Povlačenje američkih snaga iz Sirije stvoriće prazninu koju bi mogla dovesti do novog rasplamsavanja sukoba u sedmogodišnjem ratu, ali i do ugrožavanja sigurnosti na čitavom Bliskom istoku, smatraju vodeći svjetski mediji.
Odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa o okončanja angažmana oko 2.000 vojnika u borbi protiv militante organizacije Islamska država Iraka i Levanta (IDIL) ostaviće sirijske Kurde, dosadašnje najbliže američke saveznike, izložene udarima sirijskog režima potpomognutog od Irana i Rusije, Turske i opozicioniih snaga koje ona podržava i, vrlo izvjesno, oporavljenih snaga IDIL-a.
Američko povlačenje moglo bi također stvoriti utisak da podrška Washingtona saveznicima u regionu nije više toliko čvrsta kao što je nekada bila, što bi stvorilo priliku za Iran, Tursku i Rusiju da pojačaju svoj uticaj na Bliskom istoku i stvore daljnju nestabilnost, pišu mediji.
"Kurdi, koji su bili među najvećim dobitnicima sirijskog rata, mogli bi najviše izgubiti povlačenjem američkih snaga koje su im pomogle u borbi protiv militanata Islamske države i odbijanju njihovih protivnika Ankare i Damaska," kaže Reuters u analizi.
Kurdi upozoravaju da militanti Islamske države, od kojih su uz američku pomoć oslobodili veliki prostor na sjeveru i istoku Sirije, nisu u potpunosti poraženi uprkos Trumpovom proglašenju pobjede nad njima, te je vrlo moguće da će pokušati povratiti dio izgubljenog teritorija.
Krvoproliće
Pored toga, Kurdi -- etnička grupa koja broji najmanje 30 miliona pripadnika koji kao manjina žive u Siriji, Turskoj, Iraku i Iranu -- bi vrlo brzo mogli biti na udaru pobunjenika koje podržava Turska, koja kurdsku YPG miliciju smatra teroristima, a kurdsku autonomiju u Siriji kao ohrabrenje za Kurde u svojoj zemlju protiv kojih se dugo nemilosrdno bori.
“Prije je Amerika bila ovdje i niko se nije bojao. Ali sada nas turske prijetnje plaše," izjavio je tridesetpetogodišnji Bengin Sejdo za Reuters u gradu Ras al-Ajn na protestu protiv turskog napada.
Kurdi, koji se nikada nisu pridružili sirijskoj opoziciji u borbi protiv režima, mogli bi se okrenuti prema Damasku, ali ni tu ne mogu očekivati mnogo, iako su ponekad udruživali snage protiv zajedničkih protivnika i održali političke razgovore ove godine, jer sirijski lider Bašar al Asad ne dijeli njihovu viziju federalnog uređenja države, smatra Reuters.
"Asad, koga mnogi vide kao najvećeg dobitnika nakon američkog povlačenja, je zajedno sa svojim saveznicima Iranom i Rusijom već bacio oko na povrat teritorija pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga (SDF) pod vođtvom koja pokriva jednu trećinu Sirije i bogata je obradivom zemljom, naftom i vodom."
Razvoj situacije umnogome zavisi od brzine američkog povlačenja, i ako ono bude prebrzo, doći do haosa, upozorava Joshua Landis, ekspert za Siriju na Univerzitetu u Oklahomi: "Ako Turci uđu, doći će do stravičnog krvoprolića."
'Sirijske muke'
Prirodni resursi su bili veliki pregovarački ulog sirijskih Kurda, ali bez američke podrške, njihova pozicija je 'svedena na nulu', zaključuje Joost Hiltermann iz Međunarodne krizne grupe u izjavi za Reuters:
“Još uvijek nije jasno ko dobija, ali je jasno ko gubi. Gubi YPG i kurdski narod."
Američko prisustvo u Siriji je također trebalo da služi kao brana iranskim ambicijama u regionu, piše londonski Economist:
"Američki zvaničnici vjeruju da iranska Revolucionarna garda pokušava uspostaviti kopneni koridor od Teherana do Bejruta kako bi lakše slala oružje Hezbolahu, svom savezniku u Libanu."
Iran će također pokušati iskoristiti povlačenje Amerikanaca kako bi gurnuo milicije koje podržava u Siriji prema istoku i granici sa Irakom, a iranski saveznici će također imati više prostora za djelovanje i na jugu ako SAD napuste bazu za specijalne snage u al Tanfu.
To bi moglo natjerati na akciju Izrael, koji je već izveo desetine napada na snage koje podržava Iran u Siriji, što bi u kombinaciji sa situacijom sa Kurdima i IDIL-om na sjeveru moglo značiti samo jednu stvar za Siriju, zaključuje londonski sedmičnik.
"Jedna stvar je sigurna. Američki odlazak neće označiti kraj sirijskim mukama."
Nova osovina
New York Times piše da je američko povlačenje iz Sirije izokrenulo geopolitiku Bliskog istoka, otvorivši Iranu prostor za širenje uticaja u regionu i ostavilo Izrael praktično usamljenog u pokušaju da to zaustavi.
I kako američka odluka počinje talasti Bliski istok, tako će mnoge zemlje biti prinuđene da razmotre svoje odnose, piše njujorški dnevnik:
"Rezultat bi mogao biti niz novih balansiranja: Izrael pokušava okrenuti Rusiju protiv Irana, Turska pokušava suočiti Rusiju i SAD, a Sirija koristi Kurde protiv Turske, između ostalog."
Rusija bi mogla biti najveći dobitnik nakon američkog odlaska, koji bi je ostavio kao jedinu globalnu supersilu u Siriji i obnovio njen status iz sovjetske ere kao igrača na Bliskom istoku, smatra New York Times.
Ali dok Moskva i Teheran dobijaju kratkoročno, kraj rata u Siriji će ih vjerovatno dovesti u sukob jer će njihova podrška Asadovom režimu ustupiti mjesto suprotstavljenim interesima -- Rusija želi jaku vladu u Damsku lojalnu Moskvi, a Iran želi slab režim kojem može nametnuti svoju volju:
“Čini se da gledamo rast nove osovine na Bliskom istoku, koja približava Rusija, Izrael i države kao što je Saudijska Arabija protiv Irana," kaže Lina Hatib, stručnjak za Bliski istok u Chatham House u Londonu za njujorški dnevnik. “Ali trebaće vremena da se ovo ostvari."