Izvještajem su obuhvaćene i države regije

Bosna i Hercegovina

U izvještaju se za Bosnu i Hercegovinu kaže da je pojačana nacionalistička retorika i da je zemlja i dalje duboko podijeljena etničkim “granicama”. Usprkos nekim pomacima u suđenjima za ratne zločine, još uvijek su ostali nekažnjeni pojedini zločini počinjeni tokom rata.

Homoseksualne grupe izložene su napadima, a vlasti nisu odgovarajuće reagirale na napade prema onima koji su “drugačiji”.

Upozorava se da se još uvijek oko 13.000 ljudi vode kao nestali, da se svojim kućama još nije vratilo skoro 1,2 milijuna ljudi. Gotovo 2.700 obitelji 14 godina nakon rata živi u kolektivnim centrima. Amnesty kaže da mnogi od raseljenih i prognanih nisu uspjeli vratiti svoje vlasništvo.

U BH su se 20. novembra 2008. vratila petorica iz tzv. Alžirske grupe iz zatvora Guantanamo na Kubi gdje su bili od 2002. U junu je u Sarajevu otvorena istraga protiv Zlatka Lagumdžije i Ivana Limova koji su, kao premijer i ministar unutarnjih poslova, odgovorni za izručenje šestorice SAD-a. Jednako tako provodi se revizija državljanstava stranaca, koji su u BH stigli tokom rata. Izdvaja se primjer Imada al Huseina koji se žalio na oduzimanje državljanstva, a u januaru je Evropski sud za ljudska prava naložio BH da zaustavi njegovu deportaciju u Siriji. No usprkos sudskim odlukama, Al Husein je u deportacijskom centru.

Mjere koje su poduzete radi zaštite Roma su nedjelotvorne i tek trećina romske djece pohađa osnovnu školu.

Kao problem navodi se i odnos prema seksulanim manjinana, i izdvaja primjer Queer Festivala u Sarajevu koji je zatvoren prije nego što je to bilo planirano, kako zbog smrtnih prijetnji organizatorima skupa, tako i napada na sudionike parade. Amensty upozorava da su neki političari, ali i mediji vodili ksenofobičnu kampanju. U novembru je, stoji u izvještaju ove nevladine organizacije, podignuta optužnica protiv dvojice koji su fizički napali sudionike Queer parade.

Srbija

Uhapšeni su i izručeni Haškom sudu Stojan Župljanin i Radovan Karadžić, optuženi za ratne zločine, a pred domaćim sudovima se vode procesi protiv odgovornih za takve zločine, piše u Izvještaju Amnesty Internationala, u dijelu o Srbiji. To se ističu kao pozitivni pomaci, no kršenja ljudskih prava, posebno manjina, nastavljaju se i na Kosovu i u Srbiji.

Podsjeća se da su u Srbiji nakon proglašenja nezavisnosti Kosova izbili nasilni protesti, da su zapaljene strane ambasade u Beogradu, te da je u Vojvodini bilo gotovo 200 napada na imovinu građana albanske nacionalnosti.

Upozorava se da neslaganja među političkim stranakama i suprostavljenih islamskih zajednica nastavljaju izazivati nasilje u Sandžaku, uključujući i spaljivanje džamije u blizini Novog Pazara.

Tokom godine započelo je i nastavlja se suđenje 15- orici iz Sandžaka koji su optuženi da su pripadnici vehabističkog pokreta i da su kovali urotu protiv sigurnosti Srbije.

Položaj Roma i dalje je izuzetno težak jer bez obzira na političke deklaracije on su i dalje građani drugog reda.

Amnesty upozoravi da su branitelji ljudskih prava izloženi napadima, kako od pojedinih političara, tako i medija. Izdvajaju se primjeri Nataše Kandić kojoj se prijetilo jer je prisustvovala sjednici Skupštine Kosova na kojoj je proglašena nezavisnost, i Sonje Biserko, direktorice Helsinškog komiteta protiv koje se čak demonstriralo pred uredom odbora.

Kosovo

U izvještaju se za Kosovo navodi da je intenzitet međuetničkog nasilja opao, ipak nastavljaju se pojedinačni napadi na pripadnike manjina. I Srbi i Albanci su suočeni s diskriminacijom u područjima gdje su manjina.

Trećina Roma, Askhalia i Egipćani nemaju registrirano mjesto boravka, što im onemogućuje povratak imovine. Oko 700 Roma i danas žive u jednom kampu u blizini Mitrovice, gdje su uvjeti života ispod granice piristojnosti.

Međunarodni suci u okviru UNMIK-a su prespori u vođenju procesa protiv osoba optuženih za ratne zločine.

Također se upozorava i na nasilje prema ženama i djevojčicama. Usprkos usvojenom Akcijskom planu za borbu protiv trgovine ljudima, taj kriminal je i dalje raširen na Kosovu. Pretpostavlja se da je oko 98 barova i noćnih klubova bilo dio lanca trgovine ženama. Žene su izmještane iz klubova u privatne kuće kako bi se sakrili tragovi zločina. Mali broj “trgovaca” je uhapšen, a žene koje su bile žrtve trgovine ljudima uahpšene su zbog prostitucije.

Hrvatska

Ocjena je da Hrvatska postiže spor napredak u suđenjima za ratne zločine koji su počinili pripadnici Hrvatske vojske i policije prema pripadnicima srpske i drugih manjina tokom rata. Ipak, Hrvatska nastavlja svoj put prema evropskim integracijama. Izvještaj, međutim, ističe da je pojačan pritisak na medije, da su novinari izloženi fizičkim napadima, pa čak i likvidacijama.

Još uvijek je nepoznata sudbina oko 2.000 nestalih tokom rata.

Vlasti još nisu na odgovarajući način riješile pitanje povratka stanova na kojima su izbjegli (uglavnom građani srpske nacionalnosti) imali stanarska prava. Povratnici i dalje imaju probleme sa zapošljavanjem, pogotovo u državnim institucijama.

Odnos prema Romima je diskriminacijski, a što se izrazito vidi na segregaciji romske djece u pojedinim školama.

Hrvatska je također i tranzicijska zemlja za trgovine ženama, ali i sve češće država iz koje dolaze same žrtve.

Makedonija

Za Makedoniju u Izvještaju Amnesty Internationala stoji kako su parlmanetrani izbori pokazali koliko su duboke razlike među tamošnjim političkim opcijama, a upozorava se i na policijsku brutalnost u zatvorima i kršenje prava Roma.

Oko 164 osobe su uhapšene u vezi s kršenjem izbornih pravila, uključujući prijevare i zastrašivanja. Među uhapšenima je bilo 28 policijskih dužnosnika, a 11 ih je i optuženo.

Makedonija, podsjeća AI, još nije započela pregovore o članstvu u EU. U novembru je Evropska komisija ocijenila da službeno Skoplje nije ostvarilo reforme potrebne za otpočinjanje pregovora.