Armenski paun-ljudi
Viši duhovni vođa armenskih Jazida Šeik Aziz ljubi mesinganu statuu u obliku pauna iz poštovanja prema Meleku Tausu, anđelu u obliku pauna koji je centralna figura vjere Jazida.
Takvo odavanje poštovanja Meleku Tausu, anđelu koji je prema predanju odbio da se pokori Bogu i završio u paklu, doprinijelo je da konzervativni muslimani Jazide etiketiraju kao "poštovaoca đavola".
Žene armenskih Jazida odavaju poštovanje Anđelu paunu u hramu u Aknaliču u blizini prijestolnice Erevana. Melek Taus je za Jazide nešto više od klasičnog promišljanja koncepta dobra i zla. Porede ga sa vatrom, koja može da doprinese u kuhanju i grijanju, ali i da spali i uništi.
Muškarci Jazida ljube ruku Šeiku Azizu. Jazidi ne jednu svinjetinu ili zelenu salatu. Svaki dan se tri puta okrenu prema Suncu i mole za dobrobit ostalim narodima svijeta. Ovu nesebičnu molitvu i prema drugima mještanin je opisao reporteru RSE riječima: "Smatramo, ako su drugi ljudi sretni, onda ćemo i mi biti sretni".
Skulptura koja predstavlja prijateljstvo među armenskim Jazidima i katolicima. U Armeniji živi oko 35.000 Jazida što ih čini najmnogoljudnijom etničkom manjinom u zemlji.
Većina Jazida došla je u Armeniju u velikim izbjegličkim grupama bježeći od masakra koji su nad ovom etničkom manjinom izvršile Osmanlije od 1915. do 1923. godine. Više od milion ljudi, većinom etnički Armenci uključujući i ostale ne-muslimanske manjine Otomanskog carstva, ubijeno je u masovnim pogubljenjima.
Jazidi su početkom 2014. godine bili meta napada militanata Islamske države Iraka i Levanta (IDIL), kada je IDIL napao teritorije Iraka i Sirije. Za razliku od katolika, iako je većina ubijena ali je pojedinima, prema njihovim pričama, bila ponuđena opcija da plate "religijski porez" kako se ne bi konvertovali, Jazidima su ponuđena dva izbora -- "konvertirajte se ili umrite". Od tada su militanti IDIL-a ubili više od 5.000 Jazida, a hiljadu jazidskih djevojčica i žena je držano kao seksualno roblje.
Pogled na mirnu ali glavnu ulicu Aknaliča, Armenija. U ovom selu udaljenom 35 km od Erevana, rađa se priča o nadi sa historijskim implikacijama na vjeru Jazida.
U Aknaliču je mali hram (desno) koji je podignut 2012, ali samo nekoliko metara dalje svjetski najveći jazidski hram polako poprima svoj oblik. Nova građevina, isklesana od iranskog granita, trebalo da bude završena do kraja 2018. godine.
U izgradnji hrama sudjeluje tim od 11 klesara i građevinara koji rade šest dana sedmično. U rijetkim intervjuima, osoba odgovorna za cijeli projekat razgovarala je sa reporterom RSE i iskreno progovorila o tome -- zašto lično investira 4,5 miliona dolara u izgradnju hrama.
Mirza Sloian, jazidski privrednik koji u Moskvi posjeduje trgovački centar, rođen je u Aknaliču i plaća izgradnju kompletnog kompleksa u ovom selu. "Naša budućnost je u Armeniji... Gdje god je džamija, to mjesto nije za Jazide. Ovdje smo u sigurnoj zemlji, u katoličkoj zemlji, i to je naša najveća sreća", kaže Sloian.
Slavlje praznika Sere Sal u Aknaliču. Reporter RSE je razgovarao sa Jazidima iz Iraka, Kazahstana i Rusije koji su doputovali kako bi prisustvovali slavlju.
Praznik Sere Sal je vrijeme gozbe. Profesorica Christine Allison, stručnjakinja za jazidsku kulturu, rekla je u telefonskom razgovoru za RSE da je u religiji Jazida došlo do "otvrdnjavanja stavova prema islamu". "Nakon genocida 2014, svi oni koji su rekli da ne mogu živjeti sa muslimanima pokazalo se da su u pravu", ocjenjuje Allison.
Muzičari na slavlju Sere Sala u Aknaliču. Da li će ovo selo postati novo sjecište jazidske vjere, još je rano govoriti.
Armenski čoban i njegovo stado ovaca u Aknaliču. Dvije jazidske porodice iz Iraka su se pokušale nastaniti u ovom selu nakon bijega sa teritorija koje kontroliše IDIL, ali su nedavno otputovale za Njemačku. Mještani sela su reporteru RSE rekli da je jezička barijera bila glavni razlog za njihov odlazak.
Da li će ili ne hram u Aknaliču predstavljati novu glavnu tačku Armenije, nije poznato, ali je vjerovatno da će predstavljati neizmjerni ponos narodu Jazida -- gdje god da se nalaze.