Piše: Daisy Sindelar, (prevod: Ena Stevanović)
Ljute zbog veta Rusije i Kine na rezoluciju UN-a čiji je cilj bilo zaustavljanje nasilja u Siriji, Arapske zemlje su 12.februara pozvale na jednodnevni bojkot ruskih i kineskih proizvoda. Šta bojkot zapravo podrazumijeva?
Rusija i Kina možda nisu mnogo iznenadile kada su 4.februara stavile veto na nacrt rezolucije UN-a kojom se osudio jednogodišnji sirijski režim koji strogo kažnjava anti-vladine prosvjednike. Ali su razljutile mnoge.
Američka državna tajnica Hillary Clinton je nazvala taj potez „lakrdijom“. Glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon je upozorio na „katastrofalne“ posljedice ove odluke na sirijski narod.
Nabil Al-Araby, vođa Arapske lige koja je skupa sa Zapadom podržala rezoluciju koja poziva na odstupanje sirijskog vođe Bashar al-Assada, je rekao da nijedna zemlja nema opravdanje da stavi veto kada su u pitanju osnovna ljudska prava.
„Nažalost, ruska delegacija i kinesko izaslanstvo su u posljednji trenutak odlučili staviti veto. I ovdje moram reći da je ovo pitanje veta, bilo da ga koristi Rusija ili neka druga država, posebno Sjedinjene Države kao u nedavnom slučaju Palestine, nešto u potpunosti neprihvatljivo“, rekao je Al-Araby.
Kulturni i ekonomski rat
Pošto se intenzitet nasilja u Siriji ne smanjuje i vojska bombarduje grad Homs već peti dan zaredom, arapski aktivisti su pozvali na bojkot kineskih i ruskih proizvoda.
Inicijativa je započela u Siriji gdje je organizacija Muslimanska braća izdala priopćenje u kojem stoji da bilo koji arapski građanin koji koristi ruske i kineske proizvode zapravo „uranja ruku u krv sirijskog naroda“.
Ta poruka se proširila cijelim arapskim svijetom. Novinari i online aktivisti u Jordanu, Saudijskoj Arabiji i drugdje pozivaju na jednodnevni bojkot svih kineskih i ruskih proizvoda planiran za 12.februar, s mogućnošću dugotrajnog bojkota u budućnosti.
Pokrenute su brojne facebook kampanje koje podržavaju bojkot. Savez arapskih intelektualaca koristi svoju facebook stranicu kako bi proglasio „kulturni i ekonomski rat ruskom medvjedu i kinskom zmaju“.
Najveća stranica pod nazivom „Kampanja za bojkot ruskih i kineskih proizvoda“ trenutno ima više od 6500 pristalica i prikazuje videa kao što je ovaj u kojem sirijska djeca bacaju kineske lutke i igračke u vatru.
Međutim, poziv na bojkot Kine i Rusije je izrazito neuravnotežen prijedlog.
S obzirom da je svijet zasićen povoljnim kineskim proizvodima, od plastičnih igračaka do majica i mobitela, ideju o apsolutnom bojkotu bi bilo teško realizirati bilo gdje, a najmanje u arapskim zemljama čija se visina trgovinske razmjene s Kinom približava cifri od 200 milijardi dolara godišnje.
Osim toga, energetskim resursima bogate arapske zemlje zadovoljavaju više od jedne trećine potreba Kine za naftom te opskrbljuju Kinu petrohemijskim proizvodima i umjetnim gnojivom. Takav odnos će rijetki arapski lideri staviti na kocku zbog jedne političke geste.
Odbrana trgovačkog dogovora
Rusija, s druge strane nudi relativno manje. S obzirom da nijedna strana nema potrebu za uvozom energije, vrijednost trgovinske razmjene između Rusije i Arapskih zemalja se procjenjuje na samo osam do dvanaest milijardi dolara godišnje.
Ideja o bojkotu Rusije je pobudila neka duhovita razmišljanja o običnim Arapima koji moraju odustati od votke, krzna i konzerviranih sardina na jedan dan.
Međutim, Rusi u tu regiju najviše izvoze oružje. Rosoboronexport, kompanija za izvoz oružja je prošle godine potpisala ugovor o obskrbi arapskih zemalja oružjem u vrijednosti od 12 milijardi dolara.
A ko je jedan od najvećih pojedinačnih kupaca? Sirija koja godišnje potroši pet milijardi dolara na MiG borbene avione, tenkove, protuzračnu odbranu, pa čak i dizelske podmornice i protubrodske rakete.
Sirija je postala jedna od najznačajnijih bliskoistočnih klijenata Rusije pošto su sankcije Sjedinjenih Država obustavile rusku milijarde dolara vrijednu prodaju oružja u Iranu i Libiji.
Rusija je čvrsto branila svoj trgovački dogovor sa Sirijom i tijekom anti-vladinih prosvjeda u kojim je ubijeno više od pet hiljada ljudi, pri čemu se mnogi pitaju da li bi bojkot ruskih „proizvoda“ mogao u stvari biti najbolji način da se okončaju sukobi u Siriji.
