Tahir Qadiri, BBC; priredila: Mirjana Rakela
Afganistan proizvodi 90 posto opijata u svijetu, ali do nedavno nije bio i glavni njihov konzument. Danas, nažalost, od 35 milijuna njegovih stanovnika, više od milijun su ovisnici o drogama, što je i najveća brojka u svijetu.
U samom srcu Kabula, na kamenim obalama rijeke, ispod mosta, okupljaju se ovisnici kako bi kupili drogu i „uživali“ u heroinu. To je mjesto potpune bijede i degradacije ljudskosti. Deseci muškaraca, ali i dječaka sjede, puše drogu ili se intravenozno „hrane“ heroinom.
Među njima su obrazovani ljudi, liječnici, inženjeri, prevodioci.
Tariq Sulaiman, iz Najata, organizacije za pomoć ovisnicima, redovito dolazi na obalu rijeke kako bi uvjerio ovisnike da pristanu na liječenje i odvikavanje.„Ostajemo bez naše djece u samoubilačkim, bombaškim ili raketnim napadima, a ovo što se sada dogadja je druga vrsta terorizma koja ubija naše ljude“, kaže Tariq.
U 18-toj godini Jawid, koji je porijeklom sa sjevera, na herionu je već deset godina. Ujak mu je davao drogu kao malom dječaku kako bi mogao što više raditi. „Mrzim svoj život. Mene svi mrze. U ovom godinama trebao bih pohađati neku školu, a ja sam ovisnik“, kaže Jawid.
Otac mu je mrtav, majka invalid, koja bi željela da joj se sin izliječi, ali svaki dan je na ulici, prosi, kako bi mu osigurala novac za drogu, kako ne bi postao lopov. „Stalno mu govorim. Jawide, ako umrem, ti češ završiti medju svim onim ovisnima i ispod mosta“, priča nesretna majka.
Nažalost, upravo je to sudbina teških ovisnika. Policija ih noću tjera s tog mjesta, ponekad pretuče, a neki završe u rijeci. Brojni su i složeni razlozi zašto je toliko mnogo Afganistanaca postalo ovisnicima. Jasno je i da su decenije nasilja odigrale svoju ulogu.
Mnogi su u posljednjih 30-tak godina izbjegli u Iran i Pakistan, gdje se droga koristi u velikim količinama. Oni koji su se vratili kući sa sobom su donjeli i stečene navike iz izbjeglišta.
Jedan od razloga je i viksoka nezaposlenost u Afganstanu od skoro 40 posto.
„Da imam posao ne bih bio pod ovim mostom“, kaže Farooq, jedan od ovisnika s rijeke, koje je završio medicinu i radio kao direktor u bolnici. „Drogu sam počeo uzimati kako bi se smirio i relaksirao, a onda je to preraslo u ovisnost. Radije bih da me više nema na ovom svijetu“, priča novinaru BBC-a.
Slijedeći razlog je dostupnost heroina, koji se prozvodi iz svježeg opijuma i to diljem Afganistana. Nabaviti heroin u Kabulu je jednostavno, poput kupnje hrane. Gram herioina košta oko šest dolara i moguće ga je kupiti na svakom uglu u gradu.
Regionalni predstavnik UN-ove agencije za borbu protiv droge, Jean-Luc Lemahieu naglašava da se organizacija nastoji suprostaviti tvrdnjama „da potražnja potiče proizvodnju“.
Kada su strane snage stigle u Afganistan 2001., jedan od ciljeva je bilo uništiti polja makova i prekinuti lanac proizvodnje droge. Umjesto toga skoncentrirali su se na sukobe s pobunjenicima, i vrlo često zatvarali oči pred sve većim poljima makova.
Opijum se u Afganistanu koristi stoljećima, a često i kao način liječenja.
Žene i djeca čine oko 40 posto ovisnika u Afganistanu.
I dok su Fatima i njeno djete uspijeli stići do bolnice, mnogi ovisnici nisu imali tu „sreću“. Prema podacima Ministarstva zdravlja, koje rukovodi s 95 centara za odvikavanje od droga, mjesta ima za oko 2.300 ljudi.
Ukupni budžet za liječenje oko milijun ovisnika je oko 2,2 milijuna dolara, nešto više od dva dolara po ovisniku za jednu godinu.
A samo Jawid konzumira heroin najmanje tri puta dnevno.
Dok sam bio u Kabulu Jawid je dobio mjesto u jednom centru za odvikavanje.
Nakon samo dana boravka, Jawid je bio u takvim mukama da nije mogao izdržati. Drugu noć je vikao i lupao glavom od zid. Kada sam ga ponovno susreo u Kabulu, rekao mi je da više ne uzima drogu, no tupi pogled očiju i trešnja ruku govorili su suprotno.
Nažalost, dok se Afganistanci susreću s brojnim problemima, na raznim frontovima, šansa da se dobije rat u borbi protiv droga prilično je neizvjesna.
