Na jednom od najprestižnijih akademskih takmičenja Balkan Case Challenge (BCC), koje je održano u julu 2010. godine, u Beču, u disciplini Model zasjedanja Vijeća Evrope, pobijedila je studentica Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Anja Gengo, pokazavši odlične vještine pregovaranja i diplomatije, te poznavanje rada te političke institucije koja okuplja šefove država i vlada Evropske unije.
Gengo: U pitanju je takmičenje koje je regionalnog karaktera, zove se Balkan Case Challenge. Namijenjeno je zemljama Jugoistočne Evrope, tačnije, dvanaest zemalja je ostvarilo pravo učešća na tom takmičenju. Ovo je bilo deseto, jubilarno, takmičenje. Održavalo se početkom jula ove godine od 5. do 11. jula. Postoje četiri discipline, između ostalih Model European Council – Simulacija zasjedanja Vijeća Evrope. U suštini, radi se o tome da dobijete zemlju čije nacionalne interese zastupate i govorite o unaprijed zadatoj temi. Ove godine to su bile klimatske promjene. Ja sam dobila da zastupam interese Mađarske i osvojila nagradu za najboljeg lobistu. Moja nagrada je prisustvo Internacionalnoj debatnoj akademiji u novembru ove godine.
Gengo: Ja sam studentica prava. Završila sam drugu godinu i još uvijek nisam imala priliku da se susretnem sa pojmom Evropske unije i njenih institucija uopšte, tako da je ovo bila ujedno i jedinstvena prilika da konačno shvatim kakva je to institucija i kakav značaj ima. Onog trenutka kada je počelo zasjedanje, ja nisam imala predstavu da je riječ o simuliranju, nego da je zaista nešto čemu pristupite prvenstveno profesionalno. Na umu vam je samo da se u konačnici obradi i problem klimatskih promjena i da se nađe neko konačno rješenje na nivou Evropske unije. Tako shvatite koliko je to jedna značajna institucija, koliko je to institucija koja zagovara i obrađuje određene probleme, bitne ne samo za Evropu, nego zaista bitne za cijeli svijet i koja,u suštini, diktira svjetsku politiku. Kada je riječ i o klimatskim promjenama, nekako je bila jedinstvena prilika da se se zaista upoznate koliko je to bitan problem, koji je golem i koji treba riješiti i koliko, ustvari, Evropa pridonosi tome i na koji način sve zemlje, sukladno njihovim nacionalnim interesima, mogu pridonijeti rješenju tog problema.
RSE: Nažalost, nisi mogla predstavljati svoju zemlju, Bosnu i Hercegovinu.
Gengo: Da, nažalost, jer nije članica EU. No, u svakom slučaju jeste kandidat za člana – ja se nadam - u nekoj bliskoj budućnosti. Dakle, nije bilo Bosne i Hercegovine na tom skupu, što ne znači da se interesi tih država koje nisu članice zanemaruju. Naprotiv. Kada je riječ o zasjedanju Vijeća Evrope, onda je jako bitno da se govori globalno, dakle o čitavoj Evropi. Ne govori se samo o zemljama koje su tu prisutne.
Gengo: Prije nego što je održano finalno takmičenje, imali smo takmičenje u BiH na kojem se vršila kvalifikacija za finale, i tu sam predstavljala Italiju. Tad sam shvatila da, ustvari, nije toliko bitno koju državu predstavljate, nego je samo bitan načina na koji zagovarate nešto i, u suštini, da je osnovni cilj da se postigne kompromis – što je najteže. Tako sam znala, koju god državu da dobijem, da će mi biti svejedno. Štaviše, kada dobijete ove „manje“ državice, možda ste čak i u boljoj poziciji, bar kad je riječ o lobiranju. Uvijek se priklonite nekome, odnosno osnujete određenu koaliciju ili partnerstvo i onda nastojite zajedničkim snagama da postignete cilj, odnosno da ubijedite ostale da je to vaše rješenje sasvim u redu i sasvim opravdano za prihvatiti.
