Dok su političari u BiH na Dan pobjede nad fašizmom držali prigodne govore u kojima se moglo čuti kako upravo oni baštine vrijednosti antifašizma, dio javnosti smatra takve istupe licemjernim, podsjećajući da upravo zahvaljujući politici, BiH je danas etnički podijeljeno društvo koje je u potpunosti iznevjerilo tekovine Narodno-oslobodilačke borbe.
U Banjaluci je 9. maja obilježen Dan pobjede nad fašizmom. Na spomenik žrtvama iz Drugog svjetskog rata vijence su položili najviši zvaničnici Republike Srpske. Bila je to prilika da se čuju i velike riječi kako je taj entitet bastion antifašističkih tekovina.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je da je bilo važno biti na strani antifašista u 2. svjetskom ratu koji su se suprostavili Njemačkoj. I to Njemačkoj, naglasio je Dodik:
„Čiji je osnovni cilj bio da narode koji ne dijele rasu, vjeru uništi i na taj način stvori sebi prostor. Ja sam uvjeren da je u samoj suštini RS upravo ta civilizacijska i antifašistička bit i sama poruka.“
Dok se na Dan pobjede nad fašizmom drže prigodni govori, u političkom djelovanju zastupaju se ideje koje ništa zajedničko nemaju sa antifašizmom.
Samo prije nekoliko godina, iz usta tadašnjeg premijera, a danas predsjednika RS, moglo se čuti kako je „za RS neprihvatljivo da joj sude sudije muslimani”. Relativizacija, pa i nepriznavanje zločina nešto je što je dio uobičajenog političkog stava prvog čovjeka tog entiteta:
Zbog toga Dodikov govor održan 9. maja profesor s banjalučkog Filozofskog fakulteta Miodrag Živanović naziva licemjernim.
„Jer je gotovo nevjerovatno da predstavnici različitih institucija, čelni ljudi ovdje govore o antifašizmu kad je poznato da antifašizam, nažalost, u periodu unazad 20-ak nije dominantna vrijednost u BiH, niti u RS. Pozivaju se više frazerski i više protokolarno na poznate odrednice, ali u životu se jednostavno ne događa ono što se naziva vrijednosti antifašizma“, kaže Živanović.
Verbalno jedno, u praksi drugo
Fašizam je tek prividno poražen u Drugogm svjetskom ratu i od tada on cvjeta u raznim oblicima - kaže profesor sa sarajevskog Fakulteta političkih nauka Besim Spahić.
„Imamo kod nas legalizovan fašizam kroz škole, pod jednim krovom dvije škole, dakle totalna segregacija i rasizam. Imamo legalizovan fašizam u izjavama naših političara i
čuvene šestorke gdje se normalno kaže: ’Neću da mi sudi taj i taj te nacionalnosti, dakle neću ja da mi muslimani sude.’ Pa onda liderica HDZ-a Borjana Krišto kaže: ’Ne mogu biti sudije u Federaciji oni koji su iz mješovitih brakova.’ Faktički, taj oportunizam i konformizam i legalizacija satanizacije i satanskih formulacija, sa negativnim aksiološkim predznakom, drugih naroda - to već i mala djeca u vrtiću uče. I to je potpuno normalno. Niko ne reaguje kad kaže: ’Jesi li vido šta onaj četo radi? Jesi li vidio šta onaj balija radi, odnosno Turčin? Jesi li vidio šta onaj ustaša radi?’ Dakle, kod nas je fašizam na djelu“, ocjenjuje Spahić.
Učesnik NOB-a i predratni predsjednik Predsjedništva SFRJ Raif Dizdarević takođe smatra licemjernim da Dan pobjede nad fašizmom obilježavaju oni koji zastupaju sasvim suprotne ideje.
„To što se verbalno čini a u praksi potpuno suprotono postupa, to ne može biti nešto što bi čovjek mogao da prihvati kao istinsko opredjeljenje, nego obratno - to je više zbog pokrića pred javnošću koja je antifašistička i, naravno, pred evropskom antifašističkom orijentacijom“, kaže Dizdarević.
Nema puta u Evropu bez jasnog ustavnog opredjeljenja i zakonskih zabrana svega što ima karakter fašizma - zaključuje Dizdarević.
I Ferid Čaušević, koji je s 15 godina otišao u partizane, kaže da su danas vrijednosti antifašizma potpuno iznevjerene.
„Bratstva i jednistva koje smo proklamovali i koje smo održavali nema više. I mi koji smo imali miješane brakove s takvim smo prezirom u ovom ratu gledni bilo s koje strane. Sve je manje antifašista", kaže Čaušević, ne misleći samo na svoju generaciju.
Od onoga što su njegovi drugovi ostavili kao tekovine, ostala je, smatraju mnogi, samo gomila pukih fraza i formalno obilježavanje Dana pobjede nad fašizmom.
Profesor Besim Spahić kaže da smo oguglali, izgubili refleks prepoznavanja fašizma, što možemo ponovo skupo platiti.
„To mora doživjeti svoj epilog, a po mom mišljenju rat je već spreman, samo bar jedan strana ili jedan segment jednog naroda čekao samo da dobije oružje i da dobije zadatak negdje izvana i da napravi belaj i da ponovo imamo logore, progone itd., dakle, da se nastavi i da se ono što se nije uspjelo u ratu napraviti napravi sada“, zaključuje Spahić.
