Protesti Banjalučana zbog uništavanja zelenih površina u gradu, koji su počeli 29. maja 2012. godine i trajali nekoliko mjeseci, dobili su i sudski epilog. Osnovni sud u Banjaluci, devet šetača zbog nepoštovanja svjetlosne signalizacije i ometanja normalnog odvijanja saobraćaja uslovno je osudio na novčane kazne i plaćanje sudskih troškova. Dražen Crnomat, Miodrag Dakić i Branislav Tešanović najavljuju žalbu na odluku suda.
Osnovni sud u Banjaluci izrekao je jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 70 KM za devet banjalučkih šetača zbog prekršaja Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja, napravljenog u Banjaluci u junu 2012. godine. Određeno je da se novčana kazna neće izvršiti ako okrivljeni za vrijeme od šest mjeseci ne izvrše novi prekršaj, ali su dužni da plate sudske troškove od 50 do 150 KM.
Kako i Miodrag Dakić, Dražen Crnomat i Branislav Tešanović nisu prihvatili odgovornost za prekršaje koji su im stavljeni na teret, najavljuju da će nastaviti pravnu borbu ulaganjem žalbe Okružnom sudu Banjaluka.
„Zdravorazumski mi ne možemo prihvatiti te optužbe i uložićemo žalbu, tako da nam bitka za naša prava i dalje predstoji“, kaže Dražen Crnomat.
Protesti po nazivom „Park je naš“ počeli su 29. maja 1992. godine i trajali su nekoliko mjeseci. Njihov cilj je bio zaustaviti uništavanje prirode, koje podržavaju korumpirani gradski, entitetski i državni zvaničnici.
Crnomat smatra da se radi o smiješnom političkom procesu, u kojem, nakon što policije nije utvrdila da iza protesta stoji neka politička stranka ili neka strana organizacija, morao se neko kazniti kao primjer budućim pokušajima građanske neposlušnosti.
„Ne možemo ni shvatiti zašto nam se sudi jer smo učestvovali u mirnim demonstracijama i okupljali se svi zajedno protiv određenih kriminalnih radnji u ovom gradu, koji se ne tiču samo grada nego se tiču i prekogranične saradnje. Mi uopšte ne vidimo da je bilo moguće da se ta tužba povede protiv nas“, ističe on.
Zanimljiv je i način na koji je policija birala da je od svih šetača, kojih je rijetko bilo ispod stotinjak, prekršaj napravilo samo devet lica, od kojih su neki iz nevladinog sektora ili novinari. Na pretresu, koji je pred Osnovnim sudom održan 23. januara, pojedinih okrivljenih nije bilo ni na fotografijama koje su bile krunski dokaz da se šetalo ulicom umjesto trotoarom.
„Prekršaji su politički motivisani jer u službenoj zabilješci uopšte nije navedeni konkretni detalji prekršaja - i nema dokaza da sam načinio prekršaj. Čak jedan od policajaca je rekao da me se ne sjeća uopšte. Pokazane su i neke fotografije, ali mene nema na tim fotografijama. On tvrdi da smo mi svi grupno, da se nisu mogli svi legitimisati, nego su nas legitimisali“, kaže Branislav Tešanović.
Borba sa vjetrenjačama
Jedna od učesnica protesta Mirjana Tešanović smatra da je čitav ovaj slučaj politički motivisan.
„I da je navodni saobraćajni prekršaj koji su počinili naše kolege kao pješaci samo izgovor s obzirom da cijela zabilješka govori o samim protestima. Cijela priča u službenoj zabilješci je oko protesta. Nijedna stvar tu nije konkretno vezana za činjenicu da se radi o prekršaju koji reguliše Zakon o saobraćaju BiH, da je pješak prešao ulicu na nedozvoljenom mjestu, što je stvarno smiješno - jer je to vjerovatno prekršaj za koji je predviđena najmanja kazna, nekih 40, 50 maraka. To je vrlo jednostavno utvrditi na licu mjesta, policajac ili naplati ili napiše prekršajni nalog, da vam uplatnicu - i svako ko je učesnik u saobraćaju zna da se to završava bez ikakvog suđenja.“
Kampanja koja je organizovana preko društvene mreži Facebook "Park je naš" nije dala rezultate jer poslovno-stambeni objekat protiv kojeg su se građani pobunilii skoro je završen.
Željko Vulić, jedan od ljudi koji je najgore prošao u čitavoj priči oko izgradnje stambeno-poslovnog objekta u centru grada, smatra da su se građani umorili od borbe sa vjetrenjačama.