Gengo: Pa, to otprilike tako ide. Ja ću biti slobodna pa reći da je postići zajednički dogovor nešto što je i najteže. Zbog toga su i propadali oni svi dogovori, recimo kao što je bio onaj u Kyoto ili dogovor iz Kopenhagena – upravo zato što se nisu mogli uskladiti nacionalni interesi. Što se tiče samog lobiranja – ta disciplina traje dva dana, od devet ujutro do šest popodne. Ono što je bitno jeste da je već u početku, kada dobijete priliku da govorite na toj oficijelnoj sjednici, jako bitno reći šta su to vaši konkretni planovi i zašto je taj plan dobar. Naravno, kad ste na toj konkretnoj sjednici, pitanje je da li će vas svi saslušati dovoljno pažljivo, da li će vas svi razumjeti. To je vjerovatno i bilo predviđeno u samoj toj strukturi zasjedanja – recimo, pauze koje se prave za ručak, za kafu, sve se to koristi da bi se izlobiralo i da biste ubijedili druge da je to rješenje sasvim opravdano i da ono ne vrijeđa niti jedan nacionalni interes, a da ide ukorak sa rješenjem problema na globalnom nivou.
Gengo: Da, ja sam bila u Holandiji dvije sedmice. Riječ je o Youth Forumu, odnosno o Svjetskom debatnom takmičenju. Bosna i Hercegovina već desetu, jedanaestu godinu šalje svoju delegaciju na ovo takmičenje. Tako je bilo i ove godine, s tim što sam ove godine ja bila u ulozi trenera debatne ekipe, a debatnu ekipu su sačinjavale tri djevojke – Ena Mesihović, Aleksandra Stojanović i Ljubica Bakić. Tamo smo bile petnaest dana. Nažalost, nismo ostvarile neki značajan rezultat ali i sama činjenica da odete na svjetsko takmičenje, da prođete petnaestodnevni trening koji je jako bitan i značajan za jednog debatantna i ogromno iskustvo, u suštini je veliki uspjeh.
*****
Možda vas mogu zanimati i ostali tekstovi iz ovosedmičnog programa Na vratima Evrope:
Genjac: Po prvi put smo prekršili Sporazum o stabilizaciji
"Kino na putu“ između Sarajeva i Beograda
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 časova samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
RSE: Možeš li nam iznijeti više podataka o takmičenju Balkan Case Chalenge?
Gengo: U pitanju je takmičenje koje je regionalnog karaktera, zove se Balkan Case Challenge. Namijenjeno je zemljama Jugoistočne Evrope, tačnije, dvanaest zemalja je ostvarilo pravo učešća na tom takmičenju. Ovo je bilo deseto, jubilarno, takmičenje. Održavalo se početkom jula ove godine od 5. do 11. jula. Postoje četiri discipline, između ostalih Model European Council – Simulacija zasjedanja Vijeća Evrope. U suštini, radi se o tome da dobijete zemlju čije nacionalne interese zastupate i govorite o unaprijed zadatoj temi. Ove godine to su bile klimatske promjene. Ja sam dobila da zastupam interese Mađarske i osvojila nagradu za najboljeg lobistu. Moja nagrada je prisustvo Internacionalnoj debatnoj akademiji u novembru ove godine.
RSE: Da li si imala dovoljno informacija o evropskim institucijama, prije odlaska u Beč?
Gengo: Ja sam studentica prava. Završila sam drugu godinu i još uvijek nisam imala priliku da se susretnem sa pojmom Evropske unije i njenih institucija uopšte, tako da je ovo bila ujedno i jedinstvena prilika da konačno shvatim kakva je to institucija i kakav značaj ima. Onog trenutka kada je počelo zasjedanje, ja nisam imala predstavu da je riječ o simuliranju, nego da je zaista nešto čemu pristupite prvenstveno profesionalno. Na umu vam je samo da se u konačnici obradi i problem klimatskih promjena i da se nađe neko konačno rješenje na nivou Evropske unije. Tako shvatite koliko je to jedna značajna institucija, koliko je to institucija koja zagovara i obrađuje određene probleme, bitne ne samo za Evropu, nego zaista bitne za cijeli svijet i koja,u suštini, diktira svjetsku politiku. Kada je riječ i o klimatskim promjenama, nekako je bila jedinstvena prilika da se se zaista upoznate koliko je to bitan problem, koji je golem i koji treba riješiti i koliko, ustvari, Evropa pridonosi tome i na koji način sve zemlje, sukladno njihovim nacionalnim interesima, mogu pridonijeti rješenju tog problema. 
