Beživotni Nagorno-Karabah nakon egzodusa Armenaca

Napuštena vozila na cesti 2. oktobra u Stepanakertu, poznatom i kao Xankendi, nakon masovnog egzodusa Armenaca iz regije Nagorno-Karabah.

Azerbejdžan je preuzeo kontrolu nad regijom u kojoj sada nema života.

Lutka i osobne stvari djece na cesti u glavnom gradu regije, Xankendi/Stepanakertu.

Satelitska snimka prikazuje prazne ulice nekadašnjeg glavnog grada, 29. septembra.

Vlada u Erevanu navela je 2. oktobra da je 100.514 od procijenjenih 120.000 stanovnika regije prešlo u Armeniju.

Napušteno vozilo ispred zatvorene trgovine u Xankendiju 2. oktobra.

Egzodus ljudi iz regije uslijedio je nakon 24-satne akcije započete 19. septembra, kada su azerbejdžanske snage slomile armenske trupe, prisilivši ih na kapitulaciju.

Napušteni automobili na ulici u Xankendiju.

Nakon šest godina borbi okončanih 1994. poslije raspada Sovjetskog Saveza, Nagorno-Karabah je došao pod kontrolu etničkih armenskih snaga, uz potporu Armenije, a oko milion azerbejdžanskih stanovnika postali su izbjeglice.

Azerbejdžan je povratio dijelove otcijepljene regije nakon šestosedmičnog sukoba 2020. godine, zajedno s okolnim teritorijem koji su etničke armenske snage ranije zauzele.

Međunarodna skupina novinara snima vojni helikopter ruskih mirovnih snaga dok leti iznad polja u blizini Xankendija 2. oktobra.

Armenske vlasti optužile su ruske mirovnjake, koje su bile raspoređene u Nagorno-Karabahu nakon rata 2020., da su stajale po strani te nisu uspjele zaustaviti napad Azerbejdžana. Moskva je optužbe odbacila, tvrdeći da njezine trupe nisu imale mandat za tu intervenciju.

Pogled na nekadašnju prijestolnicu Xankendi/Stepanakertu.

Predsjednički ured Azerbejdžana izvijestio je da je Baku predstavio plan za "reintegraciju" etničkih Armenaca ove regije, ističući da je "jednakost prava i sloboda, uključujući sigurnost, zagarantirana svima bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili jezičnu pripadnost".