Korupcija je u BiH zastupljena u svim oblastima - od javnih nabavki, preko zdravstva, do obrazovanja i u njoj se mogu prepoznati svi novoi vlasti, no ima više svjesnosti o problemu korupcije, tvrde u antokorupcijskoj mreži Account.
U BiH svake sekunde korupcija pojede 25 eura, 20 posto stanovništva u BiH je dalo mito, a prosječan iznos mita po osobi iznosi 110 eura. Svaki četvrti Bosanac i Hercegovac u proteklih 12 mjeseci dao je mito zaposlenima u javnim službama kako bi riješio problem ili dobio uslugu.
Da je korupcija sveprisutna u BiH potvrdiIi su nam i građani Sarajeva, mnogi od njih priznali da su bili primorani dati mito:
Bojana iz Tuzle zastupnica je firme koja se bavi informacionim tehnologijama. Već pet godina bezuspješno se prijavljuje, odnosno aplicira sa projektima svoje firme na tendere javnih institucija.
Iako nije bilo direktnih zahtjeva, Bojana priznaje kako su se po pojedinim tenderima pokušala izvući određena novčana sredstva kako bi se projekat „progurao“:
„Čak su i cijene formirane po zahtjevima gdje se vidi da je firmi namješten tender.“
Mito, ali ovaj put direktno, tražilo se Sofiji B. za prolaznu ocjenu za pojedine ispite. Novac je na kraju morala dati jer znanje nije bilo presudno:
„Nije teško zaključiti da nakon trećeg ili četvrtog puta pamet bila - rekla sam da su ista pitanja bila, ali uvijek sam u sebi to odgađala, dok mene moja majka nije suočila sa istinom, zapravo više je ona to odradila za mene.“
(Kampanja Fondacije Cure o borbi protiv korupcije)
U 2012. godini na 30 sudova u Federaciji, što kantonalnih što općinskih, za koruptivne radnje pravomoćno je presuđeno u tek 14 predmeta. U 2013. godini takvih slučajeva nema, no ima više svjesnosti o problemu korupcije, tvrde u antokorupcijskoj mreži Account.
Jedna anonimna prijava rezultirala je tako hapšenjem Mithata Osmanovića, zastupnika u Parlamentu FBiH, i Velida Torića, direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona. Osumnjičeni su za organizirani kriminal i uzimanje mita u iznosu od 10.000 eura radi rješavanja radnog statusa i zaposlenja.
„Jedan u nizu slučajeva o kojima su i članice Accounta već godinama upozoravale, posebno u Tuzlanskom kantonu gdje je uočen jako veliki broj slučajeva da su službenici u javnim institucijama mimo svih procedura, nelegalno, zloupotrebljavale svoj položaj i da su zapošljavale ljude pa stranačkoj liniji, po porodičnim vezama, i da se nisu libili da uzimaju novac da zaposle osobe u javnoj službi“, kaže Eldin Karić iz Account mreže.
Istraživanje je pokazalo da je stopa davanja mita u protekle četiri godine gotovo udvostručena, ali i da je broj anonimnih prijava korupcije u porastu.
„Jako bitno je buđenje svijesti. Većinu ljudi je strah, kažu: ’Ne ja neću u to da se petljam, ja mogu da imam posljedice.’ Drugi razlog je nezainteresovanost za ono što se dešava :’Sve dok se meni ne dešava, nije moj problem'“, navodi Vildana Džekman, aktivistkinja Fondacije "Cure".
Osnovni ciljevi davanja mita u BiH su izbjegavanje plaćanja kazni i ubrzavanje procedura. Kako je navedno i u posljednjem izvještaju Odjela UN-a za istraživanje i statistiku, čak jedna trećina mita u poslovnom sektoru daje se za ubrzanje administrativnih procedura, od carinjenja roba do bržeg priključka na komunalne usluge.
"Treba shvatiti da korupcija ima negativan utjecaj na poslovno okruženje i vodi do manjih investicija. Naši podaci kažu da čak jedna od osam firmi nije željela uložiti značajanije investicije zbog visoke stope korupcije, i to jeste alarmantno“, kaže istraživač Micheal Jandl.
Sead Lisak, iz Agencije za prevenciju korupcije, podsjeća kako u bh. zakonodavstvu još uvijek nije prepoznata korupcija kao krivično djelo:
„Korupcija se treba posmatrati kao set ili skup više krivičnih djela – od primanja, davanja mita, zloupotrebe službenog položaja itd.. Veoma su poražavajući podaci koji ukazuju na končane sudske presude vezano za koruptivna krivična djela“, kaže Lisak.
Treba ipak podsjetiti da je BiH i do sada imala zakone koji su bili usmjereni na borbu protiv korupcije. Bila je prva zemlja u regionu sa refomiranim krivičnim zakonodavstvom, prva koja je imala set antikorupcijskih zakona, kao što je Zakon o sukobu interesa.
