Samoubistva žiranata zbog vraćanja kredita

  • Maja Bjelajac

Ilustrativna fotografija

Žiranti u Bosni i Hercegovini sve više vraćaju kredite dužnika. Teška ekonomska situacija dovela je do toga da se slučajevi onih koji nisu u stanju da vraćaju svoje ili tuđe kredite – tragično završavaju. Nedavna tragedija Prijedorčanina Mirka Mrđe koji se ubio pred kućom čovjeka kojem je bio žirant potvrda je toga, ali i pitanje za nadležne institucije kako urediti ovu oblast.

Vlasnik jedne prijedorske prevozničke agencije, Mirko Mrđa, ubio se u četvrtak ispred kuće čovjeka kojem je bio žirant. Prema nezvaničnim informacijama, Mrđa je otplaćivao tuđi kredit u iznosu od 200.000 maraka. Zbog nemogućnosti da izmiri te obaveze, ubio se hicem iz pištolja. Ova tragedija ponovo je nametnula pitanje kako zaštititi žirante koji sve više otplaćuju tuđe kredite. Predsjednik Udruženja za zaštitu žiranata u BiH, Joco Cvjetković:

„Ovo je katastrofa. Ja ne mogu da shvatim da se u jednoj državi ljudi ubijaju, a da vlast, ili bilo ko relevantan, ne reaguje. Sama činjenica da je zakonska regulativa ovakva kakva je, nakaradna, da narod jednostavno nema nikakve zaštite niti ima bilo kome da se obrati za pomoć, dovodi do ovih stvari.“

Statistika kaže da je ukupan nivo kredita stanovništva BiH krajem prošle godine iznosio 6,3 milijarde maraka. Iz toga proizilazi da je prosječna zaduženost svakog stanovnika više od 1.600 maraka. Neki uporedni podaci ukazuju da je ukupna zaduženost u BiH nešto veća nego u Srbiji, ali da je, u poređenju sa Hrvatskom i do deset puta manja po stanovniku. Ali još jedan od problema je u opterećenosti žiranata. Nenad Mirković iz Prijedora još jedan je iz armije onih koji otplaćuju tuđe kredite:

„Ja sam prevaren za oko 100.000 maraka. Dao sam 35.000 maraka. Ne mogu dalje.“

Banke zaobilaze dužnike


Sarajka Elvedina Fazlić smatra da je cijela priča o žirantima produkt bankarske kuhinje. Napominje da su banke davale kredite neselektivno, nepoštujući minimalne kriterije za njihovo odobravanje. Fazlićeva je već 5.000 maraka dala za otplatu tuđeg kredita. Iako dužnik posjeduje vrijednu nekretninu na moru u Hrvatskoj, Elvedina Fazlić tvrdi da banka nije ni pokušala naplatiti dug od njega:

„Ja svaki dan očekujem da će meni zazvoniti neko na vrata da kaže: 'Mi smo došli sa sudskim nalogom da plijenimo imovinu da izmirimo njegov kredit.'.“

Elvedina Fazlić kaže da joj je želja da se jedno jutro probudi kao čovjek, a ne kao žrtva tuđih dugova.

A ekonomski analitičar i urednik magazina “Žurnal” Dražen Simić podsjeća da su građani ulogu žiranta shvatali
Zašto će banci uopšte žiranti ukoliko od glavnog dužnika ima hipoteku u vidu nekretnine, mjenicu, zabranu na platu?
kao formalnost. Napominje, međutim, da je danas mnogo veći problem u bankama koje su, u namjeri da ostvare što više kreditnih plasmana, zatvarale oči pred malom kreditnom sposobnošću i žiranata i dužnika.

„Ono što je suština problema, gdje sad ljudi dižu čak i ruku na sebe, je što se banke iz apsolutno neshvatljivih razloga, u momentu kad se suoče sa situacijom da dužnik ne vraća kredit, hladnokrvno prebacuju na žirante, čak i ne pokušavajući nešto pretjerano da natjeraju glavnog dužnika da plati svoj dug. Zašto će banci uopšte žiranti ukoliko od glavnog dužnika ima hipoteku u vidu nekretnine, mjenicu, zabranu na platu? To je ono što bi se moralo na neki način, i to vrlo brzo rješavati ovdje sistemski, pa čak, ako bude trebalo, i zakonski, ili kako god.“

Iz nekoliko bankarskih institucija u BiH nismo mogli dobiti odgovore na pitanja zašto se ne koriste mehanizmi naplate kredita od samih dužnika. Veliki broj bankara već je u petak požurio proslaviti prvomajske praznike.

Predsjednik Udruženja za zaštitu žiranata u BiH Joco Cvjetković napominje da banka i sud moraju prvo iscrpiti sve mehanizme naplate od samog dužnika, pa tek onda od žiranta. Iz tog udruženja najavljuju da ukoliko ih aktualne vlasti ne saslušaju i ne promijene zakonsku regulativu – blokiraće ulice, banke i institucije.

A nakon tragedija koje se dešavaju zbog kreditnih zaduženja, građani Bosne i Hercegovine sve manje su spremni da budu žiranti. Potvrđuje to i anketa Radija Slobodna Evropa:

„Žirant? O, ne, nikako.“
„Ko je danas siguran uopšte sutradan šta će biti – nema šanse.“
„Onome ko mi je dobar prijatelj. Najbitnije: kome vjerujem.“
„Ne. Koliko ja znam, ima već jedno desetak nevladinih organizacija koje se zovu Udruženje žiranata, tako da je samo to dovoljno u mom komentaru.“
"Ne bih, ni mami svojoj.“