U Sarajevu je promovirana knjiga “Uvod u studije terorizma“ novinara, dugogodišnjeg urednika na Radiju Slobodna Evropa, predavača i eksperta za pitanja terorizma, doc. dr. Vlade Azinovića. Knjiga predstavlja kvalitetan doprinos domaćoj literaturi u pokrivanju jednog od najaktualnijih svjetskih političkih problema - terorizma, njegove definicije, ali i odnosa islama i terorizma, kao i o potencijalu BiH da postane utočište terorista. Za Azinovića, kako se navodi u jednom od zaključaka, veći sigurnosni problem od terorizma u BiH danas je politizacija ovog pitanja, odnosno nepostojanje funkcionalne države koja bi se mogla uhvatiti u koštac i sa ovim potencijalnim problemom.
Sasvim je jasno da je BiH izložena mogućoj pojavi unutarnjeg i međunarodnog terorizma, ali ta prijetnja nije nista izraženija nego u drugim evropskim zemljama. Statistički gledano, kako navodi autor knjige Uvod u studije terorizma Vlado Azinović, BiH se zapravo dugi niz godina svrstava među zemlje sa najmanjim brojem zabilježnih incidenata povezenih sa terorizmom.
To ipak ne znači da zabrinutost za sigurnost ne postoji.
„Mi smo proteklih godina vidjeli da opasnost od terorizma postoji i u puno sređenijim i pravednijim državama nego što je to BiH. U zemlji poput naše, koja je nažalost nefunkcionalna, u kojoj neka temeljna pitanja njenog uređenja još uvijek riješena, mi imamo bezboroj sigurnosnih izazova, od kojih je terorizam samo jedan“, navodi Azinović.
Azinović u svojoj knjizi podsjeća na udžbeničke definicije okruženja idealnih za pojavu terorizma: podijeljeno društvo, postojanje dugotrajnih sukoba, nezadovoljstvo zbog raznih oblika diskriminacije, sporna legitimnost vlade.
„Svaki teroristički pokret nastaje zbog neke nepravde i zbog pokušaja da se ta nepravda otkloni nasilnim putem. Teroristi nisu bezumnici i svi vjeruju da ono što rade, rade za postizanje nekog većeg, boljeg cilja, pravednijeg, boljeg svijeta. Međutim, ako u tom procesu stradavaju nedužni ljudi, ako stradavaju civili, onda mislim da se možemo složiti da ne postoji uopće bilo kakav cilj na svijetu“, rekao je Azinović.
Prisutnost konfrontacijskog tumačenja islama, poput vehabizma ili selefizma i s njime povezanih skupina, ipak nije glavni problem BiH, zaključuje Azinović. No, pridoda li se on preostalim važnjim, a još uvijek neriješenim problemima koji godinama blokiraju suštinski napredak zemlje, ona bi se mogla naći u stanju institucionalizirane privremenosti i nemoći da na ovaj problem odgovori.
Profesor Mirsad Abazović sa Fakulteta za kriminalistiku i sigurnosnih studija i jedan od promotra knjige, kaže:
„Stanje u BiH sigurno daje mogućnost da se dešavaju i pojave terorizma, bilo izvanjskog, bilo domicilnog, zasto što BiH jeste nefunkcionalna država. A čim imate nefunkcionalnu državu, znači da institucije, organi, pa i cijelo društvo nisu u mogućnosti uvijek da adekvatno i učinkovito odgovori svim izazovima, a nisu spremni da na vrijeme prepoznaju opasnosti, koje se onda mogu materijalizirati i u obliku terorizma.“
Brak straha i terorizma
U svojoj knjizi Vlado Azinović podsjeća na niz napada, uglavnom na hrvatske manjinske zajednice u srednjoj Bosni, te na teroristički napad na policijsku stanicu u Bugojnu. Slučaj Mevlida Jašarevića, koji je u oktobru 2011. izveo napad na Ambasadu SAD-a u Sarajevu, otkrio je sve slabosti u postupanju sigurnosnih struktura u Bosni i Hercegovini, ali otvorio i pitanje predrasuda i nerazumijevanja onoga što se se danas definiše terorizmom.
