Za ovih 18 godina, sve političke partije koje su ovog trena pozicija ili opozicija, imale su priliku da djelujući zakonski i institucionalno pruže podršku građanima tako što će samo raditi svoj posao u korist onih koji su ih zato i doveli na vlast. Svi oni, bez izuzetka, dolazeći, prolazeći ili ostajući na pozicijama i opozicijama, su izabrali da rade samo za sebe, koristeći dobro uhodani sistem optuživanja onog drugog, izazivanjem iracionalnih strahova od onog drugog, nemilosrdno bičujući po ranama prošlosti samo za svoje interese, i djelujući kao jedan samo kada usvajaju zakone o svojim pravima, primanjima, paušalima...
Sve te godine, direktno ili indirektno ugrozili su živote hiljada djece (među kojima je sigurno bilo i one koja su otišla s ovog svijeta, a moglo im se pomoći), osakatili su njihov socijalni i intelektualni razvoj kroz nakaradan obrazovni sistem, ali svjestan parlamentarni pokušaj ubistva djece je neoprostiv. Beba Belmina uspjela je izaći na liječenje, isključivo zahvaljujući reakciji užasnutih građana koji znaju da djeca rođena od 12. februara 2013. nemaju matične brojeve, ali još uvijek ne znaju kakve sve posljedice to sobom nosi.
Na žalost, pada prva žrtva udruženog parlamentarnog nerada i bahatosti. Druga beba koja se zove Berina je umrla i zbog ovoga direktno odgovorni za njenu smrt moraju se naći na sudu, iz lanca odgovornosti morale bi već da pršte ostavke ili smjene unutar tog lanca. Ali, dobro nam je znano da je ova beba žrtva tog odrođenog soja monstruoznog administrativnog podzemlja koji je već odavno izgubio svaki dodir s ljudskošću, osjećanjem za druge, zakonima, pravima, djelovanjem isključivo u cilju boljeg života građana, razvoja države, eniteta i društva u cjelini.
Bacili su građane (usput, oduzimajući im pravo na to da budu građani, jer taj naziv podrazumijeva jednakost, aktivnost i odgovornost) u vrtlog apsurda s kojim zdrav razum više nije bio u stanju da se nosi niti da reaguje. Dobar dio stanovnika ove zemlje oslijepili su, pretvorili se u beskičmenjake koji samo pužu kroz vrijeme i prostor, povremeno im ubacujući komadić hljeba i kap vode, jer bez glasačkog listića nema ni njih. Za sve ove godine uspjeli su i dobar dio zdravog tkiva ovog društva uvući u svoje sistemsko kolo u kojem ne postoji opšti interes, nego samo pohlepa i briga za sebe. I onda, odjednom, apsurd koji je kao grom udario u svakog normalnog, bez izuzetka. Bolesna beba kojoj je udružena administracija onemogućila da postoji iako se rodila, a samim tim i da se liječi, izazvala je početak katarze ovog bolesnog i podijeljenog društva.
Pokušaj određenih partija da se operu saopštenjima i izjavama podrške građanskom buntu ili onih drugih koji se ubiše da dokažu kako je sve to teorija zavjere protiv njih, djeluje tragikomično i prezreno je. Neka počnu da rade svoj posao, nije strašno, a iskreno se nadam da i neće dugo u ovoj, omiljenoj im, udruženoj kakistokracijskoj i uigranoj postavi. Ne smiju dopustiti ni građani ni mediji, da političke partije i centri moći manipulišu nesrećom koju su izazvali, i da suštinu ponovo prebacuju na teren na kojem samo oni znaju da igraju dok mi letimo u ponor. Oni to rade ovog trenutka svim raspoloživim sredstvima, gazeći po svima nama, ponovo ne uzimajući u obzir naše postojanje i podignuti glas protiv bezumlja, oni se i dalje ponašaju kao da nas nema tu i kao da ne tražimo svoja prava. Iako sve dobro znaju, jer mogla bih se zakleti, da su svi na uzavrelim telefonskim linijama panično pitali jedni druge, ko stoji iza građanskog bunta, te da su na koncu bili sluđeni saznanjem da niko od njih nije iza demonstranata. Znači, građani sami! Treba ostati dostojanstven i na način kojeg se najviše plaše, a to je ljudskost, civilizovanost i solidarnost, natjerati ih da rade za sve ljude u ovoj zemlji, u prvom redu za djecu. Kako kaže jedan slogan Bejbilucije: "Nisam ja privremen! Vi ste!" Poštujmo sebe, počeće nas poštovati i drugi. A moraće i oni, sve dok su tu gdje jesu i takvi kakvi jesu.
