Nakon putovanja od milijardi kilometara koje je trajalo sedam godina letjelica NASA-e, OSIRIS-REx krajem septembra donijela je uzorak asteroida Bennu na Zemlju.
U kapsuli koja se spustila na lokaciji u pustinji Utah vjerovatno se nalazi dosad najveći uzorak prašine i kamenja vraćen s asteroida Bennu. Naučnici će sada proučavati uzorke u potrazi za tragovima o porijeklu Sunčevog sistema i samog života. Zašto?
Sedmogodišnja misija odvela je OSIRIS-REx do asteroida blizu Zemlje koji je bogat ugljenikom. Letjelica je dvije i po godine kružila oko asteroid, mapirajući njegovu površinu i mjereći karakteristike kao što su gustoća i tipično okretanje orbite.
- Uzorak s asteroida Benu prizemljen u SAD
- Nasa riskira da izgubi uzorak asteroida nakon zaglavljivanja vrata svemirskog broda
Postoje vrlo male šanse da ovaj asteroid udari u Zemlju tako da je misija takođe imala za cilj da utvrdi komplikovana mjerenja njegove orbite i druge dinamike kretanja, piše The Conversation.
Letjelica OSIRIS-REx krenula je na putovanje 2016. i ušla u orbitu asteroida Bennu 2018. Uzorak je pokupljen 2020. nakon čega se letjelica uputila na dug put prema Zemlji u maju 2021. U oba pravca, tokom misije pređeno je 3,86 milijardi milja, kako piše CNN.
Uzorak je uzet sa jednog od najstarijih asteroida u Sunčevom sistemu zbog čega se naučnici nadaju da bi mogao da otkrije tajnu porijekla života. NASA navodi da će pružiti pogled u nazad čak 4,5 milijardi godina.
Letjelica OSIRIS-Rex nastavlja da kruži Sunčevim sistemom, a uzorak je na zemlju donijela kapsula.
Poruka timu OSIRIS-Rex iz NASA-e bila je da su donijeli najveći uzorak asteroida koji je neka misija ikada isporučila. "Ovo nije bila nemoguća misija. Bila je nemoguća misija koja je postala moguća", rekao je Bill Nelson iz NASA-e.
Letjelica OSIRIS-Rex nastavlja da kruži Sunčevim sistemom, a uzorak je na zemlju donijela kapsula.
Asteroidi zanimaju naučnike iz mnogo razloga, jedan je to što je većina starija od Zemlje i na njima se mogu nalaziti neki odgovori o dugoj istoriji Solarnog sistema. Često sadrže vrijedne hemijske elemente, poput kobalta i platine koje je sve teže naći na Zemlji.
U budućnosti, asteroidi bi mogli biti lokacije koje će astronautima pružati gorivo, vodu i materijal za izgradnju.
Međutim, asteroidi predstavljaju i prijetnju. Astronomi su 2004. godine otkrili da asteroid nazvan Apofis ima gotovo tri posto šanse da udari u Zemlju 2029. Posljedice takvog udara bi bile pogubne, ali se sada predviđa da putanja kretanja Apofisa ipak zaobilazi Zemlju, ali u svemirskim okvirima malom distancom – govori se o 200.000 milja što je ekvivalent povratnom letu od New Yorka do Sydneya.
Pročitajte i ovo: Kolika je opasnost da se asteroid sudari sa Zemljom?Misija NASA-ine letjelice koja je ostala da kruži u svemiru sada se zove OSIRIS-APEX i krenula je u ispitivanje asteroida Apofic.
Većina asteroida su kameni ostaci raspalih planeta i destruktivnih sudara u ranom Sunčevom sistemu, koji sada kruže u pojasu između Marsa i Jupitera. Drastično se razlikuju po veličini, obliku i sastavu, a otkrivanje od čega su napravljeni može nam pomoći da saznamo više o tome kako su nastale planete.
Svemirska tijela, neka stara više od 4,5 milijardi godina, takođe mogu rasvijetliti porijeklo života, jer nam govore o distribuciji vode, minerala i drugih elemenata kao što je ugljenik.
Iako na asteroidima nema oblika života koji je nama poznat, biohemičari su takođe veoma zainteresovani za njih jer je u jednom trenutku tokom Zemljine istorije hemija postala biologija, piše magazin The New Yorker.
Jednostavne molekule su reagovale sa prebiotičkim molekulama, koje su se spojile što je dovelo do nastajanja DNK i RNK, proteina i drugih komponenata koji omogućavaju život.
Nemoguće je utvrditi tačne uslove u kojima se to odigralo i koji su to uzrokovali jer su eoni promjena, uključujući tektoniku Zemljinih ploča, ostavili nepotpune geološke zapise iz daleke prošlosti.
Asteroid Bennu
Ali asteroidi, kao gradivni blokovi planeta, zamrznuti u vremenu prije nekoliko milijardi godina, nude hemijske snimke onoga kakva je bila naša planeta prije nego što je nastao život.
Padajući na Zemlju kao meteori, oni su takođe pridonijeli hemijskoj složenosti. Mnogi naučnici sada misle da važne hemijske komponente života nisu bile smućkane na Zemlji, već su ih asteroidi dopremili iz većeg izvora ranog Sunčevog sistema.
Analiza uzorka s asteroida koji je dobiven tokom misije OSIRIS-Rex mogao bi da rasvijetli odakle potiče biohemija koja je prethodila stvaranju života.
Detalji o uzorku NASA će objaviti 11. oktobra. Naučnici do tada neće imati dovoljno vremena da potpuno prouče uzorak ali će inicijalna analiza biti fokusirana na prisustvo minerala i hemijskih elemenata.
Naučnici će vršiti dalje analize u naredne dvije godine. A uzorak će biti podijeljen i poslan u laboratorije širom planete, dok će oko 70 posto prikupljenog materijala biti sačuvano u originalnom stanju kako bi buduće generacije sa boljom tehnologijom mogle da vrše ispitivanja koja trenutno nisu moguća.
Prva misija u svemir koja je imala za cilj da donese uzorak nekog nebeskog tijela bila je upućena na Mjesec. Doneseni uzorci su otkrili da je Mjesec napravljen od istog materijala kao i Zemlja i da je najvjerovatnije formiran od ostataka koji su kružili nakon velikog udara.
Izvođenje ovakvih misija nije jednostavno jer letjelica, ne samo da treba da pređe put do destinacije i nazad putujući milionima kilometara daleko od Zemlje, već mora da ujednači brzinu sa brzinom ciljanog tijela, spusti se i prikupi uzorak bez fatalnog sudara, pohrani uzorak u kapsulu, ponovo poleti i vrati se na Zemlju.