Posljednji izvještaj Amnesty Internationala za BiH ukazuje na zabrinjavajući porast političkih tenzija zbog kojih je blokirano donošenje reformskih zakona, te ispunjavanje postavljenih uslova EU.
Tokom 2011. godine u BiH uočen je porast nacionalističke i separatističke retorike, a tokom cijele godine slabile su institucije na državnom nivou. Pravosudni sistem u BiH radi sa velikim zastojem u otvorenim slučajevima ratnih zločina, a napredak je ometan i političkim preprekama da se poboljša regionalna saradnja, navodi se u posljednjem izvještaju Amnesty Internationala za BiH.
Ugrožena su prava žrtava ratnih zločina i tortura, izbjeglih i raseljenih, te manjina u BiH, jer još uvijek nije provedena presuda Sejdić-Finci.
Iste ovakve ocjene stanja u BiH dao je u svom posljednjem izvještaju i Helsinški komitet za ljudska prava BiH, kaže njegova predsjednica Vera Jovanović.
„Politička situacija je zabrinjavajuća. Jako kasno smo dobili vlast. Zbog toga reforme jako slabo idu. Vidimo da i nakon formiranja vlasti na državnom nivou nemamo rezultate koje smo očekivali, još uvijek kaskamo i u političkom i ekonomskom i u svakom drugom smislu za zemljama u regionu. Problem funkcionisanja pravosuđa je također obrađen u našem godišnjem izvještaju. On je zabrinjavajući. Vlasti se i dalje bave same sobom. Zbog svega toga imamo jako tešku ekonomsku i socijalnu situaciju najvećeg broja građana, koji se, kako oni sami kažu, u preko 80% slučajeva osjećaju, uz sve ovo, još i diskriminisani“, navodi Vera Jovanović.
Amnesty International dalje ocjenjuje da je provođenje Strategije za procesuiranje ratnih zločina kasnilo "prvenstveno zbog nedostatka političke i finansijske podrške". Takođe, vlasti nisu uspjele da obezbijede sveobuhvatan program reparacija za žrtve ratnih zločina.
„Sudovi u BiH ne mogu raditi u jednom normalnom ambijentu jer se još uvijek ne gleda na ratne zločince kao ratne zločince iza kojih ne smije niko stati. Mi još uvijek smo retorički da za kažnjavanje ratnih zločina, ali kada bude neko ’njihov’ osumnjičen za ratni zločin, onda vidimo da se i političari i zakonodavna vlast miješaju i vrše pritisak na pravosudne organe. Mi jesmo zemlja sa velikim brojem žrtava o kojima niko ne vodi računa, iz nekih političkih razloga ne može da se donese zakon na državnom nivou kojim bi sve žrtve dobile satisfakciju - i reparaciju i moralnu satisfakciju“, navodi Šehić.
Saodgovornost međunarodne zajednice
Ovako haotično stanje u zemlji moglo se i očekivati jer je sve manje tema oko kojih se domaći političari mogu dogovoriti, a pokazuje to i višemjesečna polemika oko državnog budžeta.
Bh. institucije su tako i postavljene da je njihov rad i donošenje odluka na etničkom principu moguće blokirati, podsjeća Branko Todorović iz Helsinškog odbora RS-a.
„Npr. ukidanje smrtne kazne u RS, koja formalno još postoji u Ustavu RS, je blokirano u Vijeću naroda iz čistog inata zbog toga što predstavnici RS nisu prihvatili neke druge zakone u državnom parlamentu“, podsjeća Todorović.
Održivost povratka ostao je problem za one koji su željeli da se vrate, a službeni podaci UN-a o više od milion povratnika ne odražavaju realan broj onih koji su se vratili u svoje predratne domove, navodi se dalje u izvještaju.
Oni koji su se vratili suočili su se sa diskriminacijom u pristupu pravima na zdravstenu zaštitu, penziju, socijalnu zaštitu i zaposlenje.U BiH još uvijek u više od 100 kolektivnih centara živi nekoliko hiljada ljudi, kaže predsjednica Unije za održivi povaratak BiH Mirhunisa Zukić:
„U kolektivnim centrima je 4.729 lica. Kad je u pitanju zapošljavanje povratnika slika je vrlo loša - mi smo našli od 0,8 do 1% zaposlenih povratnika, a najčešće su u ruralnim područjima oni koji su sami sebi kreirali radna mjesta. Vrlo su usamljeni primjeri gdje ljudi rade u određenim institucijama u oba entiteta.“
Dio odgovornosti za ovako loše i gotovo konfuzno stanje u kojem se bh. društvo našlo snosi i međunarodna zajednica, smatra profesorica sarajevskog Univerziteta Lamija Tanović. Ukoliko već sjede u BiH, sa mandatom koji imaju, onda treba da ga i iskoriste, kaže profesorica Tanović:
„Najhitnije bi trebalo probuditi međunarodnu zajednicu. Ja znam da je to nepopularno, ali OHR, visoki predstavnik EU mora da rade svoj posao. Sistem - je totalno razrušen - nikada nije ustvari uspostavljen, samo pojedinci političari odlučuju za organe i za ljude ove države. Sve dok oni to dozvole, mi ćemo imati hiljade problema u svim oblastima. U ovakvoj situaciji je nemoguće procijeniti odakle krenuti - je li pravosuđe broj jedan, ili je sigurnosna sitaucija broj jedan, ili je zdravstvo broj jedan, ili je ekonomija broj jedan? Sve je kod nas broj jedan.“
Tokom 2011. godine u BiH uočen je porast nacionalističke i separatističke retorike, a tokom cijele godine slabile su institucije na državnom nivou. Pravosudni sistem u BiH radi sa velikim zastojem u otvorenim slučajevima ratnih zločina, a napredak je ometan i političkim preprekama da se poboljša regionalna saradnja, navodi se u posljednjem izvještaju Amnesty Internationala za BiH.
