Ivan Bandić novi je konzul Republike Hrvatske u Tuzli. Kao veleposlanik Hrvatske u Mađarskoj sudjelovao je u završnim pregovorima ulaska Hrvatske u EU. Za RSE govori kako BiH iz dana u dan sve više pravi propusta na svom putu ulaska u EU, a čemu je najviše krivo dnevno politikantstvo u BiH. Osim toga, prema njegovom mišljenju, ključ svih blokada u Bosni i Hercegovini je nepovjerenje koje je sve dublje.
Bandić: Nažalost, Bosna i Hercegovina je u mnogim segmentima, i političkog i uopće društvenog aspekta, u zastoju. Tu mislim i na euroatlantski put, jer Bosna i Hercegovina i u tom segmentu zaostaje. Kad govorimo o gospodarskim reformama, mi ne možemo naprosto zaobići činjenicu da su one determinirane političkim odnosima. Kako god mi to htjeli zaobići, mi ćemo se, prije ili poslije, na prvom, trećem ili sedmom koraku, sresti sa problemima koji su naprosto proizvod političkih odnosa u Bosni i Hercegovini. Ne treba biti previše pametan i uključen u samu politiku, da se ne vidi koliko politika i odnosi u BiH blokiraju te procese na svim razinama.
Bandić: Reforme. Kad govorim o reformama, tu prije svega mislim na stvaranje tržišta rada, stvaranje dobre poslovne klime, poticanje određenih grana proizvodnje – Bosna i Hercegovina je bila industrijska zemlja. Naprosto je potrebna reindustrijalizacija ove zemlje. Konkretno, u Tuzli – koja je bila poznata kao industrijsko područje – taj segment se svakako treba modernizirati. Za modernizaciju i nove tehnologije potrebna su ulaganja, a za sve to mora postojati pravna i politička sigurnost ljudi koji će doći i uložiti novac.
Bandić: Naprosto, treba vratiti kult rada. Davno je prošlo vrijeme kad nije bio nikakav problem promijeniti radno mjesto ili da dobijete posao i cijeli život ste na jednom radnom mjestu. Sada je to jedna dinamika. U tom dijelu – zakon o radu dovesti do te razine da se može pomoći poslodavcu, ali i zaštititi radnika. To je puno elemenata koji su nužni da bi se harmonizirao taj odnos na tržištu i kako bi se neke stvari pomaknule.
Bandić: Na dnevno-političkoj razini vi imate u Bosni i Hercegovini blokade. Moje viđenje – ključ svih problema je nepovjerenje koje postoji, i koje pojačavate. Ono sve ostalo blokira ako nemate komunikaciju, iskrenu komunikaciju u želji da se problem riješi. Čujem uvijek kako nešto 'ne može', umjesto da se traži način kako se nešto može riješiti. Vi na dnevno-političkoj razini vidite kako ne funkcionira sustavu u Bosni i Hercegovini. Bojim se da glavni politički akteri u Bosni i Hercegovini još uvijek nemaju snage zajednički sjesti i reći kakvu Bosnu i Hercegovinu žele i kakva je ona moguća. Oni su ti koji su odgovorni, politika je odgovorna za stanje u Bosni i Hercegovini. Oni moraju ponuditi svim narodima i građanima u Bosni i Hercegovini nešto bolje, jer to je smisao političkog djelovanja.
Hrvatskoj je stalo da BiH bude stabilna
Bandić: Tu je Hrvatska jasna: centralni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine je neupitan, i sve ono što se dogovore politički akteri je prihvatljivo ta Hrvatsku, time i za Europsku uniju. I ranije, dok Hrvatska nije bila članica, svaka inicijativa se tumačila i uvijek se moglo tako tumačiti, pa i zlonamjerno, da se Hrvatska miješa. Ne, Hrvatskoj je samo stalo da Bosna i Hercegovina bude stabilna, da ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda bude zajamčena institucionalno. Godinu dana je skoro aktuelna neprovedba odluke Europskog suda 'Sejdić-Finci'. Neprovođenje te odluke je pokazalo da su manjine diskriminirane – samim nepostojanjema mogućnosti da budu birani, da biraju, a s druge strane se pokazalo da je jedan narod, u ovom slučaju Hrvati, diskriminiran. Opet se vraćamo na uređenje institucija i propisa koji to mogu spriječiti – znači, o promjeni Ustava Federacije, o promjeni Izbornog zakona.
