Balkan: Izbjeglice, azilanti i migranti u pravnom limbu u Srbiji i Makedoniji, iznevjereni od Evropske unije
Hiljade izbjeglica, azilanata i migranata – uključujući i djecu – se upuštaju u opasno putovanje preko Balkana i suočavaju sa nasilnim zlostavljanjem i iznudama vlasti i kriminalnih grupa, sramotno iznevjereni od sistema azila i migracija Evropske unije koji ih ostavlja zarobljene bez ikakve zaštite u Srbiji i Makedoniji, navodi se u novom izvještaju Amnesty Internationala.
Izvještaj Granice Evrope: Narušavanje prava izbjeglica i migranata u Makedoniji, Srbiji i Mađarskoj navodi da se sve veći broj ranjivih ljudi nalazi u pravnom limbu na Balkanu. Situacija je pogoršana činjenicom da se na svakoj granici suočavaju sa zabranom ulaska i deportacijama, kao i ograničenom pristupu azilu dok su na putu i nepostojanju sigurnih i legalnih ruta do EU.
„Izbjeglice koje bježe od rata i protjerivanja prelaze ovaj put preko Balkana u nadi da će pronaći sigurnost u Evropi, ali samo postaju žrtve zlostavljanja i iskorištavanja i prepušteni su na nemilost loših sistema azila“, rekao je Gauri van Gulik, zamjenik direktora za Evropu i Centralnu Aziju Amnesty Internationala.
„Srbija i Makedonija su postale slivnik za veliki broj izbjeglica i migranata koje niko u Evropskoj uniji nije voljan primiti“, naveo je Van Gulik.
Izvještaj je zasnovan na četiri istraživačke misije poslane u Srbiju, Mađarsku, Grčku i Makedoniju između jula 2014. i marta 2015. godine, kao i na intervjuima sa preko 100 izbjeglica i migranata. Njihova svjedočenja otkrivaju šokantne uslove s kojima se oni koji putuju zapadnim Balkanom susreću – Balkanska ruta je zamijenila mediteransku rutu i postala najčešće korišteni put do EU. Broj ljudi uhvaćenih prilikom prelaska srbijansko-mađarske granice je narastao za više of 2.500% od 2010. godine (sa 2.370 na 60.602).
Ruta kojom izbjeglice i migranti prelaze preko mora od Turske do Grčke i onda do Makedonije do Srbije i Mađarske je manje opasna od prelaska morem iz Libije, ali je i dalje puna opasnosti i prepreka. Od januara 2014. godine, 123 izbjeglice, azilanta i migranta se utopilo u pokušaju prelaska Mediteranskog mora u Grčku, a 24 je poginulo prilikom prelaska pruge.
'Idemo iz smrti u smrt'
Dolaskom na grčke otoke migranti – uključujući i djecu – se suočavaju sa strašnom dobrodošlicom i većina ih putuje do Atine prije nego pokušaju preći u Makedoniju na putu za druge zemlje EU.
Na makedonskoj granici sa Grčkom i na srbijanskoj granici sa Makedonijom izbjeglice i migranti se često suočavaju sa nezakonitim vraćanjem i lošim postupanjem granične policije. Mnogi su prisiljeni dati mito. Jedan svjedok je rekao za Amnesty International da je srbijanska Granična policija u blizini Mađarske prijetila da će im zabraniti prolaz ako im ne plate 100 eura po osobi.
Jedna izbjeglica iz Afganistana je rekla za Amnesty International da je bio dio grupe koju je makedonska policija vratila u Grčku.
„Vidio sam kako tuku ljude. Pretukli su mog trinaestogodišnjeg sina. I mene su pretukli“, rekao je.
Neki od onih koje je intervjuisao Amnesty International su vraćeni sa granice više od deset puta u akcijama koje se često odvijaju i unutar makedonske teritorije.
Migranti, izbjeglice i azilanti navode kako ih je srbijanska policija u blizini granice sa Mađarskom gurala, šamarala, šutala i tukla, a jedna izbjeglica iz Afganistana je opisala kako je „žena u petom mjesecu trudnoće pretučena“.
Izbjeglice i migranti su također ranjivi kada je u pitanju novčana eksploatacija – žrtve su krijumčara i kriminalnih grupa koje ih napadaju. Dva Nigerijca su rekli za Amnesty International da su bili zadržani u Makedoniji:
„Devet muškaraca nas je napalo noževima. Otišli smo u policiju da potražimo pomoć... tamo smo uhapšeni“, ispričali su.
Vlasti mnoge izbjeglice i migrante neosnovano zadržavaju. Stotine ljudi, uključujući porodice, trudnice i djecu bez pratnje vlasti neosnovano zadrže na duže vrijeme u makedonskom Prijemnom centru za strance – poznatom kao Gazi Baba – bez ikakve pravne zaštite ili prilike da zatraže azil. Mnogi budu nezakonito zadržani mjesecima u nehumanim i ponižavajućim uslovima da bi mogli biti svjedoci za makedonsko tužilaštvo u procesima protiv krijumčara.
