Bakić: Fizička distanca će mnogima ostati problem

Mjere koje su preduzete kako bi se zaustavila pandemija COVID-19, sociolozi nazivaju društvenim potresom. Iako se radi o drugačijim normama ponašanja koje su ranije bile gotovo nezamislive, građani su pokazali da se brzo prilagođavaju, navodi Sarina Bakić, docentica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Smatra da je vrijeme provedeno u domovima i u samoizolaciji uticalo da ljudi promišljaju šta je važno u životu, gdje treba da usmjere svoju energiju.

Bakić: Život i kontakti neće stati nakon pandemije

RSE: Određene promjene u ponašanju i u odnosima među ljudima zadržaće se još neko vrijeme, pored ostalog i fizička distanca. U kojoj mjeri će to biti prihvaćeno i koliko odudara od nekih stereotipa o mentalitetu bh. građana i uopšte regije?

Bakić: Konkretne posljedice novog načina kontakta među ljudima, za razliku od postojećeg kulturnog obrasca će se tek istraživati. Ali, mogu reći da će biti vrlo, vrlo teško nastaviti fizičku distancu, naročito za ljude kojima je, uslovno kazano, fizički kontakt, čak, i sa nepoznatim ljudima, bio neki način samopotvrđivanja i prihvaćanja unutar šire zajednice.

Naglašavam da se radi o fizičkoj, a ne socijalnoj distanci, jer nismo se socijalno distancirali. Upravo zbog korištenja svih tehnologija koje smo imali, ostali smo u kontaktu jedni sa drugima.

Međutim, fizički kontakt će, usudit ću se reći, za većinu ljudi biti problem, upravo sa ovog kulturološkog i sociološkog stanovišta, u kontekstu njihove samopotvrde i osjećaja bliskosti sa drugima.

Bosanskohercegovačka kultura i mnoge kulture na Balkanu će biti dosta izmijenjene. Imamo zemlje gdje je fizička distanca, usudit ću se reći, nešto sasvim normalno, jer u njihovom kulturološkom habitusu ova vrsta bliskog kontakta, naročito sa nepoznatima, nikada nije bila prisutna. Poseban problem će biti održavanje raznih vrsta porodičnih, društvenih, uopšte socijalnih svetkovina, gdje će ljudi morati držati distancu. Iz razgovora s mladim, vidim da im teško pada to što nema izalazaka, što nema širokog kruga upoznavanja.

Promjena paradigme življenja

RSE: Smatrate li da je novonastala situacija dobar povod za istraživanje o tome kako je prihvaćen novi obrazac ponašanja?

Bakić: Mi sociolozi, naše kolege psiholozi i komunikolozi, istraživaćemo kakve su se posljedice javile nakon drastične promjene u fizičkom kontaktu među ljudima. Moram naglasiti da je u mojim mini istraživanjima bilo ljudi koji su rekli da im to odgovara, da im je smetala nametnuta intimizacija s nekim ko im nije blizak. Ipak, još je ovo sve novo i rovito, pa ćemo tekvidjeti kakve su posljedice. S popuštanjem mjera i odnosi se relaksiraju, ljudi se već pozivaju na susret, na kafu. Jednostavno, život i kontakti neće stati.

'Većina je, itekako, govorim o ljudima u BiH, a usudit ću se reći i šire, shvatila da mora doći do promjene paradigme njihovog življenja i odnosa među ljudima, svidjelo se to njima ili ne' (fotografija: Sarajevo, maj 2020)

Mi sociolozi između ostalog situaciju s COVID-19 nazivamo društvenim potresom. Ali, posebno naglašavam da se ljudi prilagođavaju postojećoj situaciji. Dozvolite mi da parafraziram pisca Marqueza kada kaže da je ono što je najgore u modernom, evo sada i u postmodernom vremenu to, što neshvatljivo postaje shvatljivo, a nezamislivo postaje zamislivo. Nikako nismo mogli zamisliti da će se ovakva promjena unutar društva desiti usljed COVIDA-19, međutim, većina je, itekako, govorim o ljudima u Bosni i Hercegovini, a usudit ću se reći i šire, shvatila da mora doći do promjene paradigme njihovog življenja i odnosa među ljudima, svidjelo se to njima ili ne.

Naučene lekcije

RSE: Može li se govoriti o nekim naučenim lekcijama? Koje pouke možemo izvući iz situacije koja je iznenada zadesila cijeli svijet ?