Afganistan proizvodi 90 posto opijata u svijetu, ali do nedavno nije bio i glavni njihov konzument. Danas, nažalost, od 35 milijuna njegovih stanovnika, više od milijun su ovisnici o drogama, što je i najveća brojka u svijetu.
U samom srcu Kabula, na kamenim obalama rijeke, ispod mosta, okupljaju se ovisnici kako bi kupili drogu i „uživali“ u heroinu. To je mjesto potpune bijede i degradacije ljudskosti. Deseci muškaraca, ali i dječaka sjede, puše drogu ili se intravenozno „hrane“ heroinom.
Među njima su obrazovani ljudi, liječnici, inženjeri, prevodioci.
Tariq Sulaiman, iz Najata, organizacije za pomoć ovisnicima, redovito dolazi na obalu rijeke kako bi uvjerio ovisnike da pristanu na liječenje i odvikavanje.„Ostajemo bez naše djece u samoubilačkim, bombaškim ili raketnim napadima, a ovo što se sada dogadja je druga vrsta terorizma koja ubija naše ljude“, kaže Tariq.
U 18-toj godini Jawid, koji je porijeklom sa sjevera, na herionu je već deset godina. Ujak mu je davao drogu kao malom dječaku kako bi mogao što više raditi. „Mrzim svoj život. Mene svi mrze. U ovom godinama trebao bih pohađati neku školu, a ja sam ovisnik“, kaže Jawid.
Nažalost, upravo je to sudbina teških ovisnika. Policija ih noću tjera s tog mjesta, ponekad pretuče, a neki završe u rijeci. Brojni su i složeni razlozi zašto je toliko mnogo Afganistanaca postalo ovisnicima. Jasno je i da su decenije nasilja odigrale svoju ulogu.
Mnogi su u posljednjih 30-tak godina izbjegli u Iran i Pakistan, gdje se droga koristi u velikim količinama. Oni koji su se vratili kući sa sobom su donjeli i stečene navike iz izbjeglišta.
Jedan od razloga je i viksoka nezaposlenost u Afganstanu od skoro 40 posto.
„Da imam posao ne bih bio pod ovim mostom“, kaže Farooq, jedan od ovisnika s rijeke, koje je završio medicinu i radio kao direktor u bolnici. „Drogu sam počeo uzimati kako bi se smirio i relaksirao, a onda je to preraslo u ovisnost. Radije bih da me više nema na ovom svijetu“, priča novinaru BBC-a.
Slijedeći razlog je dostupnost heroina, koji se prozvodi iz svježeg opijuma i to diljem Afganistana. Nabaviti heroin u Kabulu je jednostavno, poput kupnje hrane. Gram herioina košta oko šest dolara i moguće ga je kupiti na svakom uglu u gradu.
Regionalni predstavnik UN-ove agencije za borbu protiv droge, Jean-Luc Lemahieu naglašava da se organizacija nastoji suprostaviti tvrdnjama „da potražnja potiče proizvodnju“.
Kada su strane snage stigle u Afganistan 2001., jedan od ciljeva je bilo uništiti polja makova i prekinuti lanac proizvodnje droge. Umjesto toga skoncentrirali su se na sukobe s pobunjenicima, i vrlo često zatvarali oči pred sve većim poljima makova.
Opijum se u Afganistanu koristi stoljećima, a često i kao način liječenja.
Sirovi opijum
U bolnici, u gradu Ma zar- e Šarifu, na sjeveru Afganistana, susreo sam ženu, Fatimu, koja je koristila opijum, jer je nakon porodjaja krvarila, a to joj je bilo jeftinje nego otići liječniku.Žene i djeca čine oko 40 posto ovisnika u Afganistanu.
I dok su Fatima i njeno djete uspijeli stići do bolnice, mnogi ovisnici nisu imali tu „sreću“. Prema podacima Ministarstva zdravlja, koje rukovodi s 95 centara za odvikavanje od droga, mjesta ima za oko 2.300 ljudi.
Ukupni budžet za liječenje oko milijun ovisnika je oko 2,2 milijuna dolara, nešto više od dva dolara po ovisniku za jednu godinu.
A samo Jawid konzumira heroin najmanje tri puta dnevno.
Dok sam bio u Kabulu Jawid je dobio mjesto u jednom centru za odvikavanje.
Nakon samo dana boravka, Jawid je bio u takvim mukama da nije mogao izdržati. Drugu noć je vikao i lupao glavom od zid. Kada sam ga ponovno susreo u Kabulu, rekao mi je da više ne uzima drogu, no tupi pogled očiju i trešnja ruku govorili su suprotno.
Nažalost, dok se Afganistanci susreću s brojnim problemima, na raznim frontovima, šansa da se dobije rat u borbi protiv droga prilično je neizvjesna.