Aktualni trenutak balkanskog teatra: Daleko od kritičkog promišljanja

Narodno pozorište Sarajevo

Kazalište ima moć da traga za istinom i da postavlja neugodna pitanja. Društveno angažirano kazalište obavezno nudi alternativu. Kazalište ne može biti politički intrigantno jer ga debelim novcem hrani država, pa se ne grize ruka koja te hrani - mišljenja su to naših sugovornika. U temi tjedna propitujemo koliko je teatar u državama regije, i hrabar, i moćan i koliko ispunjava očekivanja gledalaca, bio tradicionalan ili suvremen.

Tranzicija i njeni gubitnici, zatvaranje tvornica, ratna prošlost obilježena zločinima, nasilje nad manjinama, korupcija i privredni kriminal, odnos prema ženama u patrijarhalnoj zajednici. Spisak tema koje opterećuju srpsko društvo mnogo je duži od ovog, no bavljenje socijalno-političkim traumama u modernom estetskom ključu je, u srpskom teatru, čini se, još uvijek više eksces nego pravilo.

Ima li na pozorišnoj sceni Srbije mjesta za nove paradigme u ovom trenutku analizirao Dušan Komarčević u tekstu Nove pozorišne tendencije otvaraju drugačije vidike.

U Crnoj Gori kazalište prati i tradiciju i aktualni trenutak kroz stalno preispitivanje događaja i ličnosti iz prošlosti, ali i događaja i ključnih aktera današnjice.

Crnogorsko narodno pozorište više je okrenuto predstavama koje obrađuju teme revolucije, politike, socijalne pravde, a polako iz sjenke izlaze i predstave iz alternativnog miljea, koje kritički promišljaju suvremenu Crnu Goru. Sugovornici RSE uglas tvrde da kazalište nije moguće izuzeti iz politike i da to traje još od antičkih vremena do danas, piše Predrag Tomović u tekstu Pozorišta u koštac sa savremenim trenutkom.

U Hrvatskoj danas nema političkog teatra, premalo je mladih i suvremenih autora i rukopisa, a previše bezličnih repertoara - ističu hrvatski kazališni kritičari, dramski pisci i režiseri u tekstu Ankice Barbir Mladinović Crossover u hrvatskom teatru.

Bosanskohercegovačka publika ide u kazalište jednom godišnje, pa je pitanje o kazališnom repertoaru možda i neprilično, a ono o tome, do koje mjere klasične pozorišne kuće mogu odgovoriti izazovima novih teatarskih kretanja, postalo je suvišno.

Pozorišni djelatnici, radije razgovaraju o tome kako će do zimnice, nego hoće li vratiti publiku u hladne dvorane, konstatira Budo Vukobrat u tekstu Pozorišno življenje: Egzistencijalna pitanja potisnula programska.