Ugrožena su prava žrtava ratnih zločina i tortura, izbjeglih i raseljenih, te manjina u BiH, jer još uvijek nije provedena presuda Sejdić-Finci.
Iste ovakve ocjene stanja u BiH dao je u svom posljednjem izvještaju i Helsinški komitet za ljudska prava BiH, kaže njegova predsjednica Vera Jovanović.
„Politička situacija je zabrinjavajuća. Jako kasno smo dobili vlast. Zbog toga reforme jako slabo idu. Vidimo da i nakon formiranja vlasti na državnom nivou nemamo rezultate koje smo očekivali, još uvijek kaskamo i u političkom i ekonomskom i u svakom drugom smislu za zemljama u regionu. Problem funkcionisanja pravosuđa je također obrađen u našem godišnjem izvještaju. On je zabrinjavajući. Vlasti se i dalje bave same sobom. Zbog svega toga imamo jako tešku ekonomsku i socijalnu situaciju najvećeg broja građana, koji se, kako oni sami kažu, u preko 80% slučajeva osjećaju, uz sve ovo, još i diskriminisani“, navodi Vera Jovanović.
Amnesty International dalje ocjenjuje da je provođenje Strategije za procesuiranje ratnih zločina kasnilo "prvenstveno zbog nedostatka političke i finansijske podrške". Takođe, vlasti nisu uspjele da obezbijede sveobuhvatan program reparacija za žrtve ratnih zločina.
Vehid Šehić
S ovakvom ocjenom slaže se i predsjednik NVO Forum grđana Tuzla Vehid Šehić, koji naglašava da je sasavim očigledno da se vrsi pritisak na pravosudne institucije u zemlji što ih onemogućava da efikasno rade:„Sudovi u BiH ne mogu raditi u jednom normalnom ambijentu jer se još uvijek ne gleda na ratne zločince kao ratne zločince iza kojih ne smije niko stati. Mi još uvijek smo retorički da za kažnjavanje ratnih zločina, ali kada bude neko ’njihov’ osumnjičen za ratni zločin, onda vidimo da se i političari i zakonodavna vlast miješaju i vrše pritisak na pravosudne organe. Mi jesmo zemlja sa velikim brojem žrtava o kojima niko ne vodi računa, iz nekih političkih razloga ne može da se donese zakon na državnom nivou kojim bi sve žrtve dobile satisfakciju - i reparaciju i moralnu satisfakciju“, navodi Šehić.
Saodgovornost međunarodne zajednice
Ovako haotično stanje u zemlji moglo se i očekivati jer je sve manje tema oko kojih se domaći političari mogu dogovoriti, a pokazuje to i višemjesečna polemika oko državnog budžeta.
Bh. institucije su tako i postavljene da je njihov rad i donošenje odluka na etničkom principu moguće blokirati, podsjeća Branko Todorović iz Helsinškog odbora RS-a.
„Npr. ukidanje smrtne kazne u RS, koja formalno još postoji u Ustavu RS, je blokirano u Vijeću naroda iz čistog inata zbog toga što predstavnici RS nisu prihvatili neke druge zakone u državnom parlamentu“, podsjeća Todorović.
Održivost povratka ostao je problem za one koji su željeli da se vrate, a službeni podaci UN-a o više od milion povratnika ne odražavaju realan broj onih koji su se vratili u svoje predratne domove, navodi se dalje u izvještaju.
Oni koji su se vratili suočili su se sa diskriminacijom u pristupu pravima na zdravstenu zaštitu, penziju, socijalnu zaštitu i zaposlenje.U BiH još uvijek u više od 100 kolektivnih centara živi nekoliko hiljada ljudi, kaže predsjednica Unije za održivi povaratak BiH Mirhunisa Zukić:
„U kolektivnim centrima je 4.729 lica. Kad je u pitanju zapošljavanje povratnika slika je vrlo loša - mi smo našli od 0,8 do 1% zaposlenih povratnika, a najčešće su u ruralnim područjima oni koji su sami sebi kreirali radna mjesta. Vrlo su usamljeni primjeri gdje ljudi rade u određenim institucijama u oba entiteta.“
Dio odgovornosti za ovako loše i gotovo konfuzno stanje u kojem se bh. društvo našlo snosi i međunarodna zajednica, smatra profesorica sarajevskog Univerziteta Lamija Tanović. Ukoliko već sjede u BiH, sa mandatom koji imaju, onda treba da ga i iskoriste, kaže profesorica Tanović:
„Najhitnije bi trebalo probuditi međunarodnu zajednicu. Ja znam da je to nepopularno, ali OHR, visoki predstavnik EU mora da rade svoj posao. Sistem - je totalno razrušen - nikada nije ustvari uspostavljen, samo pojedinci političari odlučuju za organe i za ljude ove države. Sve dok oni to dozvole, mi ćemo imati hiljade problema u svim oblastima. U ovakvoj situaciji je nemoguće procijeniti odakle krenuti - je li pravosuđe broj jedan, ili je sigurnosna sitaucija broj jedan, ili je zdravstvo broj jedan, ili je ekonomija broj jedan? Sve je kod nas broj jedan.“