Bandić: Ocjena koliko je međunarodna zajednica sama aktivna u Bosni i Hercegovini, odnosno s koliko je konsezusa nazočna, o tome bi se moglo razgovarati. Ako se vratimo malo unazad, aktivnost visokih predstavnika bila je različita, s različitim mandatima, odnosno različitom željom korištenja mandata. Ja se sjećam vremena Petriča ili Westendorfa ili Ashdowna – različito su se ponašali nego što se ponaša gospodin Inzko. Isto tako, vidjeli ste osporavanje pojedinih političkih faktora – neki jasno govore da je visoki predstavnik tu suvišan, da treba otići, da on blokira neke procese, ali očigledno ne postoji dobra volja, odnosno minimum konsenzusa.
Bandić: To ste sjajno primijetili. Bez te mladosti, obrazovanja, bez tog kadra - tek onda se moramo svi zabrinuti za ono što Bosnu i Hercegovinu čeka u budućnosti. To je jedno od najtežih pitanja koja će se ovdje stalno pokazivati.
RSE: Gospodine Bandiću, kada govorimo o Bosni i Hercegovini i njenom političkom putu prema Europskoj uniji, vidimo da je u posljednje vrijeme taj put jako usporen ili uopće i ne postoji. Gdje vi vidite najveće propuste?
Bandić: Nažalost, Bosna i Hercegovina je u mnogim segmentima, i političkog i uopće društvenog aspekta, u zastoju. Tu mislim i na euroatlantski put, jer Bosna i Hercegovina i u tom segmentu zaostaje. Kad govorimo o gospodarskim reformama, mi ne možemo naprosto zaobići činjenicu da su one determinirane političkim odnosima. Kako god mi to htjeli zaobići, mi ćemo se, prije ili poslije, na prvom, trećem ili sedmom koraku, sresti sa problemima koji su naprosto proizvod političkih odnosa u Bosni i Hercegovini. Ne treba biti previše pametan i uključen u samu politiku, da se ne vidi koliko politika i odnosi u BiH blokiraju te procese na svim razinama.
RSE: Politika ovdje sve blokira. Ima li Bosna i Hercegovina na drugom planu šansu gdje bi mogla 'zapeti' i pokazati da joj je ipak stalo da bude dio europske obitelji?
Bandić: Reforme. Kad govorim o reformama, tu prije svega mislim na stvaranje tržišta rada, stvaranje dobre poslovne klime, poticanje određenih grana proizvodnje – Bosna i Hercegovina je bila industrijska zemlja. Naprosto je potrebna reindustrijalizacija ove zemlje. Konkretno, u Tuzli – koja je bila poznata kao industrijsko područje – taj segment se svakako treba modernizirati. Za modernizaciju i nove tehnologije potrebna su ulaganja, a za sve to mora postojati pravna i politička sigurnost ljudi koji će doći i uložiti novac.
RSE: Europski standardi podrazumijevaju neke nove uvjete tržišta rada. Je li Bosna i Hercegovina uopće s tim suočena?
Bandić: Naprosto, treba vratiti kult rada. Davno je prošlo vrijeme kad nije bio nikakav problem promijeniti radno mjesto ili da dobijete posao i cijeli život ste na jednom radnom mjestu. Sada je to jedna dinamika. U tom dijelu – zakon o radu dovesti do te razine da se može pomoći poslodavcu, ali i zaštititi radnika. To je puno elemenata koji su nužni da bi se harmonizirao taj odnos na tržištu i kako bi se neke stvari pomaknule.
