Elektronička infrastruktura odnosi se na istraživačku sredinu u kojoj svi istraživači, gdje god se nalazili, imaju pristup različitim vrstama znanstvenih sadržaja, uključujući podatke, instrumente, računala i komunikacije.
Elektronska infrastrukturu u Jugoistočnoj Europi (JIE) nije dovoljno iskorištena. Tako, recimo, osoba koja se bavi naučnoistraživačkim radom u BiH ne zna da li se istom temom bavi možda njegov kolega u Bugarskoj, Turskoj ili čak susjednoj Srbiji.
Zemlje Jugoistočne Evrope nemaju jedinstvenu bazu podataka naučnoistraživačkih radova, koja bi svakako istraživačima u ovim zemljama znatno olakšala posao, ocjenjuje Dragan Domazet, predstavnik Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj Srbije.
„Mi trebamo da se fokusiramo na pametno korišćenje tih resursa. To znači predlažem da koristimo jednu zajedničku bazu podataka svih istraživača u ovih 10 zemalja, tako svih zajedničkih projekata, programa, tako da možemo da razmenjujemo informacije o njima kod zajedničkih projekata da znamo ko šta radi u kojoj zemlji. Drugo, kod recenzija nacionalnih projekata vrlo je važno da budu neutralni recenzenti iz drugih zemalja. Pa zašto ne bi bili iz susednih zemalja? Zašto da pozivamo iz Nemačke, Francuske, kad možemo iz okoline? Ali mi se dovoljno ne poznajemo. Mi više poznajemo druge nego komšije. Ja mislim da puno imamo informacija koje bismo delili preko jednog zajedničkog servera“, kaže Domazet.
Evropska zajednica već šest godina ulaže novac za razvijanje ove tehnologije. U slijedećoj fazi ovog projekta plan je da se uključe i resorna ministarstva svih 10 zemalja, koja bi trebalo da finansiraju jedan dio projekta, objašnjava predstavnik Grčke i vođa projekta Ognjen Prnjat.
„Znači ministarstva finansiraju povezivanje mreža koje su ustvari za naučni rad. Znači, naučnici iz Sarajeva, Banjaluke, Beograda, Zagreba, Rumunije, Bugarske, Grčke i Turske se zajedno povezuju i koriste mrežu internet i resurse za procesiranje različitih podataka iz različitih naučnih disciplina. Znači ministarstva podržavaju naučni rad. Nije to za ministarstva sama po sebi. Iz seizmologije npr. – to je dobar primer, da seizmološke stanice imaju velike količine podataka koji se međusobno povezuju i stavljaju se na tu mrežu i onda naučnici mogu to da koriste to da izučavaju seizmološke promene, da projektuju stvari itd.“, pojašnjava Prnjat.
Multigigabitna mreža
Projekat traje već godinu i po dana. U naredne dvije godine trebalo bi da poluči prve rezultate, ocjenjuje predstavnica Turske Abru Basak.
„Projekat postoji nešto više od godinu dana, a trebalo bi raditi još dvije godine da bi se rezultati vidjeli. Mi imamo plan po kojem radimo, ali na kraju sve će opet zavisiti od političke volje na osnovu koje će ministarstva dalje da djeluju. Naravno, postoji želja da se projekat dovede do kraja, a prema mojoj slobodnoj procjeni konkretni rezultati mogu se očekivati za pet godina“, kaže Abru Basak.
Krajnji cilj je umrežavanje u panevropsku mrežu, kaže ministar prometa i komunikacija BiH Rudo Vidović.
„Ovakve nacionalne mreže su povezane u jedinstvenu, multi gigabitnu panevropsku mrežu, namijenjenu obrazovanju i istraživačkom radu posredstvom nacionalnih akademskih istraživačkih mreža. Posebno je važno imati u vidu kako nedovoljna dostupnost širokopojasnoj infrastrukturi dovodi digitalnog jaza, odnosno jaza između pojedinaca, tvrtki i zemljopisnih područja u dostupnost iskorištenju razvojnih potencijala elektroničke infrastrukture“, navodi Vidović.
Profesor ekonomskih nauka Vjekoslav Domljan napominje da živimo u vremenu gdje bez dostupnosti informacijama u svijetu biznisa nema ni konkurentnosti.
„U ovom modernom društvu koje se ne bavi kabastim proizvodima, ne bavi se jer ono sve što je kabasto ostavlja se zemljama u razvoju, a moderne zemlje, zemlje sa visokim dohocima proizvode, zapravo, sofisticirane proizvode, a za to je neophodno osigurati kvalitetne informacije, odnosno kvalitetna istraživanja. Tim prije što evropski put BiH je takav da nema uključenja, bez obzira na EU, jer nema pristupa BiH globalnim tržištima ako zemlja nije konkurentna ako nije produktivna, a nije produktivna ako nema istraživanja i razvoja. Prema tome, treba omogućiti pristup tim bazama jer je to za istraživača od velike važnosti. Isto kao što je kod graditelja važno da ima cigle, jer bez cigle ne može napraviti kuću, tako je isto za istraživača - ako nema informacija, ne može napraviti istraživanje“, zaključuje Domljan.
