Selo Likari udaljeno je Potočara nepuna tri kilometra. Nekad je ovdje bilo živo, živjele su 22 porodice, a sada je u cijelom selu samo porodica Nasira Šabanovića.
"Trenutno samo ja živim ovdje. Ima jedan komšija ovdje, on dolazi povremeno, vikendom. Eto, i njemu su nešto napravili, drvene kućice, pa on dođe kad može, i on tu navrati, tako bar s nekim kažem 'Merhaba'. Kad ga vidim, poselamimo se, ispričamo malo. I to je dovoljno", priča Nasir Šabanović.
Petu godinu Šabanovići su u mraku. Selo nije elektrificirano.
"Ne znam šta da vam kažem, ne mogu da objasnim. Obraćali smo se i načelniku Opštine Srebrenica i svima ovdje u Srebrenici. Do dan-danas nikakvog odgovora nema, niti možemo dobiti odgovor zašto nema. A šesto metara od mene, gore, ima linija koja ide na Obade, zalazi Radonjiće. Svi imaju struju, a u selu ne živi niko. Na Obadima samo jedan čovjek živi, a imaju struju. Oni su mogli trafo postaviti ovdje iznad nas, na ovom putu, i dovesti struju, isto k'o i njima. Uvijek je ovdje bila struja, evo stubovi stoje i dan-danas, vide se betonski stubovi gdje su bili. Samo ne znam zašto ljudi ne reaguju, zašto se to ne radi", kaže on.
Nasirova supruga Ismeta sve kućne poslove obavlja ručno, a najteže joj je pranje veša.
"Teško je, vidiš, ruke me bole, zglobovi, sve otišlo od studene vode. Da imam struju, ugrijala bih vodu, pa prala, kupila bih mašinu da perem, a ovako – sve moram ručno. Da imam struju, možda bih dovela i djecu da budu ovdje. Pošto nema struje, ništa. Djeca moraju imati internet, a nema. Imamo stoku, živimo, prodajemo mlijeko. Eto tako, živi se", navodi Ismeta Šabanović.
Ipak, imaće Šabanovići struju. Humanitarna organizacija "Seljaci pomažu seljacima" (Bauern helfen Bauern) iz Salzburga, elektrificiraće selo Likari.
"Sve zavisi od vremena, kad će se moći i kad će krenuti ta struja, da jednom prosvijetli i kod nas, da i mi vidimo televizor i mobilni telefon da možemo napuniti, da vidimo laptop kako izgleda, kako ljudi žive u XXI vijeku, da se mi ne kupamo u onoj šupi, vidite tamo, jer se nemamo ni gdje okupati. Čovjek nema ništa, nikakvih uslova nema", žali se Nasir.
Namir Porić, koordinator projekta, kaže da su prijateljskim vezama i podrškom privatnih sponzora uspjeli da obezbijede finansijska sredstva, te da će uskoro početi realizacija projekta.
"Opština nam je obezbijedila svu dokumentaciju koju je potrebno da Opština obezbijedi i preko Elektrodistribucije Bratunac ćemo izvršiti ugradnju tog materijala koji je već nabavljen. Sada je sve ovisno samo o vremenskim uvjetima. Mislim da će za nas, a pogotovo za Nasira i njegovu porodicu biti najveća sreća što će moći nako dvadeset i dvije godine ponovo da ima svjetlo u svome domu", ističe Porić.
Nasir vjeruje u bolju budućnost i zato je ovdje.
"Pa, ja da se ne nadam, ja bih davno otišao odavde. Napustio bih ja ovo, ali nadam se da će uvijek biti nešto bolje", zaključuje naš sagovornik.