RSE: Nažalost, nisi mogla predstavljati svoju zemlju, Bosnu i Hercegovinu.
Gengo: Da, nažalost, jer nije članica EU. No, u svakom slučaju jeste kandidat za člana – ja se nadam - u nekoj bliskoj budućnosti. Dakle, nije bilo Bosne i Hercegovine na tom skupu, što ne znači da se interesi tih država koje nisu članice zanemaruju. Naprotiv. Kada je riječ o zasjedanju Vijeća Evrope, onda je jako bitno da se govori globalno, dakle o čitavoj Evropi. Ne govori se samo o zemljama koje su tu prisutne.
RSE: Kako si bila zadovoljna time što si „izvukla“ Mađarsku?
Gengo: Prije nego što je održano finalno takmičenje, imali smo takmičenje u BiH na kojem se vršila kvalifikacija za finale, i tu sam predstavljala Italiju. Tad sam shvatila da, ustvari, nije toliko bitno koju državu predstavljate, nego je samo bitan načina na koji zagovarate nešto i, u suštini, da je osnovni cilj da se postigne kompromis – što je najteže. Tako sam znala, koju god državu da dobijem, da će mi biti svejedno. Štaviše, kada dobijete ove „manje“ državice, možda ste čak i u boljoj poziciji, bar kad je riječ o lobiranju. Uvijek se priklonite nekome, odnosno osnujete određenu koaliciju ili partnerstvo i onda nastojite zajedničkim snagama da postignete cilj, odnosno da ubijedite ostale da je to vaše rješenje sasvim u redu i sasvim opravdano za prihvatiti.
RSE: Ti si pobijedila u disciplini lobiranja. Jesi li se možda oslanjala na susjede? Kako je to izgledalo?
Gengo: Pa, to otprilike tako ide. Ja ću biti slobodna pa reći da je postići zajednički dogovor nešto što je i najteže. Zbog toga su i propadali oni svi dogovori, recimo kao što je bio onaj u Kyoto ili dogovor iz Kopenhagena – upravo zato što se nisu mogli uskladiti nacionalni interesi. Što se tiče samog lobiranja – ta disciplina traje dva dana, od devet ujutro do šest popodne. Ono što je bitno jeste da je već u početku, kada dobijete priliku da govorite na toj oficijelnoj sjednici, jako bitno reći šta su to vaši konkretni planovi i zašto je taj plan dobar. Naravno, kad ste na toj konkretnoj sjednici, pitanje je da li će vas svi saslušati dovoljno pažljivo, da li će vas svi razumjeti. To je vjerovatno i bilo predviđeno u samoj toj strukturi zasjedanja – recimo, pauze koje se prave za ručak, za kafu, sve se to koristi da bi se izlobiralo i da biste ubijedili druge da je to rješenje sasvim opravdano i da ono ne vrijeđa niti jedan nacionalni interes, a da ide ukorak sa rješenjem problema na globalnom nivou.
RSE: Upravo si se vratila iz Holandije. Reci nam šta se tamo dešavalo.
Gengo: Da, ja sam bila u Holandiji dvije sedmice. Riječ je o Youth Forumu, odnosno o Svjetskom debatnom takmičenju. Bosna i Hercegovina već desetu, jedanaestu godinu šalje svoju delegaciju na ovo takmičenje. Tako je bilo i ove godine, s tim što sam ove godine ja bila u ulozi trenera debatne ekipe, a debatnu ekipu su sačinjavale tri djevojke – Ena Mesihović, Aleksandra Stojanović i Ljubica Bakić. Tamo smo bile petnaest dana. Nažalost, nismo ostvarile neki značajan rezultat ali i sama činjenica da odete na svjetsko takmičenje, da prođete petnaestodnevni trening koji je jako bitan i značajan za jednog debatantna i ogromno iskustvo, u suštini je veliki uspjeh.
*****
Možda vas mogu zanimati i ostali tekstovi iz ovosedmičnog programa Na vratima Evrope:
Genjac: Po prvi put smo prekršili Sporazum o stabilizaciji
"Kino na putu“ između Sarajeva i Beograda
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 časova samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)