S druge strane Azinović upozorava da istrage većine najpoznatijih terorističkih napada izvedenih u posljednjih desetak godina kao po pravilu otkrivaju navodnu bosansku vezu njihovih planera, počinitelja ili pomagača, iako zapravo nikada nije utvrđeno da je u te napade na bilo koji način bio uključen neki bosanski musliman.
„Mislim da se čak nekad i prijetnja od terorizma predimenzionira upravo u političke svrhe, jer mi smo već navikli za posljednjih 20 godina da je strah jedan od glavnih instrumenata u političkoj borbi, a taj brak između straha i terorizma je savršen i može se savršeno koristiti za plašenje ljudi - i za, onda, prezentiranje sebe kao glavnog zaštitnika navodno ugroženih kategorija“, kaže Azinović.
Podjednako opasna može biti i šutnja i pasivnost sa kojima se danas u BiH prema problemu terorizma odnose politički, ali i intelektualni i vjerski krugovi. Za one koji su pomagali djelovanje u BiH aktivista pokreta međunarodnog džihada šutnja služi kao zaštita od odgovornosti i neugodnih pitanja o krajnjim korisnicima velikih iznos novca koja od početaka devedestih prate ovaj proces.
„Za većinu je tabu tema zato što ima dosta neznanja. A neznanje rađa predrasude, a o predrasudama se često ne priča, ili se pogrešno priča. I objektivno, jeste tabu tema - i nužno ju je detabuizirati“, dodaje profesor Mirsad Abazović.
Brojne analize pokazuju kako je stvarna prijetnja po međunarodnu sigurnost u BiH relativno mala. Kontekst u kojem se o terorizmu govori je dosta nepovoljan jer se sve nastoji politizirati, pa i pitanje terorizma, što je danas veća prijetnja za BiH. Nerzuk Ćurak, profesor sa Fakulteta političkih nauka, stoga zaključuje:
„Zato i nije slučajno što je za kolegu Azinovića ključni izazov za ovu zemlju njena funkcionalnost, branjenje da ona bude država, njena dugotrajna neuspješnost koja se prodaje kao uspješnost - i da je to mnogo važniji sigurnosni problem nego sami fenomen terorizma.“
Sasvim je jasno da je BiH izložena mogućoj pojavi unutarnjeg i međunarodnog terorizma, ali ta prijetnja nije nista izraženija nego u drugim evropskim zemljama. Statistički gledano, kako navodi autor knjige Uvod u studije terorizma Vlado Azinović, BiH se zapravo dugi niz godina svrstava među zemlje sa najmanjim brojem zabilježnih incidenata povezenih sa terorizmom.
To ipak ne znači da zabrinutost za sigurnost ne postoji.
„Mi smo proteklih godina vidjeli da opasnost od terorizma postoji i u puno sređenijim i pravednijim državama nego što je to BiH. U zemlji poput naše, koja je nažalost nefunkcionalna, u kojoj neka temeljna pitanja njenog uređenja još uvijek riješena, mi imamo bezboroj sigurnosnih izazova, od kojih je terorizam samo jedan“, navodi Azinović.
Azinović u svojoj knjizi podsjeća na udžbeničke definicije okruženja idealnih za pojavu terorizma: podijeljeno društvo, postojanje dugotrajnih sukoba, nezadovoljstvo zbog raznih oblika diskriminacije, sporna legitimnost vlade.
Promocija knjige "Uvod u studije terorizma"
„Svaki teroristički pokret nastaje zbog neke nepravde i zbog pokušaja da se ta nepravda otkloni nasilnim putem. Teroristi nisu bezumnici i svi vjeruju da ono što rade, rade za postizanje nekog većeg, boljeg cilja, pravednijeg, boljeg svijeta. Međutim, ako u tom procesu stradavaju nedužni ljudi, ako stradavaju civili, onda mislim da se možemo složiti da ne postoji uopće bilo kakav cilj na svijetu“, rekao je Azinović.
