Banjalučani već dvije sedmice protestuju zbog uništavanja zelene površine u centru grada. Ipak, ono što je započelo kao građanski bunt zbog urbicida, prerasta te okvire i artikuliše se kao nezadovoljstvo građana zbog loše ekonomsko-socijalne situacije, korupcije i nelegalnog, politikom pomognutog bogaćenja tajkuna. Upravo zbog toga, vladajuće strukture nimalo ne potcjenjuju proteste, koje su prvih dana nazivale beznačajnima.
Podsmijeh s kojim su vlasti Republike Srpske, grada Banjaluke, kao i režimski mediji pratili proteste zbog uništenja još jedne zelene površine u tom gradu, ovih dana ustupa mjesto nervozi. Učesnici protesta, popularno nazvani „šetači“, već dvije sedmice ne odustaju od namjere da iskazuju svoj bunt - što četiri mjeseca uoči lokalnih izbora uzrujava vladajuće strukture. Banjalučani, ispočetka revoltirani otimanjem još jedne zelene površine, kažu da se bore protiv političko-kriminalne oligarhije, a za vladavinu prava.
Koliko ovaj vid protesta građana Banjaluke nadilazi priču o parku, komentariše jedan od učesnika, ekonomista Damir Miljević.
„Ovi protesti u Banjaluci su prevazišli onaj prvi cilj i prvu dimenziju koju su imali i sve više i više se pretvaraju u neki vid otpora protiv režima“, navodi on.
A upravo je režim taj koji štiti biznismena Milu Radišića: on je u strogom centru Banjaluke kupio plac od 30.000 kvadratnih metara po bagatelnoj cijeni. Na mjestu te zelene površine Radišić danas pravi zgradu od 20 spratova. Iako gradske i entitetske vlasti tvrde da su zakonske procedure ispoštovane, javnosti još nije ponuđena dokumentacija o prodaji tog zemljišta.
Za Željka Ninkovića, iz Centara civilnih inicijativa, park je refleksija svih dešavanja iz bliske prošlosti.
„Pogledajte, u Banjaluci se svaki dan zatvaraju radnje, mala i srednja preduzeća propadaju. Statistike su neumoljive. Mi imamo na birou 156.000 ljudi, u Banjaluci je 45.000 nezaposlenih. Penzija najniža je 160 maraka. Ako građani sada ne prepoznaju snagu putem ove incijative i putem ovih građanskih šetnji i da je momenat da se uključe i da isporuče, ako ništa, svoju listu realnih zahtjeva prema onome što nam se dešava u zadnjih 20 godina, ja ne znam kada će imati bolju priliku“, kaže Ninković.
Dogorjelo do nokata
Psiholog Srđan Puhalo kaže da je park bio tek okidač za nagomilano nezadovoljstvo građana Banjaluke.
„Teška ekonomska i društvena, politička situacija je dovela do toga da jedna grupa ljudi izađe i javno kaže da se ne slaže sa trenutnim stanjem u društvu, da ih strašno nervira to što se radi u gradu, ali ne samo u gradu nego generalno u RS“, ocjenjuje Puhalo.
Profesorica sa banjalučkog Filološkog fakulteta Danijela Majstorović, sa grupom svojih studenata, takođe je učesnica protestnih šetnji.
„Došli smo u situaciju da se dalje ne može. Ako analiziramo koji ljudi dolaze, možemo vidjeti profesore, doktore, umjetnike, studente, građane, radnike, znači ljude svih društvenih klasa i slojeva koje je ujedinila kako ta eko priča za zaštitu životne okoline, tako i priča da je njima dogorjelo do nokata i da ovaj protest vide kao jednu moguću snagu koja bi repolitizovala neka pitanja, učinila to da se građani osjećaju da oni zaista znače nešto, da nisu anonimno glasačko tijelo koje će da uradi ono što se od njih traži“, ističe Majstorivć.
Vlasti su svjesne da je priča o protestima u Banjaluci danas najmanje priča o jednom parku. Da vladajuće strukture vrlo ozbiljno doživljava poruku „šetača“ nekoliko mjeseci pred lokalne izbore svjedoči i činjenica da režimske novine ovih dana objavljuju specijalne dodatke u kojima se predstavlja isključivo jedna strana priče - ona koju potpisuje vlast. Istovremeno, da stvari izmiču kontroli establišmenta svjedoči i sastajanje čelnih ljudi režimskih medija sa biznismenom Milom Radišićem.
