Amnesty International izdao je novi izvještaj pod nazivom “Izbor i predrasude - diskrimincija muslimana u Evropi”. Analiza pokazuje da su, zbog raširenih kulturnih i vjerskih stereotipa, muslimani redovito diskriminirani prilikom zapošljavanja ili prijema na fakultet.
Istražujući život tih ljudi u Švicarskoj, Francuskoj, Belgiji, Španiji i Holandiji, utvrđeno je da osobe koje nose specifičnu odjeću, poput marame ili simbole koji su usko povezani s islamom, lošije prolaze na poslu ili u školi, prosto zato što su predrasude prejake i nisu kažnjive u evropskim zemljama.
U izvještaju se navode primjeri diskriminacije i situacije koje jasno pokazuju kako je otpor prema muslimanima potpuno legalan i dozvoljeni način ponašanja. Utvrđeno je takođe da zakoni kojima se zabranjuje, npr.nošenje marama u javnim institucijama, samo pogoršavaju položaj muslimana, a istovremeno jačaju stereotipe i otpor sredine.
Temeljna pravila za zapošljavanje EU kažu kako je svako podvajanje na osnovi vjere ili uvjerenja - diskriminacija. Ali lokalna zakonodovstva u državama poput Belgije, Francuske i Holandije, ne odražavaju isti stav.
Amnesty International je stoga ustvrdio da zakoni o zabranama samo pojačavaju otpor prema drugačije obučenim ljudima, koji nose različite simbole. To su, po mišljenju Marca Perolinija, propusti u pozitivnim zakonima navedenih država.
On navodi primjer Amele, socijalne radnice iz Pariza, koja, iako iskusna u svom poslu ima poteškoća u pronalaženju posla.
U jednom intervjuu za posao savjetnice za žrtve nasilja u obitelji, poslodavac joj je prigovorio da ne bi baš morala nositi svoju maramu, zato što, rekao je: “Kako ćete biti u stanju uvjeriti ženu, muslimanku, da treba skinuti maramu, ako je i vi imate na glavi! I kako onda ona može ići tražiti posao i biti finansijski neovisna?”
U nekoliko evropskih zemalja upravo je zabrana nošenja marame u javnosti bilo veliko pitanje i tema mnogih diskusija: u Austriji, Belgiji, Bosni i Hercegovini, Danskoj, Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Španiji, Švicarskoj i Velikoj Britaniji. Francuska i Belgija već su maramu zabranile.
Perolini kaže da takvi zakoni narušavaju pravo na slobodu izražavanja i pravo na slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja za muslimane u Evropi. Prema izvještaju Amnesty international takve zabrane u suprotnosti su s opštim načelima o poštivanju ljudskih prava.
Zabilježeno je takođe i kršenje prava učenika i studenata kojima je u školama uskraćeno pravo “pokrivanja glave” i nošenja vjerskih simbola. Uz to su navedeni i primjeri velikih kampanja u mnogim evropskim državama protiv gradnje džamija na njihovom tlu.
Iza takvih akcija stajale su uglavnom desno orjentirane partije ili grupe, ali država je zakazala u trenutku kada se nije borila protiv takvih kampanja, nego ih je prećutno dopuštala.
Zaključak izvještaja o položaju muslimana u Evropi koje daje Amnesty international jasan je: “muslimani imaju prava u Evropi sve dotle dok nisu previše vidljivi”. Skoro bez izuzetka u evropskim državama preovladavaju stereotipi i predrasude prema islamu, zbog čega AI poziva Vlade zemalja EU da se jače bore protiv negativnih zakona i da nađu načina za borbu protiv ustaljene odbojnosti prema muslimanima.
Primjeri Švicarske i Francuske: "Izgledaš zastrašujuće"
Ahmed je švicarski državljanin, porijeklom iz Sjeverne Afrike petnaest godina bio je zaposlen u istoj ustanovi.
"Ja sam musliman koji diskretno prakticira svoju vjeru. Nikada nisam tražio nikakav specijalan dopust za vjerske praznike, nikada se molio na radnom mjestu. Ponekad sam odbijao pozive za odlazak u barove, s kolegama. Malo po mali, počeli su se distancirati od mene, a stanje je postalo neizdržljivo kad je zaposlen jedan čovjek izrazito antiarapski I antiislamski orjentiran”, priča Ahmed koji je postao predmetom neprijateljskih komentara kad je pustio bradu.
“Izgledaš zastrašujuće, ličiš na bin Ladena”, govorili su mu. Sve do 2010 kada je otpušten bez objašnjenja.
U junu 2011. godine, F., koja živi u Francuskoj, pitala je učiteljica njenog djeteta da li ima namjeru skinuti maramu na školskom izletu na kojeg su pozvani i roditelji. Nakon odgovora da neće otkriti glavu, učiteljica joj je rekla da onda ne može ni sudjelovati u školskoj manifestaciji.
F je kontaktirala anti-rasističke organizacije koje su potom kontaktirale direktora škole. Sutradan je učiteljica po djaku poslala poruku da mama ionako ne može na izlet, jer više nema mjesta.
Drugom je prilikom tu istu majku pitala “kako može nositi maramu kad je to po njenom mišljenju simbol nejednakosti spolova”.