Prisutnost konfrontacijskog tumačenja islama, poput vehabizma ili selefizma i s njime povezanih skupina, ipak nije glavni problem BiH, zaključuje Azinović. No, pridoda li se on preostalim važnjim, a još uvijek neriješenim problemima koji godinama blokiraju suštinski napredak zemlje, ona bi se mogla naći u stanju institucionalizirane privremenosti i nemoći da na ovaj problem odgovori.
Profesor Mirsad Abazović sa Fakulteta za kriminalistiku i sigurnosnih studija i jedan od promotra knjige, kaže:
„Stanje u BiH sigurno daje mogućnost da se dešavaju i pojave terorizma, bilo izvanjskog, bilo domicilnog, zasto što BiH jeste nefunkcionalna država. A čim imate nefunkcionalnu državu, znači da institucije, organi, pa i cijelo društvo nisu u mogućnosti uvijek da adekvatno i učinkovito odgovori svim izazovima, a nisu spremni da na vrijeme prepoznaju opasnosti, koje se onda mogu materijalizirati i u obliku terorizma.“
Brak straha i terorizma
U svojoj knjizi Vlado Azinović podsjeća na niz napada, uglavnom na hrvatske manjinske zajednice u srednjoj Bosni, te na teroristički napad na policijsku stanicu u Bugojnu. Slučaj Mevlida Jašarevića, koji je u oktobru 2011. izveo napad na Ambasadu SAD-a u Sarajevu, otkrio je sve slabosti u postupanju sigurnosnih struktura u Bosni i Hercegovini, ali otvorio i pitanje predrasuda i nerazumijevanja onoga što se se danas definiše terorizmom.
S druge strane Azinović upozorava da istrage većine najpoznatijih terorističkih napada izvedenih u posljednjih desetak godina kao po pravilu otkrivaju navodnu bosansku vezu njihovih planera, počinitelja ili pomagača, iako zapravo nikada nije utvrđeno da je u te napade na bilo koji način bio uključen neki bosanski musliman.
„Mislim da se čak nekad i prijetnja od terorizma predimenzionira upravo u političke svrhe, jer mi smo već navikli za posljednjih 20 godina da je strah jedan od glavnih instrumenata u političkoj borbi, a taj brak između straha i terorizma je savršen i može se savršeno koristiti za plašenje ljudi - i za, onda, prezentiranje sebe kao glavnog zaštitnika navodno ugroženih kategorija“, kaže Azinović.
Nerzuk Ćurak na promociji knjige
Podjednako opasna može biti i šutnja i pasivnost sa kojima se danas u BiH prema problemu terorizma odnose politički, ali i intelektualni i vjerski krugovi. Za one koji su pomagali djelovanje u BiH aktivista pokreta međunarodnog džihada šutnja služi kao zaštita od odgovornosti i neugodnih pitanja o krajnjim korisnicima velikih iznos novca koja od početaka devedestih prate ovaj proces.
„Za većinu je tabu tema zato što ima dosta neznanja. A neznanje rađa predrasude, a o predrasudama se često ne priča, ili se pogrešno priča. I objektivno, jeste tabu tema - i nužno ju je detabuizirati“, dodaje profesor Mirsad Abazović.
Brojne analize pokazuju kako je stvarna prijetnja po međunarodnu sigurnost u BiH relativno mala. Kontekst u kojem se o terorizmu govori je dosta nepovoljan jer se sve nastoji politizirati, pa i pitanje terorizma, što je danas veća prijetnja za BiH. Nerzuk Ćurak, profesor sa Fakulteta političkih nauka, stoga zaključuje:
„Zato i nije slučajno što je za kolegu Azinovića ključni izazov za ovu zemlju njena funkcionalnost, branjenje da ona bude država, njena dugotrajna neuspješnost koja se prodaje kao uspješnost - i da je to mnogo važniji sigurnosni problem nego sami fenomen terorizma.“