Elektronska infrastrukturu u Jugoistočnoj Europi (JIE) nije dovoljno iskorištena. Tako, recimo, osoba koja se bavi naučnoistraživačkim radom u BiH ne zna da li se istom temom bavi možda njegov kolega u Bugarskoj, Turskoj ili čak susjednoj Srbiji.
Zemlje Jugoistočne Evrope nemaju jedinstvenu bazu podataka naučnoistraživačkih radova, koja bi svakako istraživačima u ovim zemljama znatno olakšala posao, ocjenjuje Dragan Domazet, predstavnik Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj Srbije.
„Mi trebamo da se fokusiramo na pametno korišćenje tih resursa. To znači predlažem da koristimo jednu zajedničku bazu podataka svih istraživača u ovih 10 zemalja, tako svih zajedničkih projekata, programa, tako da možemo da razmenjujemo informacije o njima kod zajedničkih projekata da znamo ko šta radi u kojoj zemlji. Drugo, kod recenzija nacionalnih projekata vrlo je važno da budu neutralni recenzenti iz drugih zemalja. Pa zašto ne bi bili iz susednih zemalja? Zašto da pozivamo iz Nemačke, Francuske, kad možemo iz okoline? Ali mi se dovoljno ne poznajemo. Mi više poznajemo druge nego komšije. Ja mislim da puno imamo informacija koje bismo delili preko jednog zajedničkog servera“, kaže Domazet.
'Naučnici iz Sarajeva, Banjaluke, Beograda, Zagreba, Rumunije, Bugarske, Grčke i Turske se zajedno povezuju i koriste internet i resurse za procesiranje različitih podataka iz različitih naučnih disciplina', pojašnjava vođa projekta.
Evropska zajednica već šest godina ulaže novac za razvijanje ove tehnologije. U slijedećoj fazi ovog projekta plan je da se uključe i resorna ministarstva svih 10 zemalja, koja bi trebalo da finansiraju jedan dio projekta, objašnjava predstavnik Grčke i vođa projekta Ognjen Prnjat.
„Znači ministarstva finansiraju povezivanje mreža koje su ustvari za naučni rad. Znači, naučnici iz Sarajeva, Banjaluke, Beograda, Zagreba, Rumunije, Bugarske, Grčke i Turske se zajedno povezuju i koriste mrežu internet i resurse za procesiranje različitih podataka iz različitih naučnih disciplina. Znači ministarstva podržavaju naučni rad. Nije to za ministarstva sama po sebi. Iz seizmologije npr. – to je dobar primer, da seizmološke stanice imaju velike količine podataka koji se međusobno povezuju i stavljaju se na tu mrežu i onda naučnici mogu to da koriste to da izučavaju seizmološke promene, da projektuju stvari itd.“, pojašnjava Prnjat.
Multigigabitna mreža
Projekat traje već godinu i po dana. U naredne dvije godine trebalo bi da poluči prve rezultate, ocjenjuje predstavnica Turske Abru Basak.
„Projekat postoji nešto više od godinu dana, a trebalo bi raditi još dvije godine da bi se rezultati vidjeli. Mi imamo plan po kojem radimo, ali na kraju sve će opet zavisiti od političke volje na osnovu koje će ministarstva dalje da djeluju. Naravno, postoji želja da se projekat dovede do kraja, a prema mojoj slobodnoj procjeni konkretni rezultati mogu se očekivati za pet godina“, kaže Abru Basak.
Krajnji cilj je umrežavanje u panevropsku mrežu, kaže ministar prometa i komunikacija BiH Rudo Vidović.
„Ovakve nacionalne mreže su povezane u jedinstvenu, multi gigabitnu panevropsku mrežu, namijenjenu obrazovanju i istraživačkom radu posredstvom nacionalnih akademskih istraživačkih mreža. Posebno je važno imati u vidu kako nedovoljna dostupnost širokopojasnoj infrastrukturi dovodi digitalnog jaza, odnosno jaza između pojedinaca, tvrtki i zemljopisnih područja u dostupnost iskorištenju razvojnih potencijala elektroničke infrastrukture“, navodi Vidović.
Profesor ekonomskih nauka Vjekoslav Domljan napominje da živimo u vremenu gdje bez dostupnosti informacijama u svijetu biznisa nema ni konkurentnosti.
„U ovom modernom društvu koje se ne bavi kabastim proizvodima, ne bavi se jer ono sve što je kabasto ostavlja se zemljama u razvoju, a moderne zemlje, zemlje sa visokim dohocima proizvode, zapravo, sofisticirane proizvode, a za to je neophodno osigurati kvalitetne informacije, odnosno kvalitetna istraživanja. Tim prije što evropski put BiH je takav da nema uključenja, bez obzira na EU, jer nema pristupa BiH globalnim tržištima ako zemlja nije konkurentna ako nije produktivna, a nije produktivna ako nema istraživanja i razvoja. Prema tome, treba omogućiti pristup tim bazama jer je to za istraživača od velike važnosti. Isto kao što je kod graditelja važno da ima cigle, jer bez cigle ne može napraviti kuću, tako je isto za istraživača - ako nema informacija, ne može napraviti istraživanje“, zaključuje Domljan.