Istražujući život tih ljudi u Švicarskoj, Francuskoj, Belgiji, Španiji i Holandiji, utvrđeno je da osobe koje nose specifičnu odjeću, poput marame ili simbole koji su usko povezani s islamom, lošije prolaze na poslu ili u školi, prosto zato što su predrasude prejake i nisu kažnjive u evropskim zemljama.
U izvještaju se navode primjeri diskriminacije i situacije koje jasno pokazuju kako je otpor prema muslimanima potpuno legalan i dozvoljeni način ponašanja. Utvrđeno je takođe da zakoni kojima se zabranjuje, npr.nošenje marama u javnim institucijama, samo pogoršavaju položaj muslimana, a istovremeno jačaju stereotipe i otpor sredine.
Temeljna pravila za zapošljavanje EU kažu kako je svako podvajanje na osnovi vjere ili uvjerenja - diskriminacija. Ali lokalna zakonodovstva u državama poput Belgije, Francuske i Holandije, ne odražavaju isti stav.
Amnesty International je stoga ustvrdio da zakoni o zabranama samo pojačavaju otpor prema drugačije obučenim ljudima, koji nose različite simbole. To su, po mišljenju Marca Perolinija, propusti u pozitivnim zakonima navedenih država.
On navodi primjer Amele, socijalne radnice iz Pariza, koja, iako iskusna u svom poslu ima poteškoća u pronalaženju posla.
U jednom intervjuu za posao savjetnice za žrtve nasilja u obitelji, poslodavac joj je prigovorio da ne bi baš morala nositi svoju maramu, zato što, rekao je: “Kako ćete biti u stanju uvjeriti ženu, muslimanku, da treba skinuti maramu, ako je i vi imate na glavi! I kako onda ona može ići tražiti posao i biti finansijski neovisna?”
U nekoliko evropskih zemalja upravo je zabrana nošenja marame u javnosti bilo veliko pitanje i tema mnogih diskusija: u Austriji, Belgiji, Bosni i Hercegovini, Danskoj, Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Španiji, Švicarskoj i Velikoj Britaniji. Francuska i Belgija već su maramu zabranile.
Skoro bez izuzetka u evropskim državama preovladavaju stereotipi i predrasude prema islamu, zbog čega AI poziva Vlade zemalja EU da se jače bore protiv negativnih zakona i da nađu načina za borbu protiv ustaljene odbojnosti prema muslimanima.
Perolini kaže da takvi zakoni narušavaju pravo na slobodu izražavanja i pravo na slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja za muslimane u Evropi. Prema izvještaju Amnesty international takve zabrane u suprotnosti su s opštim načelima o poštivanju ljudskih prava.
Zabilježeno je takođe i kršenje prava učenika i studenata kojima je u školama uskraćeno pravo “pokrivanja glave” i nošenja vjerskih simbola. Uz to su navedeni i primjeri velikih kampanja u mnogim evropskim državama protiv gradnje džamija na njihovom tlu.
Iza takvih akcija stajale su uglavnom desno orjentirane partije ili grupe, ali država je zakazala u trenutku kada se nije borila protiv takvih kampanja, nego ih je prećutno dopuštala.
Zaključak izvještaja o položaju muslimana u Evropi koje daje Amnesty international jasan je: “muslimani imaju prava u Evropi sve dotle dok nisu previše vidljivi”. Skoro bez izuzetka u evropskim državama preovladavaju stereotipi i predrasude prema islamu, zbog čega AI poziva Vlade zemalja EU da se jače bore protiv negativnih zakona i da nađu načina za borbu protiv ustaljene odbojnosti prema muslimanima.
Primjeri Švicarske i Francuske: "Izgledaš zastrašujuće"
Ahmed je švicarski državljanin, porijeklom iz Sjeverne Afrike petnaest godina bio je zaposlen u istoj ustanovi.
"Ja sam musliman koji diskretno prakticira svoju vjeru. Nikada nisam tražio nikakav specijalan dopust za vjerske praznike, nikada se molio na radnom mjestu. Ponekad sam odbijao pozive za odlazak u barove, s kolegama. Malo po mali, počeli su se distancirati od mene, a stanje je postalo neizdržljivo kad je zaposlen jedan čovjek izrazito antiarapski I antiislamski orjentiran”, priča Ahmed koji je postao predmetom neprijateljskih komentara kad je pustio bradu.
Protest muslimanski u Belgiji zbog prava na nošenje marame
“Izgledaš zastrašujuće, ličiš na bin Ladena”, govorili su mu. Sve do 2010 kada je otpušten bez objašnjenja.
U junu 2011. godine, F., koja živi u Francuskoj, pitala je učiteljica njenog djeteta da li ima namjeru skinuti maramu na školskom izletu na kojeg su pozvani i roditelji. Nakon odgovora da neće otkriti glavu, učiteljica joj je rekla da onda ne može ni sudjelovati u školskoj manifestaciji.
F je kontaktirala anti-rasističke organizacije koje su potom kontaktirale direktora škole. Sutradan je učiteljica po djaku poslala poruku da mama ionako ne može na izlet, jer više nema mjesta.
Drugom je prilikom tu istu majku pitala “kako može nositi maramu kad je to po njenom mišljenju simbol nejednakosti spolova”.