„Zato što je narod malo odlutao, ohladio se, jednostavno zaboravio na to. Ti svi događaji lagano padaju u zaborav. To je velika zamka i mislim da nije dobro što se to dešava“, smatra Vulić.
Park je bio samo okidač za nakupljeni bijes građana Banjaluke protiv ukupne društveno-političke situacije.
Osnovni sud u Banjaluci izrekao je jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 70 KM za devet banjalučkih šetača zbog prekršaja Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja, napravljenog u Banjaluci u junu 2012. godine. Određeno je da se novčana kazna neće izvršiti ako okrivljeni za vrijeme od šest mjeseci ne izvrše novi prekršaj, ali su dužni da plate sudske troškove od 50 do 150 KM.
Kako i Miodrag Dakić, Dražen Crnomat i Branislav Tešanović nisu prihvatili odgovornost za prekršaje koji su im stavljeni na teret, najavljuju da će nastaviti pravnu borbu ulaganjem žalbe Okružnom sudu Banjaluka.
„Zdravorazumski mi ne možemo prihvatiti te optužbe i uložićemo žalbu, tako da nam bitka za naša prava i dalje predstoji“, kaže Dražen Crnomat.
Protesti po nazivom „Park je naš“ počeli su 29. maja 1992. godine i trajali su nekoliko mjeseci. Njihov cilj je bio zaustaviti uništavanje prirode, koje podržavaju korumpirani gradski, entitetski i državni zvaničnici.
Crnomat smatra da se radi o smiješnom političkom procesu, u kojem, nakon što policije nije utvrdila da iza protesta stoji neka politička stranka ili neka strana organizacija, morao se neko kazniti kao primjer budućim pokušajima građanske neposlušnosti.
„Ne možemo ni shvatiti zašto nam se sudi jer smo učestvovali u mirnim demonstracijama i okupljali se svi zajedno protiv određenih kriminalnih radnji u ovom gradu, koji se ne tiču samo grada nego se tiču i prekogranične saradnje. Mi uopšte ne vidimo da je bilo moguće da se ta tužba povede protiv nas“, ističe on.
Zanimljiv je i način na koji je policija birala da je od svih šetača, kojih je rijetko bilo ispod stotinjak, prekršaj napravilo samo devet lica, od kojih su neki iz nevladinog sektora ili novinari. Na pretresu, koji je pred Osnovnim sudom održan 23. januara, pojedinih okrivljenih nije bilo ni na fotografijama koje su bile krunski dokaz da se šetalo ulicom umjesto trotoarom.
„Prekršaji su politički motivisani jer u službenoj zabilješci uopšte nije navedeni konkretni detalji prekršaja - i nema dokaza da sam načinio prekršaj. Čak jedan od policajaca je rekao da me se ne sjeća uopšte. Pokazane su i neke fotografije, ali mene nema na tim fotografijama. On tvrdi da smo mi svi grupno, da se nisu mogli svi legitimisati, nego su nas legitimisali“, kaže Branislav Tešanović.
Borba sa vjetrenjačama
Jedna od učesnica protesta Mirjana Tešanović smatra da je čitav ovaj slučaj politički motivisan.
„I da je navodni saobraćajni prekršaj koji su počinili naše kolege kao pješaci samo izgovor s obzirom da cijela zabilješka govori o samim protestima. Cijela priča u službenoj zabilješci je oko protesta. Nijedna stvar tu nije konkretno vezana za činjenicu da se radi o prekršaju koji reguliše Zakon o saobraćaju BiH, da je pješak prešao ulicu na nedozvoljenom mjestu, što je stvarno smiješno - jer je to vjerovatno prekršaj za koji je predviđena najmanja kazna, nekih 40, 50 maraka. To je vrlo jednostavno utvrditi na licu mjesta, policajac ili naplati ili napiše prekršajni nalog, da vam uplatnicu - i svako ko je učesnik u saobraćaju zna da se to završava bez ikakvog suđenja.“
Kampanja koja je organizovana preko društvene mreži Facebook "Park je naš" nije dala rezultate jer poslovno-stambeni objekat protiv kojeg su se građani pobunilii skoro je završen.
Željko Vulić, jedan od ljudi koji je najgore prošao u čitavoj priči oko izgradnje stambeno-poslovnog objekta u centru grada, smatra da su se građani umorili od borbe sa vjetrenjačama.
„Zato što je narod malo odlutao, ohladio se, jednostavno zaboravio na to. Ti svi događaji lagano padaju u zaborav. To je velika zamka i mislim da nije dobro što se to dešava“, smatra Vulić.
Park je bio samo okidač za nakupljeni bijes građana Banjaluke protiv ukupne društveno-političke situacije.