ćemo ugostiti kazalište &TD iz Zagreba, sa svojom produkcijom za koju slobodno možemo tvrditi da se radi o regionalnoj hit produkciji bosansko-hercegovačkog autora Olivera Frljića, koji je radio jednu intimnu obiteljsku priču, kako ju je on nazvao, "Mrzim istinu". Ta predstava će biti posljednja predstava u glavnom takmičarskom programu.
Zahvaljujući izborniku ovogodišnjeg festivala, to je Jasen Boko, teatrolog i dramaturg iz Splita, u festivalskoj konkurenciji se našlo sedam naslova recentne pozorišne produkcije iz BiH i regiona. Lično sam vrlo zadovoljan ovogodišnjim odabirom i predstavama koje su se našle u konkurenciji.
U žiriju se nalaze Emina Muftić, diplomirana glumica, dramaturg Zoran Mlinarević, Helena Petković, rediteljka iz Zagreba. Stručni žiri je tročlani. Pored njega, tu su i dva žirija - žiri publike i novinarski žiri, koji će dodijeliti nagrade na ovogodišnjem festivalu. Između ostalog i nagradu za najbolji dramski tekst bosansko-hercegovačkih autora, nagradu za najbolju dramsku predstavu u cjelini, nagradu za najboljeg glumca, glumicu, mladog glumca, scenografiju, i da ne nabrajam dalje.
Festival ćemo zatvoriti predstavom koja se igra u čast nagrađenih, a to je predstava Narodnog pozorišta u Tuzli, sa kojim imamo tradicionalno dobru saradnju. U pitanju je uvijek aktuelna komedija Branislava Nušića "Gospođa ministarka".
Pune dvorane
RSE: Pored svega ovoga što smo govorili i ove godine je prikazan bogat repertoar iz regije.
Bosansko narodno pozorište Zenica
Begagić: Jeste. Mislim da ohrabruje činjenica da se tekstovi bosansko-hercegovačkih autora postavljaju i u regionalnim teatrima. Prvenstveno u zemljama sa kojima smo jezički povezani i sa kojima se vrlo dobro razumijemo, a to su Hrvatska i Srbija. Ustanova kulture Vuk Karadžić iz Beograda, u režiji čuvenog Egona Savina, je postavila tekst banjalučke dramske spisateljice Radmile Smiljanić "Bunar".Oliver Frljić nastavlja da potvrđuje pridjev jednog od najtraženijih, najintrigatnijih i sigurno najzanimljivijih mladih pozorišnih reditelja u ovom trenutku u regionu. Činjenica da je on rođen i da je prvi dio svog života proveo u Travniku i da se, pored toga što je bh. državljanin, osjeća i dijelom bh. kulturnog prostora, nama za festival mnogo znači, budući da je on toliko aktivan i režira toliko zanimljivih predstava. Ovo je već drugi festival za redom u okviru kog imamo dvije Frljićeve režije.
RSE: Rezimiramo festival. Moramo pomenuti i publiku. Koliko je publici u Zenici ovo bio praznik ovih dana?
Begagić: Festival dođe kao kruna naše sezone. On se dešava u drugom dijelu mjeseca maja i kao takav mi ga koristimo da lagano, svečano, festivalski, koristeći svu tu atmosferu koja je drugačija od one kada nisu festivalski dani, privodimo kraju našu teatarsku sezonu. Mi generalno zaista nemamo problem sa publikom, s tim da uvijek moramo misliti na to da, pored one publike na koju sigurno možemo računati, moramo se okrenuti i na onu potencijalnu, koja ima volju doći u teatar. Sa druge strane, mi moramo biti animacioni faktor i dodatno, preko raznih marketinških aktivnosti, ih zapravo uvući u sam teatar. Festival nam u tom smislu mnogo pomaže. Zenička publika voli da gleda predstave iz regiona i iz drugih bosanskohercegovačkih gradova. Ovih proteklih devet festivalskih dana smo zaista imali pune pozorišne dvorane u BNP-u u Zenici.
RSE: Ne smijemo zaboraviti i bogat prateći program festivala. Izložbe, koncerti, promocije knjiga, javna slušanja radio drama. Koliko je sve to bilo teško organizovati u ovakvoj situaciji?
Begagić: Čini mi se da nije bilo sve to teško organizirati, koliko je bilo teško sve to finansijski zaokružiti. Međutim i u prvom i u drugom smo uspjeli.
Imam sreću da sam ujedno i predavač na Univerzitetu, na odsjeku za produkciju, i da sam na izvoru tog mladog kadra, koji je vrlo kvalitetno obučen da radi produkciju, da radi čitav niz menadžerskih i marketinških poslova u kulturi, umjetnosti i medijima. Mi tokom festivala, pored toga što se prvenstveno oslanjamo na naš kadar, na sve uposlenike i saradnike BNP-a, u tehničkim, produkcijskim i administrativnim timovima, imamo i desetak studenata, volontera, koji nam pomažu da sve to organiziramo. To su već ljudi koji su tu drugu, treću godinu, tako da sve to lijepo teče.
Lijepo je i da ti prateći programi, koji su sastavni dio festivala, imaju svoju publiku i da su izuzetno posjećeni.
RSE: Cilj i zadatak festivala je da afirmiše i unapređuje bosansko-hercegovačko dramsko stvaralaštvo. Jeste li to ovogodišnjim programom uspjeli?
Begagić: Mislim da smo uspjeli, u onoj mjeri u kojoj smo na jednom mjestu, u nekoliko dana, uspjeli prikazati ono što je zaista bilo značajno u tom smislu. Međutim, to je jedan zaista kontinuiran proces i nisam siguran da sam festival, time što okupi sve te predstave, može dodatno doprinjeti i afirmaciji što većeg broja tekstova, radio drama, mikro drama koje nastaju, a koje pišu bosansko-hercegovački autori.
Ukoliko uspijemo ostvariti projekat koji planiramo pokrenuti naredne godine, a to je veliki konkurs iza kog će, moguće je, stati i neko od ministarstava kulture u BiH, doprinjeti ćemo da se na taj konkurs prijavi što veći broj dramskih tekstova pisanih od strane bosansko-hercegovačkih autora. Možda će to biti još jedan dodatni stimulans bosansko-hercegovačkim dramskim piscima da što više pišu. Naravno, ništa ne znači da to pišu, ukoliko to teatri u BiH ne prepoznaju i ne urade scenska uprizorenja tih novo-napisanih drama.