Ali akumulirano nezadovoljstvo građana svakim danom sve više raste. Kao što je i vlast svakim danom sve uzrujanija. Facebook grupa za podršku parku broji više od 46.000 članova. Sa 10.000 glasova manje, sadašnji gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović svojevremeno je pobijedio na lokalnim izborima.
Podsmijeh s kojim su vlasti Republike Srpske, grada Banjaluke, kao i režimski mediji pratili proteste zbog uništenja još jedne zelene površine u tom gradu, ovih dana ustupa mjesto nervozi. Učesnici protesta, popularno nazvani „šetači“, već dvije sedmice ne odustaju od namjere da iskazuju svoj bunt - što četiri mjeseca uoči lokalnih izbora uzrujava vladajuće strukture. Banjalučani, ispočetka revoltirani otimanjem još jedne zelene površine, kažu da se bore protiv političko-kriminalne oligarhije, a za vladavinu prava.
Koliko ovaj vid protesta građana Banjaluke nadilazi priču o parku, komentariše jedan od učesnika, ekonomista Damir Miljević.
Grafit u Banjaluci
„Ovi protesti u Banjaluci su prevazišli onaj prvi cilj i prvu dimenziju koju su imali i sve više i više se pretvaraju u neki vid otpora protiv režima“, navodi on.
A upravo je režim taj koji štiti biznismena Milu Radišića: on je u strogom centru Banjaluke kupio plac od 30.000 kvadratnih metara po bagatelnoj cijeni. Na mjestu te zelene površine Radišić danas pravi zgradu od 20 spratova. Iako gradske i entitetske vlasti tvrde da su zakonske procedure ispoštovane, javnosti još nije ponuđena dokumentacija o prodaji tog zemljišta.
Za Željka Ninkovića, iz Centara civilnih inicijativa, park je refleksija svih dešavanja iz bliske prošlosti.
„Pogledajte, u Banjaluci se svaki dan zatvaraju radnje, mala i srednja preduzeća propadaju. Statistike su neumoljive. Mi imamo na birou 156.000 ljudi, u Banjaluci je 45.000 nezaposlenih. Penzija najniža je 160 maraka. Ako građani sada ne prepoznaju snagu putem ove incijative i putem ovih građanskih šetnji i da je momenat da se uključe i da isporuče, ako ništa, svoju listu realnih zahtjeva prema onome što nam se dešava u zadnjih 20 godina, ja ne znam kada će imati bolju priliku“, kaže Ninković.
Dogorjelo do nokata
Psiholog Srđan Puhalo kaže da je park bio tek okidač za nagomilano nezadovoljstvo građana Banjaluke.
„Teška ekonomska i društvena, politička situacija je dovela do toga da jedna grupa ljudi izađe i javno kaže da se ne slaže sa trenutnim stanjem u društvu, da ih strašno nervira to što se radi u gradu, ali ne samo u gradu nego generalno u RS“, ocjenjuje Puhalo.
Profesorica sa banjalučkog Filološkog fakulteta Danijela Majstorović, sa grupom svojih studenata, takođe je učesnica protestnih šetnji.
Mile Radišić se susreo sa čelnim ljudima režimskih medija
„Došli smo u situaciju da se dalje ne može. Ako analiziramo koji ljudi dolaze, možemo vidjeti profesore, doktore, umjetnike, studente, građane, radnike, znači ljude svih društvenih klasa i slojeva koje je ujedinila kako ta eko priča za zaštitu životne okoline, tako i priča da je njima dogorjelo do nokata i da ovaj protest vide kao jednu moguću snagu koja bi repolitizovala neka pitanja, učinila to da se građani osjećaju da oni zaista znače nešto, da nisu anonimno glasačko tijelo koje će da uradi ono što se od njih traži“, ističe Majstorivć.
Vlasti su svjesne da je priča o protestima u Banjaluci danas najmanje priča o jednom parku. Da vladajuće strukture vrlo ozbiljno doživljava poruku „šetača“ nekoliko mjeseci pred lokalne izbore svjedoči i činjenica da režimske novine ovih dana objavljuju specijalne dodatke u kojima se predstavlja isključivo jedna strana priče - ona koju potpisuje vlast. Istovremeno, da stvari izmiču kontroli establišmenta svjedoči i sastajanje čelnih ljudi režimskih medija sa biznismenom Milom Radišićem.
Ali akumulirano nezadovoljstvo građana svakim danom sve više raste. Kao što je i vlast svakim danom sve uzrujanija. Facebook grupa za podršku parku broji više od 46.000 članova. Sa 10.000 glasova manje, sadašnji gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović svojevremeno je pobijedio na lokalnim izborima.