Sve te godine, direktno ili indirektno ugrozili su živote hiljada djece (među kojima je sigurno bilo i one koja su otišla s ovog svijeta, a moglo im se pomoći), osakatili su njihov socijalni i intelektualni razvoj kroz nakaradan obrazovni sistem, ali svjestan parlamentarni pokušaj ubistva djece je neoprostiv. Beba Belmina uspjela je izaći na liječenje, isključivo zahvaljujući reakciji užasnutih građana koji znaju da djeca rođena od 12. februara 2013. nemaju matične brojeve, ali još uvijek ne znaju kakve sve posljedice to sobom nosi.
Na žalost, pada prva žrtva udruženog parlamentarnog nerada i bahatosti. Druga beba koja se zove Berina je umrla i zbog ovoga direktno odgovorni za njenu smrt moraju se naći na sudu, iz lanca odgovornosti morale bi već da pršte ostavke ili smjene unutar tog lanca. Ali, dobro nam je znano da je ova beba žrtva tog odrođenog soja monstruoznog administrativnog podzemlja koji je već odavno izgubio svaki dodir s ljudskošću, osjećanjem za druge, zakonima, pravima, djelovanjem isključivo u cilju boljeg života građana, razvoja države, eniteta i društva u cjelini.
Bolesna beba kojoj je udružena administracija onemogućila da postoji iako se rodila, a samim tim i da se liječi, izazvala je početak katarze ovog bolesnog i podijeljenog društva.
Pokušaj određenih partija da se operu saopštenjima i izjavama podrške građanskom buntu ili onih drugih koji se ubiše da dokažu kako je sve to teorija zavjere protiv njih, djeluje tragikomično i prezreno je. Neka počnu da rade svoj posao, nije strašno, a iskreno se nadam da i neće dugo u ovoj, omiljenoj im, udruženoj kakistokracijskoj i uigranoj postavi. Ne smiju dopustiti ni građani ni mediji, da političke partije i centri moći manipulišu nesrećom koju su izazvali, i da suštinu ponovo prebacuju na teren na kojem samo oni znaju da igraju dok mi letimo u ponor. Oni to rade ovog trenutka svim raspoloživim sredstvima, gazeći po svima nama, ponovo ne uzimajući u obzir naše postojanje i podignuti glas protiv bezumlja, oni se i dalje ponašaju kao da nas nema tu i kao da ne tražimo svoja prava. Iako sve dobro znaju, jer mogla bih se zakleti, da su svi na uzavrelim telefonskim linijama panično pitali jedni druge, ko stoji iza građanskog bunta, te da su na koncu bili sluđeni saznanjem da niko od njih nije iza demonstranata. Znači, građani sami! Treba ostati dostojanstven i na način kojeg se najviše plaše, a to je ljudskost, civilizovanost i solidarnost, natjerati ih da rade za sve ljude u ovoj zemlji, u prvom redu za djecu. Kako kaže jedan slogan Bejbilucije: "Nisam ja privremen! Vi ste!" Poštujmo sebe, počeće nas poštovati i drugi. A moraće i oni, sve dok su tu gdje jesu i takvi kakvi jesu.