U Banjaluci je 9. maja obilježen Dan pobjede nad fašizmom. Na spomenik žrtvama iz Drugog svjetskog rata vijence su položili najviši zvaničnici Republike Srpske. Bila je to prilika da se čuju i velike riječi kako je taj entitet bastion antifašističkih tekovina.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je da je bilo važno biti na strani antifašista u 2. svjetskom ratu koji su se suprostavili Njemačkoj. I to Njemačkoj, naglasio je Dodik:
„Čiji je osnovni cilj bio da narode koji ne dijele rasu, vjeru uništi i na taj način stvori sebi prostor. Ja sam uvjeren da je u samoj suštini RS upravo ta civilizacijska i antifašistička bit i sama poruka.“
Dok se na Dan pobjede nad fašizmom drže prigodni govori, u političkom djelovanju zastupaju se ideje koje ništa zajedničko nemaju sa antifašizmom.
Samo prije nekoliko godina, iz usta tadašnjeg premijera, a danas predsjednika RS, moglo se čuti kako je „za RS neprihvatljivo da joj sude sudije muslimani”. Relativizacija, pa i nepriznavanje zločina nešto je što je dio uobičajenog političkog stava prvog čovjeka tog entiteta:
Miodrag Živanović
„Isto tako kao što su inscenirane Markale, koje su poslužile za izolaciju Srbije i Srba na ovim prostorima, treba reći da jedan te isti sudski vjšetak iz Federacije radio je na slučaju Tuzle i na slučaju Markala, što govori o tome da je postojala organizovana namjera da se to prikaže na taj način.“Zbog toga Dodikov govor održan 9. maja profesor s banjalučkog Filozofskog fakulteta Miodrag Živanović naziva licemjernim.
„Jer je gotovo nevjerovatno da predstavnici različitih institucija, čelni ljudi ovdje govore o antifašizmu kad je poznato da antifašizam, nažalost, u periodu unazad 20-ak nije dominantna vrijednost u BiH, niti u RS. Pozivaju se više frazerski i više protokolarno na poznate odrednice, ali u životu se jednostavno ne događa ono što se naziva vrijednosti antifašizma“, kaže Živanović.
Verbalno jedno, u praksi drugo
Fašizam je tek prividno poražen u Drugogm svjetskom ratu i od tada on cvjeta u raznim oblicima - kaže profesor sa sarajevskog Fakulteta političkih nauka Besim Spahić.
„Imamo kod nas legalizovan fašizam kroz škole, pod jednim krovom dvije škole, dakle totalna segregacija i rasizam. Imamo legalizovan fašizam u izjavama naših političara i
„Imamo kod nas legalizovan fašizam kroz škole, pod jednim krovom dvije škole, dakle totalna segregacija i rasizam", kaže profesor Besim Spahić.
čuvene šestorke gdje se normalno kaže: ’Neću da mi sudi taj i taj te nacionalnosti, dakle neću ja da mi muslimani sude.’ Pa onda liderica HDZ-a Borjana Krišto kaže: ’Ne mogu biti sudije u Federaciji oni koji su iz mješovitih brakova.’ Faktički, taj oportunizam i konformizam i legalizacija satanizacije i satanskih formulacija, sa negativnim aksiološkim predznakom, drugih naroda - to već i mala djeca u vrtiću uče. I to je potpuno normalno. Niko ne reaguje kad kaže: ’Jesi li vido šta onaj četo radi? Jesi li vidio šta onaj balija radi, odnosno Turčin? Jesi li vidio šta onaj ustaša radi?’ Dakle, kod nas je fašizam na djelu“, ocjenjuje Spahić.
Učesnik NOB-a i predratni predsjednik Predsjedništva SFRJ Raif Dizdarević takođe smatra licemjernim da Dan pobjede nad fašizmom obilježavaju oni koji zastupaju sasvim suprotne ideje.
„To što se verbalno čini a u praksi potpuno suprotono postupa, to ne može biti nešto što bi čovjek mogao da prihvati kao istinsko opredjeljenje, nego obratno - to je više zbog pokrića pred javnošću koja je antifašistička i, naravno, pred evropskom antifašističkom orijentacijom“, kaže Dizdarević.
Nema puta u Evropu bez jasnog ustavnog opredjeljenja i zakonskih zabrana svega što ima karakter fašizma - zaključuje Dizdarević.
I Ferid Čaušević, koji je s 15 godina otišao u partizane, kaže da su danas vrijednosti antifašizma potpuno iznevjerene.
„Bratstva i jednistva koje smo proklamovali i koje smo održavali nema više. I mi koji smo imali miješane brakove s takvim smo prezirom u ovom ratu gledni bilo s koje strane. Sve je manje antifašista", kaže Čaušević, ne misleći samo na svoju generaciju.
Od onoga što su njegovi drugovi ostavili kao tekovine, ostala je, smatraju mnogi, samo gomila pukih fraza i formalno obilježavanje Dana pobjede nad fašizmom.
Profesor Besim Spahić kaže da smo oguglali, izgubili refleks prepoznavanja fašizma, što možemo ponovo skupo platiti.
„To mora doživjeti svoj epilog, a po mom mišljenju rat je već spreman, samo bar jedan strana ili jedan segment jednog naroda čekao samo da dobije oružje i da dobije zadatak negdje izvana i da napravi belaj i da ponovo imamo logore, progone itd., dakle, da se nastavi i da se ono što se nije uspjelo u ratu napraviti napravi sada“, zaključuje Spahić.