Naravno da Amerika nikada nije otišla iz ovog regiona, ali bi moglo da se kaže da je sada potvrdila svoj snažniji interes za Jugoistočnu Evropu ili Zapadni Balkan što koincidira i sa većim interesom Rusije za ovaj region, kažu sagovornici RSE u Beogradu, te da što se tiče Srbije Ameriku najviše zanima da se Beograd suviše ne približi Moskvi.
U razmaku od nedelju dana američki potpredsednik Džozef Bajden u Zagrebu, državni sekretar Džon Keri u Beogradu.
Od izbijanja ukrajinske krize i Zapad i Istok intenziviraju svoje prisustvo i pokazuju da žele da što više utiču i na države ovog regiona, ne samo one koje su već u članstvu EU i NATO-a, nego posebno na one koje nisu članice te dve organizacije, kaže za RSE spoljnopolitički komentator Boško Jakšić.
Što se tiče Srbije, Sjedinjene Američke Države najviše zanima da se Beograd suviše ne približi Moskvi, ocenjuje Jakšić.
“Amerika zna da Srbija nije zainteresovana za članstvo u zapadnoj vojnoj alijansi, da želi da održi svoju poziciju neutralnosti, ali relativno su česte i sve češće procene u Americi da bi Srbija mogla opasno da se približi Rusiji. E to onda podiže znak alarma u Vašingtonu”, navodi Jakšić.
A kada ste prisutniji ekonomski, politički, vojno ili u bilo kom drugom pogledu, ocenjuje naš sagovornik, onda su vaši kanali uticaja mnogo efikasniji.
“I upravo obnavljanje tih kanala koji su bili pomalo zapušteni je nešto što sada Amerika radi. I mislim da radi sa punim pravom imajući u vidu sve očiglednije i ekpslicitnije pritiske koji dolaze iz Moskve”, komentariše Jakšić u tekstu Ljudmile Cvetković Za SAD važno da se Beograd suviše ne približi Moskvi.
Bajdenova poruka sa skupa u Zagrebu - da Vašington snažno podržava da Crna Gora uđe u NATO, kao njegova 29 članica, došla je u samo predvečerje ministarskog sastanka Alijanse 2. decembra, kada će odluka o tome i definitivno biti poznata.
Da li je Bajdenovim bezrezervnim stavom već sada jasno da je, žargonski rečeno, stvar riješena i da je konsezus svih zemalja članica već postignut?
Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović nema dilemu.
“Izvjesno je da SAD, kao najmoćniji član NATO alijanse, iskazuje stav koji će izvjesno pomoći da 2. decembra dobijemo pozivnicu za NATO. Vidjeli ste da je potpredsjednik Bajden saopštio vrlo jasne razloge zbog kojih daje podršku Crnoj Gori za članstvo u NATO, da je afirmisao vrijednosti Crne Gore u ostvarenju standarda NATO-a“, konstatovao je Vujanović.
Predsjednik Atlantskog saveza Crna Gore Savo Kentera, pak, Bajdenovu poruku doživljava kao izuzetno ohrabrujuću.
“Sa druge strane, ne bih rekao da je to nešto krucijalno i da je to nešto što je odlučujuće. Jer, ako uzmemo u obzir ono što uvijek naglašavam, a to je da se odluke donose konsezusom, moramo ipak sačekati taj drugi decembar, kada ćemo vidjeti kako će se izjasniti svih 28 zemalja po tom pitanju. Bajdenova izjava jeste dobar signal, jeste nešto što svakako ohrabruje i podstiče ostale zemlje da glasaju pozitivno ali, sa druge strane, opet naglašavam, ne bi se smjeli opuštati, ne bi smjeli reći nikako da je to završena stvar“, upozorava Kentera u tekstu Dimitrija Jovićevića Bajdenova podrška potvrda pozivnice za NATO?
Američka i evropska medijacija
Dolazak američkog potpredsjednika Džoa Bajdena na zagrebačku konferenciju, kako ocjenjuju bh. analitičari, ne znači i veći američki uticaj na Balkan, odnosno Bosnu i Hercegovinu.
Iako je u prvom planu njegova poruka o zalaganju za stabilnu i prosperitetnu regiju, Bajdenov dolazak u Zagreb je, prvenstveno, zbog postojeće sigurnosne situacije, a u svjetlu velikog priliva izbjeglica i imigranata, kaže politička analitičarka Ivana Marić.
„Bosna i Hercegovina nije više zanimljiva, jer migrantski val ili val izbjeglica ne prelazi preko naše teritorije. Zbog toga mislim da je ovo više prilika da Amerika razgovara na jednom mjestu sa njima, da vidi oko toga kako se može riješiti problem sa izbjeglicama i problem borbe protiv terorizma“, navodi Marić.
Sa skupa u Zagrebu, 25. novembar 2015.
Gotovo identičan stav ima i Dragan Bursać, kolumnista portala „Buka“. Prema njegovim riječima, Amerika je sve vrijeme bila uključena u ovdašnje tokove, manje ili više, a trenutno ta zemlja ima važnijeg posla, kako kaže, nego što je to područje Balkana.
„Ništa me do sada nije razuvjerilo, koliko god želio ili ne želio da Sjedinjene Američke Države budu više involvirane na pitanja na Balkanu ili Bosni i Hercegovini, to se ne dešava“, ističe Bursać.
A, kako navodi profesor Esad Bajtal, njegova želja je da sastanak u Zagrebu bude od neke koristi za Bosnu i Hercegovinu.
„Volio bi da taj samit donese nešto dobro, ne samo cijelom regionu, već i Bosni i Hercegovini, ali i da poboljša neke unutrašnje stvari ovdje koje u svojoj disfunkcionalnosti omogućavaju i pojavu terorističkih incidenata, opasnosti. Šta će biti od svega toga, hoćemo li mi nešto dobiti ili će sve ostati na retorici koja je bila zavodljiva, i koju je bilo ugodno slušati jučer, ostaje da prosuđujemo svako za sebe, i da živeći u nadi procjenjujemo koliko smo bili u pravu, tvrdeći da smo čuli to što smo čuli i da to što smo čuli jeste ovo ili ono“, kaže Bajtal u tekstu Dženane Karabegović Bajden i BiH: Izbjeglice i sigurnosna situacija prioritet.
Učešće američkog potpredsednika Džoa Bajdena na zagrebačkom samitu je i pokazatelj da pogoršani odnosi mogu da se regulišu onda kada takvim skupovima prisustvuju evropski i američki dužnosnici, smatraju kosovski analitičari.
Analitičar Fisnik Korenica iz Grupe za pravne i političke studije kaže da je, s obzirom da se Evropska unija graniči sa Zapadnim Balkanom, veoma važno očuvanje regionalne stabilnosti, ali i održavanje prijateljskih odnosa sa zemljama regiona, kako ne bi pale pod ruski ili uticaj terorističkih grupa.
“Treba da nam bude jasna jedna činjenica, a ta je da bi ruski uticaj na srpsku politiku, ali eventualno i na druge zemlje na Zapadnom Balkanu, bila tempirana bomba naspram interesa Zapada, odnosno naspram evropskih i američkih interesa. Isto važi i kada su u pitanju napadi, ali i postojanje teorističkih grupa na Balkanu”, navodi Korenica u tekstu Amre Zejneli Vašington se vraća pitanju sigurnosti na Zapadnom Balkanu.