Piše: Mike Eckel
Ovih dana, noćne vijesti na ruskoj državnoj televiziji su više trijumfalni proglasi o "specijalnoj vojnoj operaciji" u Ukrajini nego stvarne vijesti. U javnosti se gotovo ne spominje porast broja poginulih među ruskim vojnicima. Ruskim medijima zabranjeno je korištenje riječi "rat" ili "invazija" u opisivanju rata i invazije. Poziv predsjednika Vladimira Putina na oružje od 18. marta na stadionu punom glasne gomile koja maše zastavama, državna televizija je prenosila uživo, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Šest sedmica nakon rata, usred dezinformacija koje odjekuju, rezultati državnih anketa ukazali su na porast podrške Putinu.
"Govore li Rusi punu istinu kada ih pitaju o njihovoj podršci ratu? Na temelju našeg eksperimenta možemo sa sigurnošću zaključiti da to ne rade."Istraživači Londonske škole za ekonomiju
Dokazi o takvom porastu, međutim, također su se pojavili prošle sedmice u istraživanju jednog od najuglednijih nezavisnih anketara u Rusiji, Levada centra. Za ljude koji traže znakove ruskog umora od Putina, Levadina anketa to nije bila.
Međutim, među akademicima, društvenim naučnicima i bliskim posmatračima ruskih društvenih trendova, anketa Levade pokazala je znakove nečeg drugog: ruskog oklijevanja, ili čak straha od otvorenog i iskrenog odgovora anketarima.
U izvještaju objavljenom 6. aprila, istraživači povezani s Londonskom školom ekonomije (London School of Economics) ispitali su "falsifikovanje preferencija" u istraživanjima ruskog javnog mnijenja: da li ispitanici kriju svoja prava osjećanja o političkim pitanjima; u ovom slučaju, ona koji se odnose na podršku Putinu, vladi ili o ratu.
"Iako je dobro poznato da strah od represije može dovesti do falsifikovanja preferencija - tj. da ljudi u javnost iznose stavove koje privatno ne dijele - što pokazuje da taj mehanizam na djelu nije lak", napisali su istraživači Filip Šapkovski (Philipp Chapkovski) i Maks Šaub (Max Schaub). "Uostalom, malo je vjerovatno da će ljudi reći kriju li svoje prave stavove ili ne ako uopšte oklijevaju da otkriju te preferencije."
VIDEO: Karent tajm (Current Time), medijski projekat na ruskom jeziku koji RSE vodi u saradnji s Glasom Amerike (VOA), pitao je ljude u nekoliko gradova širom Rusije: „Da li ste čuli za ukrajinski grad Buča?“ Mnogi su ponovili stav Kremlja da su slike zločina "lažne". Neki Rusi su, međutim, izrazili šok i nazvali ubistva "užasnim", dok su se drugi previše plašili da podijele svoja prava osjećanja.
U svom eksperimentu, naučnici su koristili internetski sociološki alat dizajniran u Rusiji pod nazivom Toloka za regrutovanje 3.000 odraslih osoba, uz osmišljenu listu pitanja koja se postavljaju ispitanicima da li podržavaju jednu ili više od četiri socijalne politike: istopolne brakove, ograničenja abortusa, rat u Ukrajini i isplatu novčane socijalne pomoći za siromašne Ruse.
Od ispitanika se ne traži da kažu koju politiku podržavaju; samo koliko od četiri stavke podržavaju.
U ovoj anketi, koja je provedena 4. aprila i koju sociolozi uopšteno nazivaju "eksperiment s listom", polovina ispitanika dobila je popis od tri stavke, pri čemu je izostavljeno pitanje rata u Ukrajini; druga polovina dobila je listu od četiri tačke koja je uključivala ukrajinsko ratno pitanje.
Istraživači su ispitanicima postavili i jednostavno, 'da ili ne' pitanje: "Podržavate li rat?"
Tijelo vojnika bez obilježja, za koga je ukrajinska vojska rekla da je pripadnik ruske vojske, leži na putu izvan grada Harkiva na početku invazije.