„U Gazi Babi je bilo oko 400-450 ljudi kada smo došli... Ljudi su spavali čak i na stepenicama, bilo je grozno pretrpano. Imali smo madrace na podovima i u hodniku“, navela je izbjeglica iz Sirije za Amnesty International.
Bivši pritvorenici su rekli Amnesty Internationalu da su ih tukli ili da su svjedočili zlostavljanju u Gazi Babi, a jedan je opisao kako je, kada su neki Sirijci prijetili štrajkom glađu, jedan policajac rekao: „Ako umrete ovdje, niko neće doći da pita za vas. Samo ćemo izbaciti vaše leševe van“.
Loši sistemi azila
Osobe koje pokušaju zatražiti azil u Srbiji ili Makedoniji se suočavaju sa ozbiljnim preprekama. U 2014. godini samo je 10 osoba dobilo status izbjeglice u Makedoniji, a samo je jedna dobila azil u Srbiji. Obeshrabreni sporim napretkom u procesu podnošenja aplikacija za azil, većina azilanata nastavlja svoj put do Mađarske, gdje su im prava dodatno narušena.
Oni koji budu otkriveni prilikom ulaska u Mađarsku često budu neosnovano zadržani, većinom u pretrpanim prostorijama i ponižavajućim uslovima, ili se suočavaju sa maltretiranjem policije. 2014. godine Mađarska je odobrila azil za 240 osoba – minimalan broj uzimajući u obzir broj podnesenih aplikacija.
Iako većina zadržanih azilanata kasnije bude puštena u otvorene prijemne centre, one koje vlasti smatraju sklonima bježanju budu zadržani. Oni koji ne žele tražiti azil u Mađarskoj, što je veliki broj jer se mnogi nadaju azilu u drugim zemljama EU, budu deportovani u Srbiju, a u nekim slučajevima budu proslijeđeni u Makedoniju. Tu su bez ikakvog pravnog statusa, zaštite ili podrške i često se suočavaju sa daljnjim narušavanjem njihovih ljudskih prava.
Loša migraciona politika Evropske unije
Porast broja migranata i izbjeglica koji prolaze balkanskom rutom je posljedica lošeg migracionog sistema Evropske unije i lošeg sistema azila, što Srbija i Makedonija ne mogu kontrolisati. Zbog činjenice da je prva EU članica na ovom putu odgovorna za procesuiranja zahtjeva za azil, kao i zbog nepostojanja sigurnih i legalnih ruta, granične EU zemlje i susjedi se nalaze pod neizdrživim pritiskom. Umjesto da im je poboljšanje sistema azila u zemljama na balkanskoj ruti prioritet, EU se fokusira na ojačavanje svojih sistema vođenja granice.
„Srbija i Makedonija moraju više poštovati prava migranata i izbjeglica. Ali je nemoguće razdvojiti narušavanje ljudskih prava tamo od širih pritisaka priliva migranata i izbjeglica u i kroz EU, kao i loš migracioni sistem EU“, rekao je Gauri van Gulik.
„Sve veći broj ranjivih izbjeglica, azilanata i migranata ostaje zarobljen na balkanskoj ničijoj zemlji, a pritisci na Srbiju i Makedoniju su u porastu. Ovi pritisci, kao i oni na Italiju i Grčku, mogu biti riješeni samo uz veće izmjene migracijske politike i sistema azila EU“, rekao je Van Gulik.
Brojke koje je Amnesty International prikupio otkrivaju da je između 1 januara i 22. juna 2015. godine u Italiju stiglo 61.256 migranata, azilanata i izbjeglica, dok je u Grčku stiglo 61.474.
Od preko 21.000 izbjeglica i migranata koji su prošli balkanskom rutom 2014. godine, više od pola ih je bilo iz Sirije, dok su ostali stigli iz Afganistana, Egipta, Eritreje, Iraka, Nigerije, Somalije, Sudana i Tunisa.
Od marta 2015. godine, premijer i ministar vanjskih poslova Mađarske koriste retoriku fokusiranu protiv migranata, uključujući i prijetnje da će usvojiti zakon koji će dozvoliti bezodložno privođenje i deportaciju ilegalnih miogranata i izgraditi zid na granici da bi spriječili ulazak izbjeglica, azilanata i migranata iz Srbije. 30. juna, mađarski Parlament je dao zeleno svjetlo vladi da napravi listu „sigurnih“ tranzitnih zemalja u kojima bi izbjeglice mogle tražiti azil prije nego dođu do Mađarske. Na listi će se najvjerovatnije naći Srbija gdje izbjeglice nemaju garanciju azila i suočavaju se sa rizikom deportacije.
Izvještaj Amnesty Internationala sadrži preporuke koje će pomoći da se smanji pritisak na države zbog lošeg migracijskog sistema Evropske unije koji reflektira potrebu za većom globalnom solidarnošću kao odgovor na sve veću izbjegličku krizu, kao i veću internu solidarnost među zemljama članicama EU koje trenutno dijele odgovornost za azilante koje ne primaju u jednakom broju.