Unatoč navedenom, godinama slovi za najkorumpiraniju zemlju u regionu.
U BiH svake sekunde korupcija pojede 25 eura, 20 posto stanovništva u BiH je dalo mito, a prosječan iznos mita po osobi iznosi 110 eura. Svaki četvrti Bosanac i Hercegovac u proteklih 12 mjeseci dao je mito zaposlenima u javnim službama kako bi riješio problem ili dobio uslugu.
Da je korupcija sveprisutna u BiH potvrdiIi su nam i građani Sarajeva, mnogi od njih priznali da su bili primorani dati mito:
Vaš browser nepodržava HTML5
Bojana iz Tuzle zastupnica je firme koja se bavi informacionim tehnologijama. Već pet godina bezuspješno se prijavljuje, odnosno aplicira sa projektima svoje firme na tendere javnih institucija.
Iako nije bilo direktnih zahtjeva, Bojana priznaje kako su se po pojedinim tenderima pokušala izvući određena novčana sredstva kako bi se projekat „progurao“:
„Čak su i cijene formirane po zahtjevima gdje se vidi da je firmi namješten tender.“
Mito, ali ovaj put direktno, tražilo se Sofiji B. za prolaznu ocjenu za pojedine ispite. Novac je na kraju morala dati jer znanje nije bilo presudno:
„Nije teško zaključiti da nakon trećeg ili četvrtog puta pamet bila - rekla sam da su ista pitanja bila, ali uvijek sam u sebi to odgađala, dok mene moja majka nije suočila sa istinom, zapravo više je ona to odradila za mene.“
(Kampanja Fondacije Cure o borbi protiv korupcije)
U 2012. godini na 30 sudova u Federaciji, što kantonalnih što općinskih, za koruptivne radnje pravomoćno je presuđeno u tek 14 predmeta. U 2013. godini takvih slučajeva nema, no ima više svjesnosti o problemu korupcije, tvrde u antokorupcijskoj mreži Account.
Jedna anonimna prijava rezultirala je tako hapšenjem Mithata Osmanovića, zastupnika u Parlamentu FBiH, i Velida Torića, direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona. Osumnjičeni su za organizirani kriminal i uzimanje mita u iznosu od 10.000 eura radi rješavanja radnog statusa i zaposlenja.
„Jedan u nizu slučajeva o kojima su i članice Accounta već godinama upozoravale, posebno u Tuzlanskom kantonu gdje je uočen jako veliki broj slučajeva da su službenici u javnim institucijama mimo svih procedura, nelegalno, zloupotrebljavale svoj položaj i da su zapošljavale ljude pa stranačkoj liniji, po porodičnim vezama, i da se nisu libili da uzimaju novac da zaposle osobe u javnoj službi“, kaže Eldin Karić iz Account mreže.
Istraživanje je pokazalo da je stopa davanja mita u protekle četiri godine gotovo udvostručena, ali i da je broj anonimnih prijava korupcije u porastu.
„Jako bitno je buđenje svijesti. Većinu ljudi je strah, kažu: ’Ne ja neću u to da se petljam, ja mogu da imam posljedice.’ Drugi razlog je nezainteresovanost za ono što se dešava :’Sve dok se meni ne dešava, nije moj problem'“, navodi Vildana Džekman, aktivistkinja Fondacije "Cure".
Osnovni ciljevi davanja mita u BiH su izbjegavanje plaćanja kazni i ubrzavanje procedura. Kako je navedno i u posljednjem izvještaju Odjela UN-a za istraživanje i statistiku, čak jedna trećina mita u poslovnom sektoru daje se za ubrzanje administrativnih procedura, od carinjenja roba do bržeg priključka na komunalne usluge.
"Treba shvatiti da korupcija ima negativan utjecaj na poslovno okruženje i vodi do manjih investicija. Naši podaci kažu da čak jedna od osam firmi nije željela uložiti značajanije investicije zbog visoke stope korupcije, i to jeste alarmantno“, kaže istraživač Micheal Jandl.
Sead Lisak, iz Agencije za prevenciju korupcije, podsjeća kako u bh. zakonodavstvu još uvijek nije prepoznata korupcija kao krivično djelo:
„Korupcija se treba posmatrati kao set ili skup više krivičnih djela – od primanja, davanja mita, zloupotrebe službenog položaja itd.. Veoma su poražavajući podaci koji ukazuju na končane sudske presude vezano za koruptivna krivična djela“, kaže Lisak.
Treba ipak podsjetiti da je BiH i do sada imala zakone koji su bili usmjereni na borbu protiv korupcije. Bila je prva zemlja u regionu sa refomiranim krivičnim zakonodavstvom, prva koja je imala set antikorupcijskih zakona, kao što je Zakon o sukobu interesa.
Unatoč navedenom, godinama slovi za najkorumpiraniju zemlju u regionu.