Rezultati pokazuju da kada je Rusima direktno postavljeno pitanje "Podržavate li rat?", 68 odsto ih je odgovorilo potvrdno. Međutim, kada se koristi eksperiment s listom, podrška ratu pada na 53 odsto.
"Govore li Rusi punu istinu kada ih pitaju o njihovoj podršci ratu?" napisali su istraživači. "Na temelju našeg eksperimenta možemo sa sigurnošću zaključiti da to ne rade."
“Rusi, barem oni u našem uzorku, jasno kriju svoje prave stavove prema ratu”, rekli su.
Iskrivljene percepcije
Čini se da većina Rusa dobiva nepotpunu sliku o ratu u Ukrajini, koji po svemu sudeći ne ide najbolje ruskim snagama.
Ruske jedinice povukle su se iz okoline Kijeva, za koji se vjerovalo da je primarni cilj Kremlja u ranim danima rata, a nijedan veći grad nije zauzet, uključujući Mariupolj koji je propatio pod nemilosrdnom opsadom koja je opustošila lučki grad.
Iskrivljena percepcija također se primijeti i kod broj mrtvih među ruskim vojnicima - nije javno dostupan niti se o njemu naširoko govori. Ukrajinska vojska tvrdi da je u Ukrajini ubijeno 18.500 Rusa, dok američki i zapadni obavještajci kažu da je cifra veća od 10.000.
Posljednji službeni broj Rusije stigao je 25. marta, kada je Ministarstvo odbrane prijavilo 1.351 smrtni slučaj.
Vojnik fotografiše svog saborca dok pozira pored uništenog ruskog tenka i oklopnih vozila u Buči 2. aprila.
U postu na Tviteru (Twitter) dva dana nakon što je objavljena anketa Levade, Sem Grin (Sam Greene), direktor programa za Rusiju na Kings koledžu u Londonu, kritikovao ga je, rekavši da Rusi kriju svoja prava osjećanja i da je Levada trebala objaviti "stopu odgovora" — koliki je postotak ispitanika odbio da učestvuje.
Levada centar i njegov direktor Denis Volkov nisu odmah odgovorili na e-mailove i poruke RSE-a u kojima su tražili komentar.
U onlajn diskusiji koju je 5. aprila organizovalo Vijeće za vanjske odnose sa sjedištem u Njujorku, Volkov je rekao da su mnogo prije rata postojali jasni pokazatelji kako se rusko javno mnijenje mijenja u korist podrške Kremlju.
"Mislim da te cifre ne bi trebale biti iznenađenje jer smo već prije početka sukoba, krajem februara, imali glavne kontra stavove prema tome", rekao je.
Kazao je u januaru da kako je obim ruskog vojnog gomilanja na ukrajinskim granicama rastao, Rusi nisu tražili rat -- "ali su bili moralno spremni za to".
Volkov je također povukao paralelu s 2014., kada je Putinova podrška naglo porasla nakon odluke Kremlja da zauzme ukrajinsko polustrvo Krim, ali je također napomenuo da podrška Putinu nije bila sveprisutna.
"Mislim da je važno imati na umu da ne postoji monolitna podrška, kako kod ove vojne operacije tako ni kod Putina", rekao je Volkov dodajući da "oko polovine podrške, polovina Rusa ga podržava manje-više bezuslovno, a otprilike jedna trećina ima određene sumnje, kao što ponekad ispitanici kažu: 'Ne sviđa mi se ovo šta se dešava, ali u takvim situacijama treba biti patriota'".
Londonski istraživači također su tvrdili da šanse za promjenu režima više zavise od domaćeg javnog mnijenja nego od vanjskog pritiska. I napomenuli su da se svi Rusi koji se protive ratu protive Putinu.
"Biti protiv rata nije isto što i biti protiv Putina, čiji bi visok nivo podrške mogao biti stvaran", rekli su. "Štaviše, činjenica da veliki broj Rusa podržava invaziju čak i kada im se pruži mogućnost da otkriju svoje istinske privatne preferencije je izuzetno zabrinjavajuća."