RSE: Već je jasno da je politika ta koja sve u BiH usložnjava. Gdje je, po Vama, ključ problema da nema političkog konsenzusa čak ni u tome da se Bosni i Hercegovini pomogne na njenom putu ka Europskoj uniji?
Bandić: Na dnevno-političkoj razini vi imate u Bosni i Hercegovini blokade. Moje viđenje – ključ svih problema je nepovjerenje koje postoji, i koje pojačavate. Ono sve ostalo blokira ako nemate komunikaciju, iskrenu komunikaciju u želji da se problem riješi. Čujem uvijek kako nešto 'ne može', umjesto da se traži način kako se nešto može riješiti. Vi na dnevno-političkoj razini vidite kako ne funkcionira sustavu u Bosni i Hercegovini. Bojim se da glavni politički akteri u Bosni i Hercegovini još uvijek nemaju snage zajednički sjesti i reći kakvu Bosnu i Hercegovinu žele i kakva je ona moguća. Oni su ti koji su odgovorni, politika je odgovorna za stanje u Bosni i Hercegovini. Oni moraju ponuditi svim narodima i građanima u Bosni i Hercegovini nešto bolje, jer to je smisao političkog djelovanja.
Hrvatskoj je stalo da BiH bude stabilna
RSE: Kako Republika Hrvatska promatra Bosnu i Hercegovinu?
Bandić: Tu je Hrvatska jasna: centralni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine je neupitan, i sve ono što se dogovore politički akteri je prihvatljivo ta Hrvatsku, time i za Europsku uniju. I ranije, dok Hrvatska nije bila članica, svaka inicijativa se tumačila i uvijek se moglo tako tumačiti, pa i zlonamjerno, da se Hrvatska miješa. Ne, Hrvatskoj je samo stalo da Bosna i Hercegovina bude stabilna, da ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda bude zajamčena institucionalno. Godinu dana je skoro aktuelna neprovedba odluke Europskog suda 'Sejdić-Finci'. Neprovođenje te odluke je pokazalo da su manjine diskriminirane – samim nepostojanjema mogućnosti da budu birani, da biraju, a s druge strane se pokazalo da je jedan narod, u ovom slučaju Hrvati, diskriminiran. Opet se vraćamo na uređenje institucija i propisa koji to mogu spriječiti – znači, o promjeni Ustava Federacije, o promjeni Izbornog zakona.
RSE: Za promjene Ustava, pa i za promjene Izbornog zakona, konsenzus ovdje ne postoji, pa će diskriminacije očito i dalje biti. U europskim zemljama netko bi za to snosio odgovornost. Ovdje političke blokade čak i međunarodna zajednica podržava.
Bandić: Ocjena koliko je međunarodna zajednica sama aktivna u Bosni i Hercegovini, odnosno s koliko je konsezusa nazočna, o tome bi se moglo razgovarati. Ako se vratimo malo unazad, aktivnost visokih predstavnika bila je različita, s različitim mandatima, odnosno različitom željom korištenja mandata. Ja se sjećam vremena Petriča ili Westendorfa ili Ashdowna – različito su se ponašali nego što se ponaša gospodin Inzko. Isto tako, vidjeli ste osporavanje pojedinih političkih faktora – neki jasno govore da je visoki predstavnik tu suvišan, da treba otići, da on blokira neke procese, ali očigledno ne postoji dobra volja, odnosno minimum konsenzusa.
RSE: I zato već snosimo posljedice. Mladi sve više odlaze, mnogi su već u Hrvatskoj, kao zemlji Europske unije, pronašli mjesto za sebe.
Bandić: To ste sjajno primijetili. Bez te mladosti, obrazovanja, bez tog kadra - tek onda se moramo svi zabrinuti za ono što Bosnu i Hercegovinu čeka u budućnosti. To je jedno od najtežih pitanja koja će se ovdje stalno pokazivati.