Ljute zbog veta Rusije i Kine na rezoluciju UN-a čiji je cilj bilo zaustavljanje nasilja u Siriji, Arapske zemlje su 12.februara pozvale na jednodnevni bojkot ruskih i kineskih proizvoda. Šta bojkot zapravo podrazumijeva?
Rusija i Kina možda nisu mnogo iznenadile kada su 4.februara stavile veto na nacrt rezolucije UN-a kojom se osudio jednogodišnji sirijski režim koji strogo kažnjava anti-vladine prosvjednike. Ali su razljutile mnoge.
Američka državna tajnica Hillary Clinton je nazvala taj potez „lakrdijom“. Glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon je upozorio na „katastrofalne“ posljedice ove odluke na sirijski narod.
"Ovo pitanje veta, bilo da ga koristi Rusija ili neka druga država, posebno SAD, kao u nedavnom slučaju Palestine, su nešto u potpunosti neprihvatljivo“, rekao je Al-Araby.
Nabil Al-Araby, vođa Arapske lige koja je skupa sa Zapadom podržala rezoluciju koja poziva na odstupanje sirijskog vođe Bashar al-Assada, je rekao da nijedna zemlja nema opravdanje da stavi veto kada su u pitanju osnovna ljudska prava.
„Nažalost, ruska delegacija i kinesko izaslanstvo su u posljednji trenutak odlučili staviti veto. I ovdje moram reći da je ovo pitanje veta, bilo da ga koristi Rusija ili neka druga država, posebno Sjedinjene Države kao u nedavnom slučaju Palestine, nešto u potpunosti neprihvatljivo“, rekao je Al-Araby.
Kulturni i ekonomski rat
Pošto se intenzitet nasilja u Siriji ne smanjuje i vojska bombarduje grad Homs već peti dan zaredom, arapski aktivisti su pozvali na bojkot kineskih i ruskih proizvoda.
Inicijativa je započela u Siriji gdje je organizacija Muslimanska braća izdala priopćenje u kojem stoji da bilo koji arapski građanin koji koristi ruske i kineske proizvode zapravo „uranja ruku u krv sirijskog naroda“.
Ta poruka se proširila cijelim arapskim svijetom. Novinari i online aktivisti u Jordanu, Saudijskoj Arabiji i drugdje pozivaju na jednodnevni bojkot svih kineskih i ruskih proizvoda planiran za 12.februar, s mogućnošću dugotrajnog bojkota u budućnosti.
Najveća stranica pod nazivom „Kampanja za bojkot ruskih i kineskih proizvoda“ trenutno ima više od 6500 pristalica i prikazuje videa kao što je ovaj u kojem sirijska djeca bacaju kineske lutke i igračke u vatru.
Međutim, poziv na bojkot Kine i Rusije je izrazito neuravnotežen prijedlog.
S obzirom da je svijet zasićen povoljnim kineskim proizvodima, od plastičnih igračaka do majica i mobitela, ideju o apsolutnom bojkotu bi bilo teško realizirati bilo gdje, a najmanje u arapskim zemljama čija se visina trgovinske razmjene s Kinom približava cifri od 200 milijardi dolara godišnje.
Osim toga, energetskim resursima bogate arapske zemlje zadovoljavaju više od jedne trećine potreba Kine za naftom te opskrbljuju Kinu petrohemijskim proizvodima i umjetnim gnojivom. Takav odnos će rijetki arapski lideri staviti na kocku zbog jedne političke geste.
Odbrana trgovačkog dogovora
Rusija, s druge strane nudi relativno manje. S obzirom da nijedna strana nema potrebu za uvozom energije, vrijednost trgovinske razmjene između Rusije i Arapskih zemalja se procjenjuje na samo osam do dvanaest milijardi dolara godišnje.
Ideja o bojkotu Rusije je pobudila neka duhovita razmišljanja o običnim Arapima koji moraju odustati od votke, krzna i konzerviranih sardina na jedan dan.
Međutim, Rusi u tu regiju najviše izvoze oružje. Rosoboronexport, kompanija za izvoz oružja je prošle godine potpisala ugovor o obskrbi arapskih zemalja oružjem u vrijednosti od 12 milijardi dolara.
A ko je jedan od najvećih pojedinačnih kupaca? Sirija koja godišnje potroši pet milijardi dolara na MiG borbene avione, tenkove, protuzračnu odbranu, pa čak i dizelske podmornice i protubrodske rakete.
Sirija je postala jedna od najznačajnijih bliskoistočnih klijenata Rusije pošto su sankcije Sjedinjenih Država obustavile rusku milijarde dolara vrijednu prodaju oružja u Iranu i Libiji.
Rusija je čvrsto branila svoj trgovački dogovor sa Sirijom i tijekom anti-vladinih prosvjeda u kojim je ubijeno više od pet hiljada ljudi, pri čemu se mnogi pitaju da li bi bojkot ruskih „proizvoda“ mogao u stvari biti najbolji način da se okončaju sukobi u Siriji.