Bakić: Mnogo toga smo naučili. Ima pozitivnih stvari, koje želim ovom prilikom istaći. Na nekom globalnom nivou učvrstila se važnost brige za ekologiju, za zaštitu prirode. Ja se nadam, naročito u Bosni i Hercegovini, da će građani, naravno i institucije, itekako imati obzira da ekološka pitanja, zaštitu okoline, prirode, stave u prioritete. Takođe, ono što je meni izuzetno drago, jeste da su ljudi postali svjesni važnosti domaće proizvodnje, domaćih proizvoda. Mnogi , a evo i ja, sada više kupujemo domaće proizvode i podržavamo razvoj poljoprivrede, odnosno ukupne domaće privrede.

Ponovo smo shvatili značaj važnosti lične higijene, higijene domaćinstva ili recimo javnog prevoza, što treba biti ukorijenjeno u svakodnevni život. Vidim da ljudima nedostaju tržni centri, a ja sam mislila da će ta potrošačka ideologija oslabiti, upravo, zbog toga što je izolacija natjerala ljude da razmišljaju o tome gdje je najbolje usmjeriti energiju. Ja se nadam da će kod većine ljudi preovladati drugi prioriteti, a da će ovaj vrh konzumerističke ideologije, ipak, biti smanjen. Period izolacije, uslovno kazano, je natjerao ljude da promišljaju šta je važno u životu, gdje treba da usmjere svoju energiju - da li su to porodični i međuljudski odnosi, usavršavanje na poslu, rad na intelektualnom ili duhovnom razvoju ili nešto sasvim drugo.

Studentski dnevnik

RSE: Studenti su u okviru predmeta Sociologija svakodnevnog života, pisali dnevnik o danima provedenim kod kuće. Šta im je zajedničko?

RSE: To je odnos prema porodici. Studenti koji su pisali dnevnik, jer istražujemo kako se svakodnevnica kod njih mijenjala, navodili su zadovoljstvo što su više vremena provodili u svojoj porodici, a posebno s roditeljima. Vrlo je važno što su to, kao pozitivno, navodili mladi ljudi.

Sve u svemu, tek u narednom periodu ćemo vidjeti šta je izolacija, nametnuta zbog COVID-19, učinila s percepcijom socijalne i društvene stvarnosti svakog pojedinca. Mi sociolozi možemo percipirati neke fenomene i probleme koje nismo do sada zapažali ili jednostavno do sada ih nije bilo.

'Tek u narednom periodu ćemo vidjeti šta je izolacija, nametnuta zbog COVID-19, učinila s percepcijom socijalne i društvene stvarnosti svakog pojedinca' (fotografija: Sarajevo, ma 2020)

Razgovaraće se s ljudima kako bi se na jednoj sociološkoj ravni vidjelo koliko je njihov odnos promijenjen prema drugima, prema prijateljima, prema porodici. Treba ispitati kakvo je povjerenje među ljudima, uključujući i one najbliže, da li ćemo zazirati jedni od drugih, da li ćemo biti sumnjičavi zbog prijetnje od zaraze? Zatim, treba istražiti stepen povjerenja građanau institucije sistema posebno u zdravstveni i socijalni sistem, istražiti veliki društveni potres koji je nastao gubitkom radnog mjesta. Zatim, važno pitanje je mentalno zdravlje, jer su brojni građani, zbog rata i drugih problema, već narušenog zdravlja.

U različitim aspektima situacija s COVIDOM-19 će dokazati koliko je kultura primarna, koliko je obrazovanje, u koje stavljam i medijsko obrazovanje, te adekvatno znanje uopšte, važno za prihvaćanje promjena, društvenih potresa i individualnih problema svakog pojedinca. Posebno je pitanje koliko su ljudi sposobni da razlučuju provjerene od neprovjerenih informacija, pogrešne od valjanih, koliko su sposobni da se odbrane od sijanja panike i straha, što je bilo posebno naglašeno u početku zaraze korona virusom. Naglašavam i potrebu da građani i građanke apeliraju na dalje jačanje zdravstvenog i socijalnog sistema. Moramo se aktivirati kako bi vršili pritisak na odgovorne ljude da se vi sistemi ojačaju ali i da ojača ekonomija, obrazovanje, kultura, da se poveća ulaganje u nauku jer smo vidjeli njihovu važnost, usudiću se reći i za fizički opstanak ljudi.